nabrzaka
ponedjeljak, 26.11.2007.
28. post. Fashion guru
Može li mi, lijepo molim, netko ljubazan objasniti evoluciju šilterice od ovog neobičnog primjerka iz 1994. ... ...do puuuno normalnijeg modnog dodatka 2007. ...  Bonus za sve koje zanima što mislim o izborima, kao i za one koji me znaju pitati zašto sam još kao bedasta osamnaestogodišnjakinja odlučila odseliti iz rodnog kraja.... evo jednog od razloga... X. izborna jedinica - HDZ 44.54 %, SDP 28.27 %, HSS, HSLS 5.71 %, HNS 4.83 %, HSP 3.49 %, NL (Tonći Tadić) 3.24 %, HSU 3.03 % Tu samo najžilaviji opstaju, a mi tići odletismo na sjever... |
- 22:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 15.11.2007.
27. post. Prestaje li život u trideset i osmoj?
|
Kad je prošle godine u Monzi Michael Schumacher objavio odlazak u mirovinu i ja sam, premda njegova zakleta neljubiteljica posljednjih 15-ak godina, pustila suzu ili nešto barem slično suzi. Priznajem, bilo mi je žao što odlazi. Prvo zato što nikako ne volim odlaske, oproštaje, ceremonije i dramatične promjene, a i navikla sam se na Schumija koji je uvijek nekako bio tu i kad su utrke bile "dosadne" čovjek se uvijek mogao zabaviti tračajući Michaela i njegove sumnjive poteze na stazi (i izvan nje, no rjeđe). Ne bih rekla da je baš on, ili bilo tko drugi, bio centar Formule 1 oko kojeg se sve vrtilo ali svakako je bio nešto najbliže toj definiciji. Michael je također bio i mjerilo pomoću kojeg smo ocjenjivali i sudili druge vozače. Mogao je netko odvoziti fantastične utrke i odraditi nevjerojatna preticanja, ali pravi kredibilitet bi zaradio tek kad bi pokazao zube ili očitao lekciju slavnom prvaku. Kao Fernando u Imoli 2005. ili Kimi u Spa 2004. I naravno, Montoya. Primjerice, ove godine postoji veliki problem oko definiranja točnog stupnja genijalnosti Lewisa Hamiltona. Svi znamo da je dobar. Naravno. Ali koliko dobar? Neki će reći dobar u rangu Senne, a drugi misle 'dosta dobar, ali u McLarenovom bolidu izgleda bolji nego što zapravo jest'. Da se stvari nisu odvijale kako jesu i da je Schumacher ostao u Formuli 1, mislim da bi nam sad bilo mnogo lakše ocijeniti Lewisa i njegovu izvedbu. No, što je tu je. Schumi je zaključio da je bilo dosta, pokupio prnje i otišao kući ženi i djeci. Nakon što je cijeli svoj život vozio trkaće automobile, radio, trenirao, testirao i natjecao se, ovu je godinu proveo na turističkim putovanjima, vodeći klince u školu i odmarajući se, a Formulu 1 pratio je uglavnom iz svog dnevnog boravka. Istina, u prvom dijelu sezone se pojavio nekoliko puta na Velikim nagradama u ulozi ferrarijevog savjetnika za nešto, ali činilo se kao da se dosađuje i kao da mu stajanje na pit wallu samo dodaje sol na ranu. Zapravo, ove mi je godine svaki put bilo iznimno teško gledati Schumija, na televiziji ili u novinama. Izgledao mi je kao nesretan čovjek i premda su njegove izjave govorile nešto sasvim drugo, ipak mislim da mu nije nimalo lako. A nakon ovotjednih testiranja u Barceloni na kojima je s ferrarijevim F2007 ostvario najbolja vremena (1:21.922, prvi iza njega Badoer s 1:22.129) i naočigled uživao u svakom trenutku, sigurna sam da se još nije navikao na dosadnu svakodnevicu bez Formule 1. Evo Schumacherovih prvih dojmova iz Barcelone: "Trebalo mi je nešto vremena, možda dva kruga, ali onda sam se vratio u igru. Moram reći da sam sam sebe iznenadio što sam ponovno bio tako brz. Bio sam pomalo nervozan. Možda je to bilo pomalo djetinjasto, osjećao sam se kao da ponovno imam 18 godina... Još uvijek je dobar osjećaj voziti na stazi." I nedostaje mu očajnički, kladim se u to. Evo nova nagradna igra - pobjednik je tko nazove Schumija i dobije potvrdu da sam u pravu :-) I za kraj - legenda svih legendi - David Coulthard: "I think there is a guy called Michael. It looks as though he's got a talent. He will make his way to F1." |
- 17:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
petak, 09.11.2007.
