nedjelja, 28.10.2007.
VIZIJE...
Ovak:
vidite na ovoj dole slici u sredini one 4 točke, tj. crtice...
zagledajte se u to ko otprilike 1 minutu ili više...
zatim polako zatvorite oči... pa ih otvorite i pogledajte na nekej jednobojno (zid, neki papir...)
i vidjet ćete nešto
tj. nekoga.
ja sam to napravila i fakat je ludo
i kommentirajte mi jeste ga vidli ili ne
subota, 27.10.2007.
PJESME...
VJENČANJE
Kad ja umrem
vi me sahranite
ali prije toga
mom dragom javite
Neka dođe
na sahranu moju
neka isprati djevojku svoju.
Neka obuče onu
košulju bijelu
pa nek dođe
u crnom odijelu.
Onda nek stane
s moje lijeve strane
kao da smo pošli
na vjenčanje....
OČI IMAM ZA SVJETLO
Oči imam za svjetlo,
za proljetno zelenino, za bjelinu snijega,
za sivilo oblaka i plavetnilo neba,
za sunčev sjaj danj,
za svjetlucanje zvijezda noću
i za nevjerovatno čudo
što ima toliko divnih ljudi.
Usta imam za riječ,
za dobru riječ na koju drugi čeka.
Usne imam za poljubac,
ruke - da pomažu i budu nježne,
noge - da pođu na put k bližnjemu,
k onima koji žive u samoći i hladnoći.
A srce imam - za ljubav...
Zašto onda nisam sretna?
Jesu li mi oči zatvorene, usta pune gorčine,
ruke lijene, noge ukočene, srce hladno?
Zar ne znam da sam stvoren
za radost?
JEDAN SMIJEŠAK...
Jedan smiješak-i već si ljepši.
ljudi daju puno novaca da budu lijepi i privlačni.
Pokušaj s novom metodom, koja ne stoji ništa,a mnogo je
djelotvornija: smiješak. Ne umjetni smiješak poslovnih pregalaca, nego smiješak koji izvire iz unutarnjeg mira,
iz radosti dobra srca. Taj smiješak čini svakog čovjeka
lijepim.
Započni dan prijateljskim izrazom lica. Za bližnje je
radosno lice svakog dana nova sunčana zraka. Ako
nešto ne uspije, ne stvaraj od toga još veći problem.
Tako vlastita zabrinutost postaje manja a teret drugih
lakši. Srdačno lice i prijateljska riječ postaju anđelima
spasiocima.
Srdačnost je kao čudo.
Srdačnost preobražav čovjeka.
Srdačnost mijenja svijet...
nedjelja, 21.10.2007.
PJESMA...
Večeras je u gradu tuga, večeras caruje bol
svi ga zazivaju, al' neznaju gdje je Bog.
U gradu njih par manijaka se smije, al' većina ih večeras plaču
ispuzale male zmije, pretvorile se u koljače.
Mrtva tijela velika, srednja, i ona mala moja rijeka
je crvena i guta ih Sava, ma da ne bi htjela.
Guta one koji su nju gutali, što su se smijali i volili dok su se u njoj kupali.
Muka je rijeci, vidi se po pjeni što je na obalu izbacuje.
Al' ne može da izbaci što zmija u nju ubaci. U pomoć stižu oblaci, šalju kišu da spasi rijeku, crvene krvave fleke da lakše oteku. Tužna je savska sirena, jer mrtva su djeca njena. Treba školjku za smirenje, treba neko objašnjenje. Treba joj zraka, od tuge se guši, najrađe bi na površinu, pa nek umre i nek se isuši. Zove svoje podanike, zove savske somove i daje im naredbu da ljudska tijela spreme u grobove. Da tijela pokopaju najdublje što se može i to na ušću kod Dunava, tam di je ona duboka uvala. I tako somovi tijela vuku, pozvali su veliku štuku da tjera druge ribe s puta, tko neće se sklonit, štuka ga proguta. A na ušću za vrijeme po naredbi sirene ribe napraviše grobnicu za nevinu savsku djecu. Tijela su pokopana, sad je red na Dunavu da u CRno more odnese fleku krvavu.
subota, 20.10.2007.
Njemu..
Uzimam papir,
Stavljam ga na stol,
U očima suze, u srcu bol.
Umočim kist u tamnu boju,
Njegov lik je odveo daleko dušu moju...
