natasa1980kc
petak, 21.11.2008.
Prijateljstvo do groba
|
Danas sam u razgovoru sa jednom prijateljicom upravo razgovarala o prijateljstvu... Priznajem za mene je to relativno osjetljiva tema.... Zašto? E pa zato što su me u životu najviše povrijedili "prijatelji". Za mene je pojam prijateljstva vjerojatno daleko drugačiji nego u bilo koga (koga ja poznajem). Istina, velika mi je greška što sam osoba koja se lako i brzo veže za nekog. I tako to krene..... Negdje (nebitno gdje) sretneš osobu istog interesa, istih mišljenja i s vremenom ta ista osoba postane netko s kime se čuješ relativno često i koga dosta često viđaš i zapravo kad shvatiš da ti dan ne prođe bez poziva toj osobi ili neke kave, rodilo se prijateljstvo..... E tu počnu problemi... bar za mene..... Kao i u ljubavnoj vezi, daješ sve od sebe, s veseljem si u društvu svog najboljeg prijatelja..... Imala sam u svom životu tri najbolje prijateljice... i teško mi je priznati da je jedno prijateljstvo trenutno na najboljem putu da postane najbolje.... teško mi je.... Prijateljstvo broj 1: Smijat ćete se, iz osnovne škole...... Nazovimo ju Jessica.... bile smo jako dobre i to jako dugo vremena.... svaki dan zajedno, dečki, prvi izlasci, prvo prespavanje jedna kod druge i tako to..... I jebi ga, s polaskom u srednju sve je to doslovno preko noći nestalo.... svaka u svoj smjer, novo društvo..... Uz svo to novo društvo ja sam se silno trudila održati dnevni kontakt s J. čisto jer mi je zbilja bila najbolja prijateljica i jer sam htjela da se družimo..... Ona se osjećala manje vrijednom naspram cura iz mog razreda.... i tako nekako to je prijateljstvo završilo..... Razočaranje broj 1 - razočarana ali nije bilo tak strašno to preboljeti Prijateljstvo broj 2: U spomenutoj srednjoj školi, odmah se nađe neka ekipa koja se na prvu loptu dobro slaže... i tako to krene.... svi u iste klupe, druženja prije škole i poslije škole, pa eto i druženje vikendom.... Ja sam u toj svojoj ekipi imala 5 cura, dakle nas je bilo 6. Svaka različita na svoj način a opet jednaka na svoj način. Jedna je bila punkerica, druga je bila relativno povučena za sve ostale osim za nas, trećoj je cigareta i alkohol bilo glavno, četvrtu još ni danas ne mogu definirati, peta je bila sitnička a velikog jezika i naravno ja. E ta peta, nazovimo ju Beyonce (he he), ta mi je nekako najviše prirasla srcu...... Bila se relativno niska naspram mene (175cm), lijepog lica, osmjeha i nekako draga i umiljata.... slatkica..... Sve četiri godine srednje škole bile smo ko jednojajčane blizanke.... ali doslovno.... dijelile sve, od prvih ljubavi (onih ozbiljnijih) od prvih izlazaka i kako to dalje biva.... Tako završila i srednja škola, i počele smo raditi (ko za inat u istoj firmi).... i sve super... provodile se ko nikad u životu (e... to su bili dani)...... dok se jednog dana ja nisam pokačila sa direktorom (tada omanje firme) i tu su nastale naše razmirice.... Ja sam dala otkaz a spomenuti direktor je znao da smo si dobre, te da napakosti meni zaprijetio je B. da će biti sankcija za nju ako nastavi prijateljstvo sa mnom (da mi slučajno ne bi prenosila kakve poslovne informacije koje me na kraju nisu ni interesirale).... I tako je B. birajući između mene i direktora izabrala, naravno direktora..... U neku ruku, možda i mogu shvatiti... ipak posao je posao, ne raste na drvetu i nije ga lako dobiti..... čak joj ni ne zamjeram to šta