26. post. Tri grada, tri života - Venecija
Krv nije voda i pobjednica nagradne igre "Pogodi gradove" je moja sestra koja se prva dosjetila Venecije i kojoj čestitam na osvojenoj nagradi (pretpostavljam da će biti piće?). U F1 duhu ovog bloga moram napomenuti da je moja sestra oduvijek bila velika obožavateljica Eddieja Irvinea i sigurno će joj se svidjeti ovaj YouTube dragulj Eddie Irvine: Funny moment, a ja se, pak, često i rado sjetim ovog Canadian F1 GP - The Press Conference. Pozdrav pobjednici  Zahvaljujem svima koji su glasali, bilo je zaista dobrih pokušaja, ali nažalost ne i točnih. Graz je npr. zgodan grad, ali dosadan, Pariz i London su ipak preveliki za moj ukus, darmar se potrudio ali zaboravio je Obrovac, Beograd je zanimljiv i premda sam tamo sa svojim naglaskom predstavljala živu egzotiku svaki put kad bih progovorila, ipak nije moj izbor. Beč je super ali ne dovoljno, a Budimpešta je..... ne znam, u Mađarsku se više ne vraćam jer su me tamo oba puta kad sam bila prosili :-) Prvi put pomahnitali prodavač na štandu u Nagykanizsi, a drugi put pijani Francesco iz Barija (koji nije gledao ni čitao "Mostove okruga Madison", za Clinta Eastwooda je čuo, a za Meryl Streep nije siguran) jedne hladne Nove godine u Budimpešti. Dakle, Mađarsku izbjegavam u širokom luku. Točan odgovor je Venecija i odmah na početku moram reći da ne prihvaćam ni jednu kritiku tog grada, a pogotovo ne kritike u stilu 'Venecija smrdi' ili 'sve je preskupo' ili 'ne možeš se okrenuti od gomile turista'. To je sve točno, premda kad sam ja bila nije bilo neugodnog mirisa, ali sve loše strane zasjenjene su činjenicom da je to od svih gradova u kojima sam bila jednostavno najljepše i najdivnije mjesto. Venecija je za fotografe raj na zemlji, jer kamo god okreneš fotaparat kadar ti oduzme dah. Njoj ne trebaju ukrasi ni šminka i možda je to razlog što mi se ne sviđaju pretjerano slikarski pokušaji venecijanskih veduta jer je ona najljepša takva kakva je, ogoljena u svojoj ljepoti. Izuzetak je ovaj majstor: J.M.W.Turner  Lijepo ju je ovjekovječio i kolega forumaš i bloger Black onyx  Veneciju sam obožavala i puno prije nego sam ju posjetila i to zbog knjiga "Smrt u Veneciji" Thomasa Manna i "Serenissime" Erice Jong, ludog Woodyja Allena koji ju opsesivno obožava, Ernesta Hemingwaya i mnogih drugih. Naravno da smo Blanša i ja u našem pohodu na Veneciju prvo tražile Harry's bar, omiljeni Hemingwayjev kafić i tamo popile kavu, a onda se uputile u lutanja po kanalima, uličicama, mostovima i crkvama. Kaže se da Venecija leži na hrvatskom drvu, a mi smo obilazeći sve moguće crkve i crkvice naletjele i na brojne radove slavnih Hrvata, ponajprije Julija Klovića i Andrije Medulića. Naravno, nije u umjetnosti sve pa se rado sjetim talijanskog sladoleda, tjestenine, sendviča i ostalih (nama dostupnih) delicija. Venecija je grozno skupa i s tom kritikom se slažem, kao i s konstatacijom da kolege turisti stvaraju nepodošljivu gužvu. Pretpostavljam da je ljudima koji žive u centru grada (ako ih još uvijek ima) život pravi pakao, od činjenice da kući mogu samo pješke do toga da u centru uopće nema normalne trgovine s hranom jer je apsolutno sve podređeno turistima i zaradi. Možda im je lakše kad otvore prozor i ugledaju npr. ovakav prizor...   