Povučem crtu
Zaoblim je malo,
Do nemoguće ljubavi mom je srcu stalo...
Završim crtež, malo ga gledam,
Da poteku suze ja im nedam...
Na papiru srce tamno poput bakra
A ti si ga razbio ko da ej od stakla...
Ma kako bilo, ono i dalje traži...
Al' od svega ti si mi najdraži !!!
(nećem reći na koga se odnosi ova pjesma, zna on da ja na njega mislim, beba moja! )
AL....
Ali
on...
on je samo htio imati svoj mali dio svemira..
kao i svaki čovjek..
nije to dobio..
al' mnogi ga ljudi i tinejđeri čucaju u srcima..
i u čast njemu slušaju njegove pjesme..
bio je premlad..
da bi nas napustio..
bio je anđeo..
a Bog treba anđele..
anđeli su stvoreni da budu s Bogom..
i on..
i on je otišao k njemu..
bez riječi..
samo je zaspao i utonuo u san..
i probudio se kod Boga
sada živi svoj pravi život..
jer su anđeli stvoreni za Rajski život..
i Bog je sada sretan..
i uvijek će biti..TOŠE PROESKI ŽIVIŠ VJEČNO U MOM SRCU...
bilo je lijepo dok je trajalo...
četvrtak, 18.10.2007.
OČI BOJE LAVANDE...
Njegov cjelokupni izgled se izvrsno slagao sa njegom očima...
imao je lijepe usne... i nos je bio savršen.. kao da je napravljen pomoću neakve plastične operacije..
al on nije bio plastičan... bio je prirodan i svaki dio njega je bila sama priroda... samo ono najljepše što Bog može stvoriti..
njegova umjereno tamna put.. je dodatno dočaravala njega, da ga shvatimo kao anđeo..
rekao je da je došao da mi bude prijatelj..
razmišljala sam... hm.. "al' ja imam dosta prijatelja.. no od viška glava ne boli..."
rekao je da se znamo već dugo.. a on meni uopće nije bio ni malo poznat..
često smo se družili i u suton izlazili do jednog jezera.. a s njegove obale vidjela se cijela zemlja...
uvijek sam se divila tome... ali svaki put me iznova to mjesto očaravalo..
a kad bi smo se rasali onako očarana sam došla kući i razmišljala sam.. što će biti sutra...
no nešto što sam zaboravila spomenuti.. "on je imao oči boje lavande.." i kad bih gledala njegove oči.. vidjelo se da nešto skriva.. nikad nisma saznala što je to!
često mi je objašnjavao neobične stvari, koje su jednostavno nemoguće za objasniti.. stvarno je to bilo nešto nevjerovatno...
a jendog dana sam se zagledala u njegove oči.. i vidjela tu dubinu koju on skriva u očima...
tada sam ga upitala pitanje koje me mučilo cijeloga života do tog trenutka.. "zašto sam ja baš >ja< i zašto sma tako savršena" ? on je rekao, doznat ćeš ubrzo.. i samo je otišao...
a ja sam se probudila i shvatila da je sve samo san! uh što sma bila ljuta.. na njega..
bilo je tako divno, a tako kratko.. i slatko!
i još dan danas često razmišljam o njemu.. i pokušavamdoznati odgovor.. no neznam zašto, ali vjerujem mu što je rekao da ću doznati ubrzo.. i čekam taj tren kad ću doznati.. i neću ga prestati čekati, makar se ne ostvari...
i..
i sram ga bilo!
nije mi ni svoje ime rekao! :(
hm... DA VAS PITAM...
utorak, 16.10.2007.
Toše Proeski...
Toše Proeski je bio anđeo od čovjeka kojem nije bilo dato da se toliko zadrži na zemlji.
Bog ga je htio sebi i za sebe.
Nije mu dao da duže poživi.
Samo ga je uzeo.
Bez boli, bez patnje u jednoj sekundi, kako kažu, na licu mjesta.
Htio je tog anđela.
Htio je da mu da krila.
Htio je da mu da svjetlost.
Htio je da mu da čitavo nebo.
Bog zna zašto ga je uzeo i valjda Bog zna koliko se mi sa njegovom odlukom ne možemo pomiriti.
A trebali bi.
