natasa1980kc
petak, 28.11.2008.
Predstava....
|
Neki dan mi je oko zapelo u našim lokalnim novinama da se u našem malom gradu prikazuje predstava "Rokenrol za dva miša" .... naime, to je predstava za klince, a ja se osjećam zakinuta za takvo što jer se u Koprivnici jako malo, usudim se reći da se uopće ne prikazuju takve stvari.... Ta ista predstava održava se ovaj petak i prikladna je za djecu od četiri godine na dalje, s obzirom da je moja mala 3 i pol mislim da je i više nego prikladna za nju..... Dogovorila se ekipica, društvance i svaki svoje dijete vodi na predstavu.... nas bogme 8 roditelja i svaki po jedno dijete.... i sve si razmišljam dal budu ti klinci koji se svi međusobno posjećujemo i družimo, gledali tu predstavu ili će napravit jednu svoju predstavu.... a možda bi bilo jednostavnije da si svaki sjedne na jednu stranu čisto da su klinci relativno daleko jedan od drugoga jer mislim da će biti svega....... no, bit ćete na vrijeme obaviješteni....he he he Danas je sve nekakvo tmurno, valjda sukladno vremenu je i općenarodno raspoloženje..... pitate se šta sa cigaretama.... e pa.... popušila jednu "tuđu" i za sad je ok.... no, na poslu i imam manje vremena za pušenje nego doma...... bitna je volja... za sad me ni živci još nisu primili... Pozdrav do slijedećeg javljanja |
- 14:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 27.11.2008.
....sunce moje bolesno.....
|
Umorna sam..... iscrpljena...... jadna..... Ako ima nešto na svijetu šta mrzim onda je to bolesno dijete.... osjetljiva sam na svu bolesnu bolesnu djecu, a na svoje naravno najviše..... Moja Lana zbilja nije neko boležljivo i osjetljivo dijete, zbilja je otporna i ako je shrva neka bolest onda je to na vrlo kratko vrijeme.... Sve je bilo lijepo i idilično dok nije krenula u vrtić..... osim samog perioda prilagodbe na nove ljude, novi prostor sve je bilo odlično dok nisu počele one standardne dječje bolesti.... viroze, prehlade..... i slično.... Tako me u utorak, taman negdje oko gableca zove teta Štefica neka dođem po Lanu jer ima temperaturu.... Zadnja dva tjedna sam sama na poslu (kolegica je na godišnjem) tak da nikak nisam mogla otići po nju..... Tako da sam nazvala svoje starce nek ju pokupe..... Proljev, povraćanje, temperatura..... i tako već treći dan.... Nisam na bolovanju sa svojim djetetom iz gore spomenutih razloga i to me strašno opterećuje. Muž radi kod privatnika tak da bolovanje s njegove strane nije ni bila opcija.... blaženi moji starci kaj su doma i uvijek spremni uskočiti (zapravo su bili ljuti kad sam rekla da sam Lanu upisala u vrtić jer su silno htjeli da ju oni čuvaju) Inače je strašno veselo, brzo i okretno dijete (i priznajem, strašno je poslušna i dobra).... a sad, bezvoljna, bez interesa za išta.... skroz drugo dijete.... samo se mazi (a mi guštamo) i čuva..... Nije jela već tih tri dana, samo je na čaju i to me još više opterećuje... ovak je sitna, i kod svake bolesti izgubi cijelu kilu koju jako dugo nadoknađuje. S obzirom da spava u svojoj sobi i svom krevetu ja noći provodim s njome u tom istom (za dvoje relativno malom) krevetu. I da, budim se umorna, neispavana i lagano cendrava..... Možda bi i dala da me muž zamijeni koju noć ali on dok zaspi nema šanse da ga netko probudi tako da nisam sigurna da bi to bilo najbolje za Lanu...... Danas, kad sam ju dovela k mami na čuvanje u roku 10 minuta stigla me ispovraćati (i to čaj koji je još doma popila), tak da sam na posao išla ispovraćana jer nisam stigla doma presvući se...... sva sreća da sam kod svojih to malo oprala i da se sve skupa brzo posušilo..... A sad već vidim da je raspoloženje malo bolje, čak me tražila žvaku, a to je znak da će možda nešto i papati..... Umorna sam, neispavana i jadna..... Pozdrav do sljedećeg javljanja |
- 16:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.11.2008.
