nitko nije otok

nov početak

Treća sreća. Ponovo pišem. Za sebe i svoju dušu.Dugo sam već blogerica, ali samo kao čitać, jer dva pokušaja otvaranja bloga nisu saživjela. Blizanac sam. Jedan bi sve odmah, drugi je lin, ništa mu se neda. Problem je i što moram čekat da dođem na red za komp, jer nemam svoj, nego kradem prazne termine u sobi svoga sina. Čitam razne blogove,ali ispadne da svi imaju nešto zajedničko-MIRIS MORA. Slučajan odabir. Namirišem ih odmah. Valjda zato što me korjeni vuku jatu svome.Nakon 25 godina provedenih na bauštelu u Zagrebu, ja bi u mirovinu, na more. Destinacija Brač, točnije Povlja.Međutim, ne može se još. Još 10 godina do mirovine. Jeza je to izgovorit, još veća napisat. Ali to je to. Ako ne dobijem na lotu. Tada se naravno sve mijenja. Neki dan sam bila na Pelješcu, u Trpnju. Nakon 19 godina.Koja provala emocija,siječanja. Slike su se samo vračale.Djetinjstvo, mladost, samo ljepota i sreća. Zagreb mi je u tom periodu života bio život sa starcima, strogoća i zatvor.Trpanj ljubav i život. Cijela Juga je znala za Trpanj. Centar rockenrola. Tako sam i ja postala rokerica u duši, postala i ostala. Pa i živim s rokerom. Malo više staža nego na bauštelu. A Trpanj je ostao isti, moj Trpanj.