Trebali bi shvatiti zašto tako mlad čovjek, duševna gromada koja je stala u jedno malo tijelo, srce gigantskih razmjera s aurom ljubavi koja je bila skoro opipljiva, zašto neko takav koji je prvi pjesmom prokrčio i osvjetlio ove mračne i mržnjom zatrovane balkanske drumove, jedini pjevač kojeg su sve bezrezervno voljeli- zašto on treba da umre sa 26 godina?
Zašto istinska dobrota tako kratko živi?
I zašto nam se čini da zlo uvijek, makar za jedan dan, živi duže?
Možda je dobrota kraćeg životnog vijeka, ali je brojnija, veća, snažnija u svojoj masi i srcima koji je nepogrešivo prepoznaju.
Kao što su kucala za Tošeta.
Ambasadora mira, ljubavi, prekrasnog glasa, milog lica, divnog osmijeha, kojeg je nosila pjesma.
I zato, svako onaj koji danas osjeća istinsku bol zbog gubitka ovog makedonskog anđela, ima u sebi već kap njegove dobrote i ljubavi.
Toše bi bio ponosan na nas.
Mnogo nas je danas.
Mnogo.
Neka ti je laka zemlja Toše.
ZBOGOM TOŠE :(
Toše, do susreta u Vječnosti!
Dana 16. listopada (utorak) jutarnje vijesti zatekle su nas informacijom da je u teškoj prometnoj nesreći koja se u ranim jutarnjim satima dogodila na autocesti Zagreb - Lipovac, kod petlje za Novu Gradišku, poginuo mladi Makedonski pjevač Toše Proeski (Prilep, Makedonija 1981.). Proeski je bio suvozač u Tuaregu koji se zabio u prikolicu teretnog kamiona koji je vozio ispred. Tako je na tragičan način završio život i karijera jednog mladog i perspektivnog pjevača.
Njegova tragična pogibija podsjeća na smrt nezaboravnog Tomislava Ivčića, pjevača koji je također poginuo u prometnoj nesreći sada već davne 1993., kao i na pogibiju velikog sportaša i čovjeka Dražena Petrovića na autocesti u Njemačkoj iste godine.
Toše Proeski bijaše mladić koji je puno obećavao. Svojim je nastupima i pjevačkim kvalitetama odstupao od većine estradnih zvijezdica koje su se pojavile na našoj glazbenoj sceni. Karijeru započetu u rodnoj Makedoniji nastavio je u Hrvatskoj prije nekoliko godina. Postao je omiljen i među publikom i među kritikom. Njegova je karijera bila u strelovitom usponu.
Za Tošom Proeskim ne tuguje samo njegova obitelj i uvijek nam dragi Makedonski narod. Za Tošom tuguju svi koji vole život i ljepotu umjetničkog izražaja. Hrvatske su ceste uzele još jedan život. Do kada će ova crna serija trajati neka se konačno zapita naša Vlada i svi koji upravljaju prometom!
Dragi Toše, neka tvoja dobra duša uživa u naručju Oca Nebeskoga i s anđelima pjeva vječnu pjesmu radosti...
"U raj poveli te anđeli,
na dolasku tvome primili te mučenici!
I odveli te u sveti grad,
nebeski Jeruzalem.
Zbor anđeoski te primio
i ti s Lazarom, nekoć ubogim,
pokoj vječni imao!"
ponedjeljak, 15.10.2007.
svojim si srcem naslikao boje..
i sad ja živim šarenim životom..
i sve mi lako ide..
kad moje oči tebe vide..
ali često te ne prepoznaju jer ti si s drugom..
al eto to je tvoj izbor..
ako tako želiš, e onda idi,
idi
idi..
i nemoj mi se vratiti
jer irena nije glupa..
u meni živi takvo biće..
takvo biće kakvo još nitko nije prepoznao..
a vjeruj mi ako nastaviš ovako upoznat češ ga i ti..
no ne bi ti to preporučila...
LOVE IS...
Love is a game
just meant to be played.
Love is a phrase
just overly clichéd.
It's dominated by cheaters,
players, and rule-breakers.
Where three words often said
are lies spoken by fakers.
Love is an emotion
and hormones are the cause.
Love is perfection
that brings out your flaws.
Young ones are swayed
into believing that it's real.
Soon concious of mistakes,
next fear is what you feel.
Love is a wish
desired by so many loners.
Love is a sight
shown off by its owners.
It's a sad pathetic world
when love is only wanted,
for the sake of having it,
and for it to be flaunted.
