srijeda, 10.10.2007.
Ona je palila svijeće
Jer umirao je dan
Pjevala mu je tihu irsku
Da lakše utone u san
Noć je mirisala na travu
S neba sjao je mjesec žut
Ona je krenula sasvim bosa
Na dalek, dalek put
Niz livadu, do rijeke
Gdje čekao je on
Da je ponese sa sobom
Da joj pokaže svoj dom
Na leđima mladom vrancu
U vjetar pjesmu je pjevala
Bijeli šal na povjetarcu
U srcu strast je gorjela
Ja sam je čekao u magli
Sivom kišom okupan
Ispod onog starog hrasta
Gdje naša ljubav je nastala
Sve je bliže topot vranca
Gustu maglu razbija
Nježna pjesma u ranu zoru
Dolinu je suncem okupala
Vezao sam bijelim šalom
Njenu ruku za svoj dlan
I šapnuo joj sasvim tiho
Ti si ljubavi moj san