je izabrala posao..... zamjeram način na koji je to napravila tj. nije napravila.....Bez riječi, bez objašnjenja, bez bilo čega......gotovo prijateljstvo Razočaranje br. 2 - teško do bola... trebalo mi je pune tri godine da prebolim, da na spomen njenog imena ne sakrivam suze.... ništa mi u životu nije bilo teško kao to...... Kažu ljudi da vrijeme liječi rane, prošlo je već 7 godina i ja čisto ravnodušno mogu proći pored nje, pozdraviti i ne osjećati ništa.... malo je teško na godišnjicama mature, al jaka sam ja.... Prijateljstvo br. 3: Paralelno sa B. upoznala sam i Monique (he he)...... na prvu loptu izuzetno teška osoba, bahata i samodopadna (ponavljam, na prvu loptu).... s vremenom shvatiš da je to samo neka vrsta obrambenog mehanizma (kojeg na kraju i sama koristim, iako u malo drugačijem obliku)..... Draga jedna cura, realna u pogledu na život, posao i sve ostalo......Družile se, i doslovno prošle i raj i pakao zajedno.... odrasle, stasale iz djevojaka u žene.... Udale se, ja joj bila vjenčana kuma.... ja rodila, ona mom djetetu krsna kuma..... ona rodila, ja njenom djetetu krsna kuma....Čovjek bi pomislio idila... Iako, još uvijek je bila izuzetno teška osoba ali ja sam ju prihvatila kao takvu i nisam imala ništa protiv... poštivala sam njeno mišljenje koje se u večini slučajeva daleko razilazilo od moga.... Ljudi koji su znali da smo dobre godinama su mi pričali da je ona đubre, gad.... egocentrična, ne poštuje druge....i tako to, no prema meni je uvijek bila fer i korektna te sam na takve komentare samo dodala "Dok god je prema meni u redu ne mislim ju osuđivati za odnose sa drugima".... i bila sam ponosna na to... Eto vrhunac radnje treće...... razišle smo je u mišljenju oko jedne druge osobe ..... i nije mi bilo jasno zbog čega tolika ljutnja, pa znale smo da ne razmišljamo jednako. S njene strane pale teške riječi, nisam mogla vjerovati da se obistinjuje sve ono šta su mi ljudi o njoj govorili a ja sam je toliko branila. Razočaranje broj 3 - teško, ne tako kao br 2 ali neočekivano No vezano uz zadnje prijateljstvo, nakon godinu i pol javila se i u suzama ispričavala... bole me tuđe suze pa tako i njene, nisam zaboravila već samo oprostila..... no, nije to više odnos kao prije.... sad nas vežu klinci a ne ono zbog čega smo i postale prijateljice... Da rezimiramo, nema najboljih prijatelja jer će te kad tad izigrati, povrijediti i napustiti....... ja imam tri ogledna primjerka za to... Možda sam ja neka čudakinja jer se vežem za ljude i teško prihvaćam da oni ne razmišljaju na taj način.... možda je bolje biti bez najboljeg prijatelja nego imati deset lažnih....ne znam..... al ja ne vjerujem u najbolje prijatelje i točka. Možda sam pretjerala u ovom postu, ali ta me tema zbilja takne u živac a s obzirom da nemam ljude oko sebe koji razumiju taj moj način razmišljanja lakše mi je ovo podijeliti s vama.... koji me ne poznaju Pozdrav do slijedećeg javljanja |
- 17:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (2) Studeni 2009 (2) Listopad 2009 (2) Rujan 2009 (1) Srpanj 2009 (3) Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (5) Ožujak 2009 (6) Veljača 2009 (5) Siječanj 2009 (4) Prosinac 2008 (6) Studeni 2008 (6) Rujan 2008 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Teško je reći...
Prirasli srcu....
marko77kc malosreche ribafish.com moji najmiliji |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||