Love is a drug,
addictive and strong.
Love is a toy.
and you're strung along.
The endings are painful,
yet again you will start,
to end with more lies and tears,
and another cruelly broken heart.
Love is a reason
to be treated like dirt.
Love is an excuse,
an excuse to get hurt.
petak, 12.10.2007.
novi postekić
eo malo kopam po kompu i po netu, fakt ima svašta..
za sad ću vam stavit neke fotkice...
kurt cobain...
Kurt Cobain živi vječno i na ovom blogu zauvijek će sjati svijeća koja je moj znak poštovanja prema njemu..
jer obožavam njegove pjesme.., ima lijep glas.. i on nije kriv šta je umro, ubila ga je njegova žena.. našla sma jednu starnicu koja ima dokaze, i sve obrađeno i objašnjenjo o njegoom ubojstvu..
a zato..
Kurt Cobain živi vječno u mom srcu (i u srcima mnogih) i na mom blogu!
i svijetlost vječna neka ti svijetli..
četvrtak, 11.10.2007.
na grobu dvaju duša..
stojim na našem grobu
zajednička grobnica ukrašena
bijelo ružičastim cvijećem
plačem za ubojicom
plačem za tobom
plačem za idejom nas
rashomonski vjetovito uzdižem pitanja
poput bijelih zastava
tko je koga ubio zapravo
da li ti mene svojom neodlučnošću
svojom pakosti depresijom i bolom crne zemlje
ili ja tebe završnim udarcem katane koja
prekida sve iluzije i tirkizne snove
tko za kim plače sada ili plačemo oboje
nad grobom ljubavi naše
nema je više te djevojčice u crnoj suknji
slatke ljubavi mlade ljubavi naše
nema više naše drage jedine jedinstvene
ti si je ubio odrekao se našeg modrog cvijeta pustinje
nisam mogla drugo izabrati
moj jedini izbor odlazak
zašto sada plačeš ne nema nikoga da
ti briše suze sa snježnog lica
no više je i dovoljno onih lukavih koje će
ti pružiti zagrljaj utjehe i onda tražiti
tvoje srce dušu i kristalne snove zauvijek
ima onih koje će tvrditi da su njihove ruke
nevinije od mojih i da si dobro odlučio
pokušavajući me zaboraviti jer nisam od onih
tvoje vrste nedostaje mi nešto one misle i
previše toga žena sad
druge kaste u šarenim haljinama
i to je moja jedina pogreška
rođena u pogrešno vrijeme u pogrešnom komanchi
plemenu
zašto im ipak ne vjeruješ
zašto osjećaš sada čistu bol
ubio si našu ljubav i ona sada umire
u mukama od tvog blistavog noža
od tvoje hladne vatre
od tvoje neodlučnosti umire vidiš li
položena kao maleno dijete u grob već mirišu
krizanteme i crvene svijeće jesi li sada sretan
smatraš li me glavnim krivcem jer otišla sam
ne nisam mogla na leđima nositi oboje nas
trebao si mi pomoći i možda držati me za ruku
sasvim nježno kao pticu ispod kaputa
zašto plačeš nad grobom naših duša
mirne su i sada tako mrtve
napokon pripadaju jedna drugoj
nema svijeta
nestao je u zoru
vidiš li
sve nestaje
srijeda, 10.10.2007.
novi post
e ljudi ali fakat nemojte ovdje kliknut neeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
Nikada, nikada više
neću pustiti tužne kiše
da me ljube noćima
svojim mračnim očima!
Nikada, nikada više
neću ljubavne kiše
u kojima sam biće tvoje
tvoje, a ne svoje
i
nikada, nikada više
neću onoliko patiti moći,
kao onih mladelačkih noći
kada sam zatvarala oči
o noći, svoje vlastite oči
htjela pobjeći, ne znajući
što sam učinila
što sam skrivila
niti, što sam živjela!
Htjela pobjeći, ne znajući:
s tobom n o ć i
bitku trebam proći!
Ima mjesto u njegovoj glavi
U kojem se rađaju čudne stvari
Slova u riječi spajaju se tamo
A ruke riječi zapišu samo
Ruke su hrđave, a pisat bi htjele
Radile su stvari koje ih ne vesele
Sada ruke pričaju radničke priče
Više ni malo na pjesničke ne sliče
Više ne znaju ruke gdje je to mjesto
Gdje su misli prije odlazile često
Priče nema, da opiše dane
Kada su pjesme nastajale same.
