Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja

Ne, ovo nije motiv s nekog školskog igrališta tko-zna-gdje u provinciji koje čeka novog Matu Lovraka da opiše život đaka oko njega ... ovo je THE srednjoškolsko igralište, prvo i najpoznatije u čitavom našem gradu.


Snimio: Vanja

Nakon podosta vremena ću se ponovno osvrnuti u malo dalju povijest i uz pomoć članka Arijane Štulhofer i Ive Muraj "Srednjoškolsko igralište u Zagrebu" objavljenom u časopisu "Prostor" (broj 11/2003) predstaviti vam najvažnije momente u sada već 120-godišnjoj povijesti tog igrališta, najstarijeg uređenog sportskog terena u gradu.

Srednjoškolsko igralište (nekada zvano i Elipsa radi svoga prvobitnog elipsoidnog oblika) se zajedno sa kompleksom zgrada namijenjenih obrazovanju te dvije sportske dvorane nalazi na velikoj parceli između Rooseveltovog trga, Klaićeve ulica (nekada zvane Kukovićeva), Kačićeve (u doba nastajanja igrališta još nepostojeće na tom dijelu, ta strana parcele bila je zauzeta nekadašnjom ciglanom) te Ulice Kršnjavoga (nekada zvane Vojnička). Ta parcela oblikovana je na temelju prvog pozivnog međunarodnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja ikad provedenog u Hrvatskoj. Najveću zaslugu za to ima dr. Izidor Kršnjavi (1845.-1927.), povjesničar umjetnosti, slikar, kulturni i javni djelatnik, prvi profesor povijesti umjetnosti u Zagrebu, prvi ravnatelj Strossmayerove galerije ... On je svojim revolucionarnim programom u tom gradskom bloku predvidio tzv. "Školski forum" na kojem bi se uz niz školskih i muzejskih sadržaja nalazili i sportski (sportska dvorana te vanjska igrališta). Ta odluka je posljedica 1874. godine donesenog "Mažuranićevog zakona" kojim se u škole uvodi tjelesni odgoj, prvo samo u osnovne, a ubrzo zatim i u srednje škole (1883.).
Što se društvene klime u Zagrebu u to doba tiče, Hrvatskom je vladao ban Khuen Hedervary koji je provodio beskompromisnu mađarizaciju zemlje, no istodobno je cvjetala gradnja javnih sadržaja što je Zagrebu donosilo sve brži razvoj.


Igralište sa Rudarsko-geološko-naftnim fakultetom u pozadini. Snimio: Vanja


Široki kadar za široki gol, Klaićeva ulica u pozadini. Snimio: Vanja


Igralište, u pozadini Arhitektonsko-građevinsko-geodetski faks. Snimio: Vanja


Pogled sa sjeverozapadne strane, u pozadini "Interkonti", a u prednjem planu studenti geodezije vježbaju mjerenje terena. Snimio: VT

No, evo sad i kratke kronologije zbivanja na tom prostoru tokom već spomenutih 120 godina!

1891. - .Otvoren velodrom "Sokola", prvi te vrste u Zagrebu (posjedovao je i natkrivene tribine)

1893. - objavljen pozivni natječaj na kojeg su pozvani znani graditelji Herman Bolle, Kuno Weidman, Josip pl. Vancas iz Sarajeva, tvrtka Helmer & Fellner iz Beča te Ludwig & Huelssner iz Berlina koji su se svi odazvali pozivu

1894. - predani radovi, prva nagrada dodijeljena je radu tvrtke Ludwig & Huelssner (inače specijalizirane za projekte školskih i bolničkih zgrada) koji je naknadno revidiran zbog ograničenih financijskih sredstava kojima se raspolagalo. Novom verzijom projekta se predviđa gradnja gimnazije u južnom krilu zgrade, trgovačke akademije u sjevernom krilu te realke u središtu. Iako je natječajni program tražio smještaj zgrade paralelno sa Savskom cestom od toga se odustalo radi dobivanja mirnije okoline za učenike i nastavnike, a isto tako se odustalo i od gradnje odvojenih zgrada pa je čitav kompleks sagrađen kao splet spojenih zgrada.

