nabrzaka
četvrtak, 06.08.2009.
90. post. Nema mora do V8 motora
|
Taman kad pomislite da je vaš omiljeni sport ponovno upao u kolotečinu i da vam ljetna pauza i neće tako teško pasti, Rubens Barrichello učini nešto i Michael Schumacher se odluči vratiti u Formulu 1. Ljudski mozak čudna je stvar, parna mašina koja izbacuje misli kao na pokretnoj traci i nekad u jednoj tisućinki pomislimo na milijun stvari, ali u onom trenutku kad je Barrichellov trkaći inženjer svojem vozaču javio da mu je otpalo nešto s bolida, Rubensu vjerojatno ni u peti nije bila misao da bi to moglo uzrokovati povratak njegove stare boljke, gazde Šumija. A bogme ni nikome od nas koji smo taj trenutak pratili na tv ekranima. I moram iskreno priznati da me cijeli ovaj razvoj događaja posljednjih desetak dana prilično šokirao. Kad se nakon Massine nesreće pročulo da bi upravo sedmerostruki prvak mogao odraditi posao njegove zamjene ostatak sezone, nema tih novaca na koje bi se kladila da će Schumacher zaista pristati. Stvarno. Brčkala sam se na uzavrelom Krku kad mi je stigla poruka "Schumi razmišlja o povratku", a dan poslije sjedila sam na terasi restorana i tamanila lignje i girice kad je blackberry šarmantnog suputnika potvrdio Michaelov pozitivan odgovor na Montezemolovu ponudu. Zamalo sam se ugušila jednim od onih finih prženih krakova. Mislila sam da nakon toliko godina praćenja Formule 1 i karijere i osobnosti Michaela Schumachera unaprijed znam što će Nijemac odlučiti, ali prevarila sam se. Nikad nisam sumnjala u Michaelovu želju i žal za Formulom 1, ali mislila sam da neće htjeti pokvariti ono što je dosad učinio, da je preponosan vraćati se kada više nije u top formi i na vrhuncu spremnosti. Međutim, sad kad sam se vratila u sivu i sparnu realnost hrvatske metropole, dočepala se interneta i svih vijesti o nenadanom povratku, postalo mi je jasno da je Schumi i dalje Schumi. Jednostavno nije mogao odoljeti. I tko bi mu zamjerio? Jedini je problem što, kao što su to mnogi bivši i aktualni vozači primijetili, može više izgubiti nego dobiti. Ali on, i to je detalj koji sam u svojoj procjeni zanemarila, vjeruje da će dobiti, baš kao što je cijelu svoju karijeru vjerovao. Jer Michael se ne vraća da bi još malo uživao u kokpitu F1 bolida, ili da bi pozdravio stare prijatelje; ne vraća se iz zabave ili nostalgije nego da bi nama i klincima na stazi pokazao tko je gazda. Hoće li mu to uspjeti ili ne, vidjet ćemo vrlo brzo - već u Valenciji potkraj mjeseca, vjerojatno najgledanijoj utrci desetljeća. Voljeli ga ili ne, sigurna sam da mu se, bar na neki način, svi raduju. Oni koji su ga voljeli, nadaju se reprizi nekadašnje genijalnosti. Oni drugi, pak, nadaju se da će dobiti priliku izrugati se i podsmjehnuti njegovoj zahrđalosti. A mladi vozači, među njima posebno aktualni svjetski prvak Lewis Hamilton, dobit će priliku života - utrkivati se s vozačem uz čije su pobjede odrastali. Voljeli ga ili ne stvarno nije važno, Michael Schumacher još će jednom pisati povijest Formule 1, a mi ćemo jednom u budućnosti svojoj ili nekoj drugoj dječici pričati o tome. I ne smijemo zaboraviti, Jual Manuel Fangio svoj je peti naslov prvaka osvojio u dobi od 46 godina, Graham Hill i Nigel Mansell imali su 39. Schumi je s naslovima (vjerojatno?!) završio, ali voziti garantirano još uvijek zna. |