Ladica je prazna, listovi žedni
Tinta je sasušena, stihovi bijedni
Nema više one hrabrosti mlade
Da napiše stih ljubavne balade
Sada sjedi pjesnik u mraku bez puta
Kao stranac u noći, prisiljen da luta
A ruke čekaju na stihove prave
Da krenu putem iz njegove glave.
Ona je palila svijeće
Jer umirao je dan
Pjevala mu je tihu irsku
Da lakše utone u san
Noć je mirisala na travu
S neba sjao je mjesec žut
Ona je krenula sasvim bosa
Na dalek, dalek put
Niz livadu, do rijeke
Gdje čekao je on
Da je ponese sa sobom
Da joj pokaže svoj dom
Na leđima mladom vrancu
U vjetar pjesmu je pjevala
Bijeli šal na povjetarcu
U srcu strast je gorjela
Ja sam je čekao u magli
Sivom kišom okupan
Ispod onog starog hrasta
Gdje naša ljubav je nastala
Sve je bliže topot vranca
Gustu maglu razbija
Nježna pjesma u ranu zoru
Dolinu je suncem okupala
Vezao sam bijelim šalom
Njenu ruku za svoj dlan
I šapnuo joj sasvim tiho
Ti si ljubavi moj san
tiha irska
Ona je palila svijeće
Jer umirao je dan
Pjevala mu je tihu irsku
Da lakše utone u san
Noć je mirisala na travu
S neba sjao je mjesec žut
Ona je krenula sasvim bosa
Na dalek, dalek put
Niz livadu, do rijeke
Gdje čekao je on
Da je ponese sa sobom
Da joj pokaže svoj dom
Na leđima mladom vrancu
U vjetar pjesmu je pjevala
Bijeli šal na povjetarcu
U srcu strast je gorjela
Ja sam je čekao u magli
Sivom kišom okupan
Ispod onog starog hrasta
Gdje naša ljubav je nastala
Sve je bliže topot vranca
Gustu maglu razbija
Nježna pjesma u ranu zoru
Dolinu je suncem okupala
Vezao sam bijelim šalom
Njenu ruku za svoj dlan
I šapnuo joj sasvim tiho
Ti si ljubavi moj san
ovo je noć za moje mračne suze koje
padaju na tipkovnicu poput nevinih latica
modrog snijega u tirkiznom kolopletu
želja i nada gubim te noćas
znam predobro znam
u prastaroj igri još samo ostaju
jecaji i jecaju jecaji jaukom jada
nikada moj nikada nikada baš potpuno moj
nikada iskren u predjelima mraka
ja sam tvoja Fernande sjeti se
tajnog koda za Gospu od šarenog cvijeća i
palim svijeću na zgarištu jablanova
može li bolnije ubosti tvoja katana u moje
razderano tijelo što ostaje nakon tebe
samo kao lopoči na vodi a
mržnja bol i jad vjerni suputnici
očiju smaragdnih tvojih ne ne ne
ne voliš me niti me nikada nisi
volio samo tvoja samoća me usisala
kao vakuum zaboravljaš me sa
prvom pojavom mirisa ženskosti
sa prvim dodirom drugih nevinijih ruku
ti mene jednostavno zaboravaljaš
i to je jedina istina o nama lagano me
brišeš sa lica Zemlje i više za tebe ne
ne postojim samo postoji vlaga mojih
crnih suza i Kapoorove skulpture
i lutanje labirintom bez izlaza
nema niti malene niti koju bih slijedila tipkama
mahnito tražeći slike u muzeju
Suzhou tražim te tražim te među slikama
drevnih samuraja ali ne ti si uvijek
bio jebeni ronin i tonem kao Shismaref
prizivajući rijetku rajsku pticu
koja ne dolazi nikada a nikada je
stalnost i jedini znamen na
požutjelom pergamenu Jeanne
Jeanne prizivati ćeš moje ime jednom
ali mene više neće biti zapisane
među nekoliko svjetskih čuda
niti se moje sjene neće sjećati
stanovnici sto najljepših gradova
niti mi kosa neće mirisati na Japan
niti će Oliver biti tvoj ljubavnik
baš kako sada želiš njega prelijepog njega
ne neće
niti će ti slatka djeva pružiti nevinu ruku
niti razdjevičena njedra pod titrajem
svjetla Mozartovih arija
i ona je samo jedna od tvojih seksi iluzija
