Sjećate li se možda slavne avionske nesreće Davida Coultharda? Zbilo se to u svibnju 2000. u Francuskoj, Coulthardov se avion srušio pri slijetanju zbog problema s motorom i u nesreći su poginuli pilot i kopilot, a David i njegova tadašnja zaručnica izvukli su se neozlijeđeni. E pa čini se da smo dobili novog F1 plane crash survivora - Fernando Alonso jučer je imao manju avionsku nesreću u Keniji na povratku s novogodišnjih praznika koje je proveo na afričkom posjedu svog šefa Flavija Briatorea. Zanemarimo sad očito pitanje zašto bi netko uopće poželio slaviti Novu godinu i provoditi praznike u Flavijevu društvu, ono o čemu su se mediji raspisali je nesreća pri uzlijetanju s kenijskog aerodroma. Fernandov menadžer rekao je da se nije dogodilo ništa strašno, svi putnici su dobro, a Španjolac se navodno nije ni nalazio u avionu u trenutku nesreće (ovaj dio ne kužim). U svakom slučaju, drago mi je da je sve prošlo bez posljedica. Zanimljiva slučajnost je da sam ja baš jučer navečer gledala film The Constant Gardener genijalnog brazilskog redatelja Fernanda Meirellesa iz 2005. godine čija se radnja događa upravo u Keniji. No Kenija iz filma ipak je neka druga Kenija od Flavijevog, pretpostavljam, luksuznog imanja. Svima preporučam gledanje ovog odličnog filma koji će vam barem malo približiti probleme s kojima je suočena suvremena Afrika. Znam da je riječ samo o filmu, ali po svemu što sam prije čitala i čula takve filmske situacije doista se događaju i u stvarnosti. Velike farmaceutske kompanije novoproizvedene lijekove šalju na testiranje u Afriku i lijekovi se ondje testiraju na ljudima (koji o tome uglavnom nemaju pojma). Bijedni Afrikanci u očima velikih korporacija samo su bezimena i potrošna roba, ništa više od toga. Humanitarna pomoć koja putuje na crni kontinent najčešće se sastoji od proizvoda kojima je istekao rok trajanja, tvrtke ih fino pošalju kao pomoć, to im se odbije od poreza, a onda je ljudi kojima ta "pomoć" stigne ne mogu koristiti nego još dodatno troše novce i sredstva da bi je se riješili. Ukratko rečeno, teško je gledati takav film, teško je čitati o tim stvarima i sve je to neizmjerno teško i tužno. Jednak dojam ostavljaju i filmovi 'Krvavi dijamant' (o građanskom ratu u Sijera Leoneu) i 'Hotel Ruanda' (o građanskom ratu u Ruandi) koji su možda malo lošiji, ali pričaju svoj dio priče o životu i njegovoj jeftinoći u Africi. Kako ironično! Zapadnjačke su države i organizacije (Svjetska banka, MMF, 'programi strukturne prilagodbe' Svjetske trgovinske organizacije...) dovele Afriku u totalnu bijedu, a onda joj se još izruguju tako da joj npr šalju neupotrebljivu humanitarnu pomoć, skladaju pop pjesmice, organiziraju više/manje beskorisne koncerte pomoći ili im teatralno otpišu vanjski dug ali zadrže globalni ustroj koji je taj dug stvorio i zbog kojeg će on neminovno opet nastati. Totalna koma. Pa se onda na facebooku pojavi grupa koja se zove nešto u stilu 'spasite afričko dijete jednim klikom miša'!! Joj joj. A činjenica da Briatore i mnogi drugi zapadnjaci na afričkom teritoriju imaju luksuzne kućerde izaziva svakojake osjećaje. Glupo ih je kriviti i optuživati, možda čine i nekakvo dobro (božićni pokloni iz 69. posta?), možda i ne, u svakom slučaju jedan čovjek ne može biti kriv za nesreću cijelog kontinenta kao što ga jedan čovjek ne može ni spasiti. Ne želim ih kriviti, ali ni opravdavati. Zeznuto. Baš me zanima što bi masni Flavio imao za reći na ovu temu.
PS Idem sutra na Sljeme hvatat Bodu Millera!! Goran G. Utan mi je kao znak upozorenja izrecitirao staru kinesku poslovicu "Čovjek koji se ne pojavi na izvlačenju brojeva je čovjek koji se ne pojavi na dan vjenčanja", ali ja sam optimist. A Bode je dobar dečko, sigurna sam :))
...zelenko...
|