1895. - Velodrom se napušta radi početka gradnje

1896.-1897. - novosagrađene zgrade su predane na uporabu. Posebnu pozornost je privukla "gombaona s muzejskim dogratkom" sagrađena od "dobro pečene opeke Sv.Klarske u običnom mortu". Igralište je pak sagrađeno u obliku elipse po uzoru na igralište u Goerlitzu u Saskoj gdje je dr. Franjo Bučar pohađao tečaj sportske naobrazbe. Pored igrališta su se nalazila i dva teniska terena, sve do 1906. godine jedina u Zagrebu.


Portal "gombaone" na istočnoj strani. Snimio: VT

1896. Na igralištu se održavaju sportske igre povodom prve suvremene olimpijade u Ateni (na kojima Hrvati nisu sudjelovali) koje su bile iznimno posjećene. U to doba je to bio jedini ograđeni namjenski sportski objekt u Zagrebu.

Početak XX stoljeća - uređena je atletska staza i zasađeni kesteni oko igrališta

1905. - Izmještene su barake sa ciglane, a nogometaši HAŠK-a i Academije su dobili odobrenje za održavanje treninga na igralištu.

1908. - natkriven je potok Kraljevac (koji teče ispod zapadnog dijela parcele, blizu Kačićeve ulice) i igralište je pretvoreno u pravokutno

Prvi svjetski rat - na igralištu su napravljene barake za istarske izbjeglice (koji su poslije preseljeni u novosagrađeno naselje uz Selsku cestu o kojem sam već pisao OVDJE)

1930. - Barake su maknute i prostor ustupljen gimnaziji

1933. - Na zapadu je izgrađena sportska dvorana "Sokolski dom" po projektu arhitekta Egona Steinmanna (1901.-1966.) čiji su najpoznatiji projekti Fizikalni institut na Marulićevu trgu (1927.-1930.), gimnazije u Križanićevoj (1932.) i Kušlanovoj (1934.) te Pošta 2 (1939.-1940.). Uz dom su uređena i igrališta za tenis, odbojku i košarku, a cijeli kompleks je uzorno održavan, kao park. Atletska staza je bila duljine 333,3 metra i imala je sa zapadne strane tribine za oko 1000 gledalaca.


Zagrađene svlačionice kod "Sokolskog doma". Snimio: Vanja


Zapušteno košarkaško igralište na zapadnoj strani igrališta, ispod "Sokolskog doma". Snimio: Vanja

1934. - sagrađena je i ograda oko igrališta


Detalj ograde. Snimio: Vanja


Detalj pored ograde - stari dobri "Tutius" lokot. Snimio: Vanja

1940. - prema projektu Slavka Delfina (1909.-1983., poznat po projektu izgradnje sportskog parka Mladost na Savi od 1946. te strelišta na Dotrščini) dograđena je istočna strana zgrade.

I, time su srednjoškosko igralište praktički dovedeno u oblik pod kakvim ga znamo i danas, 70 godina nakon posljednjih većih radova na njemu ... na žalost, igralište već dugo pati od nedovoljnog održavanja i nebrige iako još uvijek služi nastavi tjelesnog odgoja za nekoliko škola te zadovoljavanju sportskih i rekreativnih potreba stanara tog diejla grada. Prema nekim projektima ispod njega bi se trebala izgraditi dvoetažna podzemna garaža, no, koliko mi je poznato, odluka o tome još nije donesena.

Sve u svemu, srednjoškolsko igralište je jedinstvena površina te vrste u centru grada, značajna kao arhitektonsko-urbana cjelina sa važnom socijalnom i ekološkom ulogom. A sadašnje stanje možete vidjeti kroz niz fotki snimljenih tokom prošlog ljeta i jeseni.


Rezidencija dobrog duha igrališta. Snimio: VT


Ured dobrog duha. Snimio: Vanja


U sjeni kestena. Snimio: Vanja


Detalj na kojem bi igralištu pozavidjeli i najljepši zagrebački parkovi. Snimio: Vanja


Jedan od vjerojatno redovnih posjetilaca igrališta. Snimio: Vanja


Zapušteno skakalište za skok u dalj. Snimio: Vanja


Odbačeni valjak za leš. Snimio: VT


Polomljena lampa kod "Sokolskog doma". Snimio: Vanja


Šaht, vjerojatno vodovodni, na južnoj strani igrališta. Snimio: Vanja


Domaća atmosfera. Snimio: Vanja


Spomen ploča. Snimio: VT

Na kraju, zahvaljujem VT-u na pomoći pri odabiru fotografija te preporučam čitanje već spomenutog članka koji sadrži još mnoštvo zanimljivih podataka!