ostat ćeš sam baš kao i ja sada
i plakati otrovnim suzama
za svojom izgubljenom
tamna je strana sreće moje
ukleta sam prijatelji moji ukleta
kao najukletiji brod plovim morima
užasa u osobnoj horror priči ne usuđujući se
uživati nikada očekujući uvijek najgore
dobivajući uvijek najbolje kao u nekoj
ciničnoj šali vidim kako me njegove ruke
grle i kako mi razmiču kosu sa ramena
sanjam i ne budim se pitajući sulude
ptice što je bolnije zapravo ljubiti vihor
ili sjediti sam na hridi o tamno sunce
koje ne zalaziš o jecaju sove iz tamnih
bunara recite mi tišinom
zašto ne vidim dalje od mraka
zašto ne dolazi svjetlost u moju
Lemarchandovu kutiju zašto se Pitijska
proročanstva ostvaruju kao najgore noćne more
želim samo sjediti na obali modrog jezera
želim samo udahnuti dodir dana
želim razliti se kao vječnost u dodiru crne svile
dok pada veo po veo moje nemoći
otkrivajući moja gola ramena
ja tako precizno sve vidim zašto
zašto mi je sve unaprijed poznato
on sjedi vidim ga osamljen u svom zamku
bola on tako nedodirljivo plete zimske
šalove za skitnice i hrani mačke u prolazu
i govori mi nježne riječi poput toga
kako imam četrnaest godina ubadajući me
bolno u moje napaćeno srce on zna sve
što me pokreće i nudi mi svoju krv i suze na
tanjuru i hrani me malinama u suton
a ja tako tamna i mračna kao i uvijek
ne vjerujem ne vjerujem da se to događa
baš meni
utorak, 09.10.2007.
novi post
e ljudi moram vam reći... ja jako volim nirvanu..
fakat mi je ta (bivša) grupa fakat zakon...
ak vam smeta, baš me boli.. kaj ću vam ja..
a sad par fotkica..
i naravno moj voljeni kurt cobain :)
ponedjeljak, 08.10.2007.
jedna pjesmica
ja ne radim probleme..
ja samo režem vene..
mene nije za ništa briga, za niš mi nije žao..
ja volim čovjeka koji mi je srce ukrao..
ja znam samo za bol..
ja volim stavljat na ranu sol..
ja volim kad boli, volim kad peče..
ja ne volim kad mi se netko nameče..
i popucat će te žile, krv će teć u 16 sve..
reći će ljudi "ma što je to nastalo od nje"?
i živjet ću onda u potpunom svom miru..
a ne u nekom užurbanom điru..
imat ću tada vremena za sve..
nitko neću reći "ne" !
živjet ću život pun krvi,
tamo gdje se sreća ne mrvi..
i voljet ću bol, i sve što smeta zemaljskim ljudima..
imat ću puno zraka u grudima..
i imat ću jako dugačke nokte..
tako da mi niko ne može prić
svi će se plašit doć u moj bolni gradić..
bit će tamo i anđeo i vrag..
koji će svima biti drag..
radit će se i lizalice od krvi..
jako fine, dođi, moraš ih probat prvi..
krv će se piti i jesti..
od nje će se čarape plesti..
da ti nikad za noge ne bude hladno...
ne brini, nećeš se osjećat jadno..
bit će to predivan crveni svijet od krvi, gdje nitko ne moli..
bit će to svijet ljubavne boli..
i ne mora ti za ništa biti žao..
ti si meni svoje dao..
i doći ću ti u snovima.. i sjećat ćeš me se tako..
falit ću ti jako jako..
nitko se neće živcirati zbog gluposti neke..
od krvi će teći rijeke..
žileti će se proizvodt u velikom broju..
i svakom mogućem kroju..
divno će se živjeti tamo..
ljudi će uživati..
sve će u krvi plivati...
eo novi postek
eo ovaj glumac mi je jako zgodan
morala sam stavit njegovu fotku...
i ovaj je zgodan.. stephen dorff
on mi je inače strašno glup, ali na ovoj fotki nije loše ispao.. :)
i još jednom stephen dorff kak je zgodan ssssssss
opomena!
Opomena...