Pušiti ili ne....pitanje je sad......hm....
|
Ja sam pušač ili pušačica..... kak vam bolje odgovara... I to već godinama, nisam pretjerano ponosna na tu činjenicu ali tako je. Kad malo bolje razmislim nisam pušila samo u trudnoći i to ne jer sam ja tako odlučila već je moje dijete tako odlučilo... nisam podnašala cigaretu u trudnoći (i nesretna bila jer mi je zamirisala kad sam rodila). U par navrata sam pokušavala prestati.... i iako smatram za sebe da sam zbilja jak karakter nije mi uspjelo.... zapravo mislim da je ta nesreća od cigarete jedno jedino šta može poljuljati moj čvrst karakter..... Iskreno, ove novonastale zabrane pušenja i ovo vrijeme "prilagodbe" me ne diraju previše.... cigareta mi je počela smetati u toj mjeri da mi odnosi dosta novaca... iako zbilja guštam u cigareti... No, iz mjeseca u mjesec, negdi oko onog vremena kad je plaća već dobrano pa potrošena ja sam u odluci da prestanem pušiti.... Činjenica: u manjku novaca prije ću imati novaca za cigarete nego za kruh...... ne ponosim se time al jebi ga tako je ..... Tako da, eto....odlučila sam još jednom...... prestat ću pušiti, ne zato jer to hoću nego zato jer mi žao novaca koji odu u dim.... iako sam se u par navrata ulovila da me smeta dim u kući.... Još jedna činjenica je ta, da kad pušač odluči prestat pušiti iz financijskih razloga onda to nije dugog vijeka..... al ja zbilja hoću prestat..... Danas imam još jednu cigaretu i za sutra sam si ostavila dvije i ja se iskreno nadam da su mi to zadnje cigarete... Dok se sjetim činjenice da ću bit bez cigareta već sam me lovi nervoza..... Otkad pamtim za sebe moji starci puše i kao dijete me to uvijek smetalo... i nemojte me pitati zašto sam i sama krenula tim putem jer već nakon toliko godina ni sama ne znam zašto... proklet dan kad sam kupila prvu kutiju.....grrrrr... I moj muž puši... i njegovi svi do jednoga puše.... i moja baka koja ima 76 godina također puši (odreći će se kruha ali bez cigareta ne može)... Teško je..... pokušavam i muža nabrkati da prestane zajedno sa mnom.... ako ćemo računati onda je to lijepi iznos na kraju mjeseca koji popušimo.... e pa nedam.... nisam škrta po prirodi al ovo je već zbilja prevršilo svaku mjeru..... Ja, inače jakog karaktera, PRESTAJEM PUŠITI!!!!!! Bez brige, u slijedećim postovima ću vas obavještavati o svom stanju.... a mislim da će bit svega... tuge, jada, nervoze...... gad demit......al prestat ću pa makar se sva zdrapala od jada.... Pozdrav do slijedećeg javljanja |
- 16:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 21.11.2008.
