Nepoznati Zagreb

Svrdlo? Raketa? Trnovita grana? Snimio: Vanja


Spomenik. Snimio: Vanja


Svaka sličnost sa raketom spremnom za polijetanje je slučajna? ;o) Snimio: Vanja


U subotu sam vam postavio pitalicu o spomenicima na tramvajskim okretištima na koju ste vrlo brzo pronašli odgovor (svaka vam čast!), a sad evo i male fotoreportaže "sa lica mjesta".

Za početak o spomeniku - kao što ste već pročitali u komentarima prvoga posta spomenik prosinačkim žrtvama (koji je podignut u spomen na žrtve ustaških zločina iz 1943.) je prvi apstraktni spomenik žrtvama rata u Jugoslaviji. Autor je bio tada još ne tako poznati Dušan Džamonja (koji je poslije postao slavan ponajprije zahvaljujući velebnim spomenicima tipa onog na Kozari ili Podgariću), a skulptura je izrađena 1959.-1960., postavljena 1961. Originalno se nalazila nešto bliže prometnim tokovima na okretištu u Dubravi pa je onda nakon osamostaljenja gurnuta u drugi plan i preseljena na sadašnju lokaciju.

(OVDJE možete pronaći članak na Wikipediji o Dušanu Džamonji, a OVDJE članak o autoru u tjedniku "Nacional")



Pogled ka okretištu kroz "noge" spomenika. Snimio: Vanja


Što se samog okretišta tiče, njegova je bliža povijest podosta isprepletena sa mojim odrastanjem. Naime, pažljiviji čitaoci bloga znaju da sam odrastao u blizini šume Dotrščine odnosno krajnjem istočnom kraju tadašnje općine Maksimir kojoj smo mi iz mog kvarta pripadali ne samo administrativno već i cjelokupnim svojim životom - osnovna škola nam je bila na Bukovcu, najbliža trgovina, liječnik, autobusni pristup ... a nama "maksimircima" je tada Dubrava bila oličenje periferije, divlji kvart u koji nije bilo uputno zalaziti ako nije bilo nužno. Naša veza ka gradu je išla preko Maksimira i sve što je bilo u drugome smjeru je smatrano teškim predgrađem.

No, tokom vremena su se stvari mijenjale, manje željom, a više stjecajem okolnosti ... Prva dva razreda srednje škole po tadašnjem "šuvarevom sistemu" sam proveo u Trgovačkoj školi na Kennedyjevom trgu u kojoj je bilo dosta ljudi iz Dubrave pa sam tako, htio il' ne htio, i upoznao neke dečke i cure iz tog kvarta ... i bili su sasvim OK, naravno. Zatim, sredinom 80-tih su autobus za Markuševec i Gornji Bukovac za rekonstrukcije Maksimirske ceste naprasno premješteni sa okretišta u Maksimiru na ono u Dubravi. Mnogi (pa i ja, priznajem) su to tad smatrali smakom svijeta, odlaskom u džunglu .. no, nije bilo druge, od tada smo se svaki dan vozili do i do Dubrave i pritom smo ju morali bolje upoznati. Mnogu sam hladnu večer proveo na čaju u burekdžinici u blizini okretišta čekajući autobus koji je vozio svakih 40 minuta ...

Općenito, Dubrava mi je tad izgledala kao nadasve neobičan kvart kojem se središte i najživlja točka nalaze na samom rubu, krajnjem zapadu, na okretištu tramvaja, od kuda su se granale sve autobusne linije, gdje se nalazila većina dućana, tržnica (sadašnja na Klaki je sagrađena tek kasnije), kino, robna kuća "Nama" i ukratko sve pažnje vrijedno ... to je bio kao neki pupak kvarta kojim je to ogromno tijelo bilo vezano "pupkovinom", u vidu Maksimirske ceste i tramvaja, za matični grad.

Tokom godina sam bolje upoznao Dubravu, saznao da ona nije samo kompleks obiteljskih kuća u Gornjoj i Donjoj Dubravi i niz prigradskih lokala uz tadašnju Ulicu Prosinačkih žrtava, već da su tu i zgrade Studentskog grada, neboderi oko "Rome", novija naselja doseljenika koji su se koncentrirali u Trnovčici i Dupcu, barake za nastradale od poplave u Retkovcu ... no, sva ta raznorodna Dubrava je prolazila svaki dan kroz tu točku okretišta.

Dan danas je to okretište relativno moderno, manje prometno nego prije (jer je produženje pruge do Dupca i preusmjerenje nekih autobusa dovelo do preusmjeravanja prometnih tokova i odterećenja početka Dubrave) .. no, i dalje ima provincijalni karakter više negoli i jedno drugo okretište u gradu. Črnomerec ima i gužvu i "sajmište" odnosno štandove ... Borongaj ima štandove, ali nema gužvu ... dok Dubrava više nema toliku gužvu, ima tek nekoliko štandova, ali zato ima tu nepogrešivu atmosferu vašara - na livadi uz stajališta se nudi rabljena roba i krpe, štandovi nude voće, povrće i kojekakve tričarije, u neposrednoj blizini je Konjščinska kao nekakav proto-shopping centar iz 90-tih, burek i ćevapi "rastu" na svakom koraku ... jednostavno, koliko god bila urbana naselja istočno od dubravskog okretišta toliko je još uvijek istina da predgrađe počinje još uvijek tamo, a ne u Dupcu (iako slika prilaza centru Sesveta ima neke elemente nekadašnjeg ulaza u Dubravu - ponajprije gomilu raznorodnih lokala).



Dvori konjščinski preko puta spomenika (u blizini njegove originalne lokacije). Snimio: Vanja


Polusvijet okretišta (1) - svakodnevni buvljak na ledini iza stajališta. Snimio: Vanja


Polusvijet okretišta (2) - momci iz sjene. Snimio: Vanja


Polusvijet okretišta (3) - trag stotina oglasa. Snimio: Vanja


S druge strane okretišta - nekadašnja mitnica .. a sada sve i svašta. Snimio: Vanja


Dubrava u malom - koju stotinu metara od okretišta u Aveniji Dubrava. Snimio: Vanja


Devastirana spomen ploča NOB-u pored Konjščinske ulice. Snimio: Vanja


Posljednji pogled na spomenik, daleko izvan svačijeg fokusa. Snimio: Vanja