nabrzaka
ponedjeljak, 29.10.2007.
24. post. Tri grada, tri života - Ljubljana
|
Očito sam previše brbljala o Ljubljani (a neki kažu da i inače previše brbljam) jer je dobila uvjerljivo najviše glasova u nagradnoj igri, 4 pismena i nekoliko usmenih. No, pobjednika još nema jer nitko nije pogodio treći grad i zato se glasovanje nastavlja. Eh da, za one koji me poznaju mala pomoć je da u su u konkurenciji samo gradovi koje sam posjetila, dakle manite se Brazila i Portugala. I pozdrav svima koji su glasali! U Ljubljani sam bila otprilike 7 ili 8 puta, ne znam točno ali jako dobro se sjećam prvog putovanja - prosinac 1998., povod - Balaševićev koncert. No, u grad se ipak nisam zaljubila pri prvom susretu jer se sveo na željeznički kolodvor i kvart oko dvorane Tivoli, a u centru nismo ni bili. Tog sam dana preživjela i jedno od najgorih smrzavanja u život kad smo nakon koncerta koji je završio oko ponoći, na željezničkom kolodvoru na temperaturi od -20 do 5 ujutro čekali vlak za Zagreb i to na otvorenom jer nije bilo ni jednog jedinog otvorenog kafića. Strava i užas. Prošlo je 9 godina i Ljubljana je u tom pogledu svakako napredovala, danas je pravi europski grad s kafićima i dućanima koji rade cijelu noć, super restoranima, najboljim šoping centrom u ovom dijelu Balkana (BTC centar) i živom umjetničkom scenom.  Ljubljana je grad u kojem u subotu u podne možete popiti kavu na glavnom gradskom trgu, a svi znate kako je u centru Zagreba teško naći mjesto u kafiću čak i preko tjedna, a vikendom pogotovo. Kao izvanjskom promatraču, čini me se da u slovenskoj metropoli ima puno manje pozerstva i vidjeti/biti viđen zagrebačkih gluposti. Možda je to samo moj dojam i neki Ljubljančanin bi me vjerojatno opovrgnuo. Isti ti Ljubljančani prema meni su se pokazali jako ljubaznima, to moram spomenuti i svaka im čast. Kad sam početkom rujna bila u BTC-u ostavila sam u jednoj trgovini vrećicu sa stvarima koje sam kupila (platila i otišla, a stvari ostavila - inteligentno nadasve) i prodavačica me kasnije nazvala i rekla da će mi čuvati stvari dok ne dođem po njih. Civiliziranost. Ah, gdje bi nam bio kraj kad bi sve funkcioniralo na tako fin i kulturan način. Ali onda ja ne bih imala izliku za još jedno putovanje u Ljubljanu. I još jedno piće u najboljem gradskom kafiću Skelet baru u kojem se piju fantastični kokteli i to 2 po cijeni jednog (upozorenje - Ljubljana jest blizu, 125 km od Zagreba, ali svejedno, ne sjedajte u auto nakon posjeta Skeletu!). Za turiste je obavezan i posjet ljubljanskom gornjem gradu, dvorcu s kojeg se pruža lijep pogled na grad i na kojem sam jednu subotu popodne vidjela čak sedam mladenki (brrrrrrr) no osim mladenki, tamo su i kafići, restorani, galerije i muzej. Premda je prekrasna i ljeti, odlazak u Ljubljanu preporučam u božićno - novogodišnje doba jer je okićena još šarmantnija.  Ono što me u Ljubljani apsolutno oduševilo i zašto bih, osim zbog urbanog štiha i nedostatka gužve, u njoj rado živjela je ovo - krenete li u šetnju uz rijeku Ljubljanicu od Prešernovog trga južnije, nakon samo desetak minuta hoda doći ćete do obiteljskih kuća s okućnicom i psom, a još uvijek ste skoro pa u centru grada. Zagrebački pandan bio bi npr. Britanac ili Trg Francuske republike, i sad zamislite da živite par minuta od glavnog trga, ali u kući, pored rijeke i u zelenilu. Možda sam fuj patetična ali rado bih probala, čak bih progovorila i smiješni slovenski ako treba.   |