Prijateljstvo do groba
|
Danas sam u razgovoru sa jednom prijateljicom upravo razgovarala o prijateljstvu... Priznajem za mene je to relativno osjetljiva tema.... Zašto? E pa zato što su me u životu najviše povrijedili "prijatelji". Za mene je pojam prijateljstva vjerojatno daleko drugačiji nego u bilo koga (koga ja poznajem). Istina, velika mi je greška što sam osoba koja se lako i brzo veže za nekog. I tako to krene..... Negdje (nebitno gdje) sretneš osobu istog interesa, istih mišljenja i s vremenom ta ista osoba postane netko s kime se čuješ relativno često i koga dosta često viđaš i zapravo kad shvatiš da ti dan ne prođe bez poziva toj osobi ili neke kave, rodilo se prijateljstvo..... E tu počnu problemi... bar za mene..... Kao i u ljubavnoj vezi, daješ sve od sebe, s veseljem si u društvu svog najboljeg prijatelja..... Imala sam u svom životu tri najbolje prijateljice... i teško mi je priznati da je jedno prijateljstvo trenutno na najboljem putu da postane najbolje.... teško mi je.... Prijateljstvo broj 1: Smijat ćete se, iz osnovne škole...... Nazovimo ju Jessica.... bile smo jako dobre i to jako dugo vremena.... svaki dan zajedno, dečki, prvi izlasci, prvo prespavanje jedna kod druge i tako to..... I jebi ga, s polaskom u srednju sve je to doslovno preko noći nestalo.... svaka u svoj smjer, novo društvo..... Uz svo to novo društvo ja sam se silno trudila održati dnevni kontakt s J. čisto jer mi je zbilja bila najbolja prijateljica i jer sam htjela da se družimo..... Ona se osjećala manje vrijednom naspram cura iz mog razreda.... i tako nekako to je prijateljstvo završilo..... Razočaranje broj 1 - razočarana ali nije bilo tak strašno to preboljeti Prijateljstvo broj 2: U spomenutoj srednjoj školi, odmah se nađe neka ekipa koja se na prvu loptu dobro slaže... i tako to krene.... svi u iste klupe, druženja prije škole i poslije škole, pa eto i druženje vikendom.... Ja sam u toj svojoj ekipi imala 5 cura, dakle nas je bilo 6. Svaka različita na svoj način a opet jednaka na svoj način. Jedna je bila punkerica, druga je bila relativno povučena za sve ostale osim za nas, trećoj je cigareta i alkohol bilo glavno, četvrtu još ni danas ne mogu definirati, peta je bila sitnička a velikog jezika i naravno ja. E ta peta, nazovimo ju Beyonce (he he), ta mi je nekako najviše prirasla srcu...... Bila se relativno niska naspram mene (175cm), lijepog lica, osmjeha i nekako draga i umiljata.... slatkica..... Sve četiri godine srednje škole bile smo ko jednojajčane blizanke.... ali doslovno.... dijelile sve, od prvih ljubavi (onih ozbiljnijih) od prvih izlazaka i kako to dalje biva.... Tako završila i srednja škola, i počele smo raditi (ko za inat u istoj firmi).... i sve super... provodile se ko nikad u životu (e... to su bili dani)...... dok se jednog dana ja nisam pokačila sa direktorom (tada omanje firme) i tu su nastale naše razmirice.... Ja sam dala otkaz a spomenuti direktor je znao da smo si dobre, te da napakosti meni zaprijetio je B. da će biti sankcija za nju ako nastavi prijateljstvo sa mnom (da mi slučajno ne bi prenosila kakve poslovne informacije koje me na kraju nisu ni interesirale).... I tako je B. birajući između mene i direktora izabrala, naravno direktora..... U neku ruku, možda i mogu shvatiti... ipak posao je posao, ne raste na drvetu i nije ga lako dobiti..... čak joj ni ne zamjeram to šta je izabrala posao..... zamjeram način na koji je to napravila tj. nije napravila.....Bez riječi, bez objašnjenja, bez bilo čega......gotovo prijateljstvo Razočaranje br. 2 - teško do bola... trebalo mi je pune tri godine da prebolim, da na spomen njenog imena ne sakrivam suze.... ništa mi u životu nije bilo teško kao to...... Kažu ljudi da vrijeme liječi rane, prošlo je već 7 godina i ja čisto ravnodušno mogu proći pored nje, pozdraviti i ne osjećati ništa.... malo je teško na godišnjicama mature, al jaka sam ja.... Prijateljstvo br. 3: Paralelno sa B. upoznala sam i Monique (he he)...... na prvu loptu izuzetno teška osoba, bahata i samodopadna (ponavljam, na prvu loptu).... s vremenom shvatiš da je to samo neka vrsta obrambenog mehanizma (kojeg na kraju i sama koristim, iako u malo drugačijem obliku)..... Draga jedna cura, realna u pogledu na život, posao i sve ostalo......Družile se, i doslovno prošle i raj i pakao zajedno.... odrasle, stasale iz djevojaka u žene.... Udale se, ja joj bila vjenčana kuma.... ja rodila, ona mom djetetu krsna kuma..... ona rodila, ja njenom djetetu krsna kuma....