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo' od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijede....
sama
... tu sam, sama
sa tipkovnicom od suza,
magle mi se slova na ekranu.
Već danima...
Gdje su svi otišli, kamo su nestali
ljubav svoju imam i volim ga
a prijatelji
našli su dečka, ili curu - idu s njima
ostali ne stignu na kavu, ne da im se, nisu kod kuće...
nemaju prijevoz..
sama sam
ali imam tebe ljubavi,
i plakala bi na tvom ramenu kao sinoć
....pošalji mi poruku....
škola, šta sa njom
imam jedinice, ne mogu ispraviti
ne mogu shvatiti gradivo
lektira - tjedan dana stoji na noćnom mi ormariću
vrijeme je da ju vratim u knjižnicu
a tek sam na 17. strani,
nema smisla - ne razumijem što čitam.
dođi ljubavi, reci da me voliš
di mi je obitelj
nema je
brat psuje, u svom je svijetu
mama se ljuti, da sam ljenčina, bezobrazna i ništa da ne zaslužim
tata
ah da tata
radi trenutno radi
a mama je poslijepodne danas
tata mi želi dečka bogatog, zgodnog i pažljivog
imala bi sve s tim dečkom,
sve što cura može poželjeti bi imala
ali hoću li ga vidjeti svaki dan
hoće li se posvetiti samo meni
samo samnom izlaziti
zaboraviti svoje prijatelje zbog mene
ko zna
ne želim riskirati
može mi biti bolji, ali i ggooooooooori
to me plaši
bojim se razočaranja
ali ne ne ne ne
ne mogu volim tebe ljubavi
tebe volim
sve tvoje
nisi bogat, ni zgodan
i svi pitaju što vidim u tebi
ne znam ni ja
ali volim te
i sve tvoje nepodnošljive mane
čuvaš me, tješiš, daješ mi savjete
vodiš me kroz život
bolje od ikog pokazuješ mi najbolji put
ti si sve što trebam
volim te
volim te ljubavi
nikada ti neću dozvoliti da odeš
moja abeceda...
ovo nije moja abeceda.. dole je moja!
A-antena (bez nje nema telke)
B-bazen (kad nema para za more, i bazen je ok)
C-cvrkutanje (česta zanimacija mnogih ljudi)
Č-čavel (tvrdoglav, baš kao i ja)
Ć- ćešalj ( a da njega nema, s čim bi se češljala)
D-dom (doma je najljepše...)
DŽ- džep ( uvijek za nekej posluži)
Đ- đumbus (...)
E-Egipat (zemlja u koju bum otišla)
F-fuj (fino-ukusno-jelo)
G-glazba (bez toga, ajoj, nebuš prežvjel)
H-hvala (najgluplja riječ koju znam, bolje reći hrvatski "tnx")
I-izazov (to ti treba u životu..)
J-jupiter (ja bum tam otišla sa dadom)
K- KEMIJA
L-lizalice (joj kak je to doro)
Lj- ljubav ( samo ću reći, e dado, dado.. )
M- mazohistica (žena koja voli bol, nisam jedna od njih)
N- ne (joj kako volim tu riječ)
Nj- njegova (ma da, samo njegova)
O- omamiti (a koga drugog nego dadu)
P- prozor (ma zamisli da ga nemaš, pa bi bio mrak u tvojoj kući)
R- ramp (najbolja pjesma od scooter-a)
S- strah ( uvijek me nečega strah, ma dado je kriv)
Š-šuma (moj nadimak )
T- TV (čovjekov najbolji frend)
U-usne (hmmm.... neću nikaj reći, bez kakve zafrkancije)
V- vatra...voda... (kaj je bolje hm..)
Z-zima (često mi je zima) brrrrrrr
Ž-žvake (obožavam ih..žvakica, žvakice)
Q-
X-x (najveća nepoznanica u životu, neću otkriti kaj je to)
Y- y (najljepše slovo)
W-wood (to na engleskom znači šuma )
šta će mi dukati...
kaj će mi dukati kad mi dade nema.. nemrem ja čekat večer pa da on dođe.. ma znam ja stalno se vucara s onom martinom iza škole, vidjela sma ih.. a eto.. dado ako tako želiš.. ja tu niš nemrem...
ne trebaju mi ni ovi dukati
pa kaj će mi dukati?
ni ovi nisu potrebni..
a ovo nisu dukati, al su euri,, još bi i mogli proć...