Zbog jednog sunčanog jutra koje bih dočekala u nekoj od palača uz kanal s pogledom na gondole i zbog nade da je taj san moguć, e zbog toga je Venecija treći grad. I nadam se da ipak neće potonuti kako neki pametni ljudi kažu... |
- 16:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 06.11.2007.
25. post. Kraj ljubavi
|
Kaže se da svaka ljubav ima različit rok trajanja. Neke ljubavi traju par dana ili tjedana, neke doguraju do godine ili dvije, neke traju pola života ili cijeli život, a neke su ljubavi dulje od života. Fernando Alonso i McLaren Mercedes prekinuli su nakon godinu dana burne veze koja je počela, kao što to i u životu biva, s mnogo ushićenja, očaranosti i, više od svega, nade. No, kraj je zasjenio početak i bivši su partneri prošli petak objavili sporazumni raskid. Mediji nagađaju kako bi razlog prekida mogla biti McLarenova navodna preljubnička afera s mlađahnim Lewisom Hamiltonom, no vjerojatnijim se čini da je bivše golupčiće rastavilo, kao što to i u životu biva, upravo ono što ih je na početku veze spojilo i privuklo jedno drugom. Fernando je vjerovao da je McLarenova glomaznost, korporativnost, organiziranost, pedantnost i hladnoća upravo ono što mu treba i, naravno, prevario se. "Since I was a boy I had always wanted to drive for McLaren, but sometimes in life things do not work out." S druge strane, u McLarenu su ponovno posegnuli za latino vozačem i, kao što to i u životu biva kad se čovjek ponavlja, ponovno pogriješili. "He is a great driver but for some reason the combination of Vodafone McLaren Mercedes and Fernando has not really worked out, and in the end we reached a stage where none of us could find a way to move forward." Što se tiče Senne u McLarenu - pogledajte pažljivo filmić s YouTubea pod nazivom Driver briefing Suzuka 1990. (u lijevom stupcu) i obratite pažnju na trenutak kad se Ayrton ustaje i napušta prostoriju, a Ron Dennis ga prati ajmemajkoštaćusad pogledom uplašene srne. Dennis je nekarizmatični birokrat koji se ne zna i ne može nositi s inteligentnijima od sebe, a Senna nije ni Montoya ni Alonso i vjerojatno se nikad, ali nikad ne bi doveo u situaciju sličnu njihovoj, situaciju u kojoj momčad ne stoji iza svog vozača. Druga mogućnost je da je Dennis s godinama očeličio pa danas probleme sa svojim latino loverima rješava tako što ih potjera iz ekipe. Na kraju balade, baš kao što to i u životu biva, i Alonso i njegova bivša momčad idu dalje, svatko svojim putem i po nove uspjehe jer oporavak je najslađa osveta. Kad si ponovno uspješan, lijep i dobre volje, kao da ružnih svađa, optužbi, ogorčenosti i konačno prekida nikad nije ni bilo. |