Čovjek bi pomislio idila... Iako, još uvijek je bila izuzetno teška osoba ali ja sam ju prihvatila kao takvu i nisam imala ništa protiv... poštivala sam njeno mišljenje koje se u večini slučajeva daleko razilazilo od moga.... Ljudi koji su znali da smo dobre godinama su mi pričali da je ona đubre, gad.... egocentrična, ne poštuje druge....i tako to, no prema meni je uvijek bila fer i korektna te sam na takve komentare samo dodala "Dok god je prema meni u redu ne mislim ju osuđivati za odnose sa drugima".... i bila sam ponosna na to... Eto vrhunac radnje treće...... razišle smo je u mišljenju oko jedne druge osobe ..... i nije mi bilo jasno zbog čega tolika ljutnja, pa znale smo da ne razmišljamo jednako. S njene strane pale teške riječi, nisam mogla vjerovati da se obistinjuje sve ono šta su mi ljudi o njoj govorili a ja sam je toliko branila. Razočaranje broj 3 - teško, ne tako kao br 2 ali neočekivano No vezano uz zadnje prijateljstvo, nakon godinu i pol javila se i u suzama ispričavala... bole me tuđe suze pa tako i njene, nisam zaboravila već samo oprostila..... no, nije to više odnos kao prije.... sad nas vežu klinci a ne ono zbog čega smo i postale prijateljice... Da rezimiramo, nema najboljih prijatelja jer će te kad tad izigrati, povrijediti i napustiti....... ja imam tri ogledna primjerka za to... Možda sam ja neka čudakinja jer se vežem za ljude i teško prihvaćam da oni ne razmišljaju na taj način.... možda je bolje biti bez najboljeg prijatelja nego imati deset lažnih....ne znam..... al ja ne vjerujem u najbolje prijatelje i točka. Možda sam pretjerala u ovom postu, ali ta me tema zbilja takne u živac a s obzirom da nemam ljude oko sebe koji razumiju taj moj način razmišljanja lakše mi je ovo podijeliti s vama.... koji me ne poznaju Pozdrav do slijedećeg javljanja |
- 17:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
Svaki dan čitam 24sata na internetu, tako započinjem dan... radni dan obavezno a vikend kako koji, ako ne stignem na net onda kupim novine... Isto tako i danas, čitam šta ima novo i ne vjerujem svojim očima ugledavši "kraljevski ponos" na prvoj stranici..... Princa Williama je stislo usred polo susreta i dečko (kao i svi ostali pripadnici muškog spola) se olakšao uz ogradu..... i naravno da se u tom nemilom događaju našlo par paparazza koji su to ovjekovječili.... Vidi, sramote!!! Princ William piša!!! Nevjerojatno!!! Možda to samo meni nije od životne važnosti i možda samo ja mislim da to nije vijest za naslovnicu....... No, dosta o kraljevskom kurcu, jedva čekam da mi se ta slika izbriše iz pamćenja.... teško, al s vremenom .... Doma smo u fazi gradnje garaže i to već neko vrijeme.....točnije već više dva mjeseca. Mislite si, pa u dva mjeseca i kuću staviš pod krov, ali eto, mi u dva mjeseca još nismo ni cijelo krovište složili, točnije od 9 rogova 4 su postavljena... i to tako stoji već tjedan dana..... Uz malo sreće i mog nagovaranja svi rogovi će biti na garaži ovaj vikend.... nadam se.... Ja sam inače osoba koja dok nešto krene raditi to onda mora biti u najkraćem mogućem roku gotovo jer me hvata nervoza od nerješenog posla. Dok je moj muž flegma da je to nevjerojatno.... za njega za sve ima vremena, pa kud se meni toliko žuri i slična glupa pitanja i komentari...... A ja podivljam, pa zašto bi odgađali nešto šta se može danas napraviti za sutra ili koji drugi dan.... Jer se njemu danas neće raditi nego će radije drkarit po PS-u ili kompu... i to naravno dječje igrice..... A to je u stanju raditi cijeli vikend i to cijeli dan.... nevjerojatno! A zima samo šta nije, snijeg je doslovno pred vratima a moj autić kak je krenulo još neko vrijeme neće dobit svoju kućicu..... A s obzirom da nismo baš imali puno mjesta za garažu nego smo morali napraviti na relativno malom prostoru, sve si mislim kak bum ja taj isti auto nagurala u to malo mjesta šta će na kraju ispasti.... no, već vježbam polako....:) Da ne bi došlo do zabune, ja ne spadam u kategoriju "glupih žena vozača" .... ne tješim se nego je zbilja tako... vozim već nemalo 10 godina i vrlo sam ponosna na svoje vozačke sposobnosti.... Al dobro, to je tema za neki drugi dan.... Danas je biometeorološka prognoza relativno nepovoljna ali petak je pa se nekako to drugačije osjeti.... Ljudi moji, dva dana sam doma i ne pada mi na pamet misliti na posao..... Idem, odraditi to još malo, gibam po dijete u vrtić i u toplinu doma svoga, ne mislim izlaziti cijeli vikend (osim trgovine).... Društvo, hvala na lijepim komentarima (za mene također i poticajnim da nastavim)... Pozdrav do neke druge prilike..... |
- 12:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.11.2008.
Ljubav ili novac?!?
|
Još sam zapravo u fazi razmišljanja da li da pišem blog ili ne.... ni sama ne znam odgovor na to pitanje.... No dok se ja odlučujem u kojoj sam trenutno fazi opisat ću vam kratko tko sam ja... Ja sam žena/supruga/majka.... imam 28 godina (iako sam u duši još dijete). Zapravo standardna životna priča....udana, dijete 3,5 godine (sunce jedino mamino), posao, kuća..... ništa šta bi odudaralo od prosijeka.... I muž i ja radimo, što sa voljom što bez volje, al eto radit se mora.... Razlog iz kojeg sam danas ovdje (nakon već zbilja dugo vremena) je taj jer me jedna moja kolegica s posla doslovno šokirala svojom jednom (meni neobjašnjivom rečenicom)..... U ovo doba svjetske krize, neimaštine, kredita i svih ostalih financijskih poteškoća u kojima se više-manje svi mi nalazimo....kaže ona da bi između novaca i ljubavi izabrala NOVAC.....!?!?!?!? Možda je u meni problem ali meni je to nepojmljivo.... Možda opet s druge strane ja nisam kompetentna suditi o tome jer ja i moj muž imamo samo jedan kredit i to za auto, kuću imamo od njegovih roditelja u kojoj (sva sreća) živimo bez njih tj. sami (no i to je priča za sebe), u redu imamo i minuse na računu koji nam baš nisu trebali al eto, imamo i to.... a ta kolegica je podstanar, kredita nekoliko... mislim da se velika većina može poistovjetiti.... No, u toj dvojbi i u ovoj teškoj situaciji mislim da je ta opcija (novac) samo krik u pomoć ili nešto drugo jer mislim da to nije njezino realno razmišljanje već trenutno stanje da bi se možda prodala za novac.... ne znam..... Dokle je sve ovo došlo da se lovimo za takve "slamke spasa"..... A cura je bistra i pametna i zapravo jako simpatična i zabavna.... Iako se mi dvije u dosta stvari razilazimo u mišljenjima, na kraju ipak poštujemo mišljenje one druge... Ja sa zbilja sretna osoba... imam divnog muža (realno, mislim da ni jedan čovjek na svijetu ne bi trpio mene i moje mušice osim njega i zato hvala mu na tome), imam prekrasno dijete..... imam krov nad glavom, imam posao kojim kako-tako preživljavamo, i najbitnije imam svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji.... povrh svega toga imam i dugova i minusa i svega ostaloga.... ali sitnice su te šta me razveseljavaju, šta čine kišni dan sunčanim.... Ljudi, uživajte u svakom trenutku, u proljetnim kapima kiše.... u jutarnjoj rosi.... u mrazu šta se skupio na vašem autu.... sve su to sitnice, lijepe stvari koje nam uveseljavaju život..... Optimizam, to se traži.... Ćao, do slijedećeg javljanja |
- 13:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (2) Studeni 2009 (2) Listopad 2009 (2) Rujan 2009 (1) Srpanj 2009 (3) Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (5) Ožujak 2009 (6) Veljača 2009 (5) Siječanj 2009 (4) Prosinac 2008 (6) Studeni 2008 (6) Rujan 2008 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Teško je reći...
Prirasli srcu....
marko77kc malosreche ribafish.com moji najmiliji |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||