nabrzaka
subota, 30.06.2007.
Deveti post. (Lewis)manija
|
Čini se kako je Lewis Hamilton probudio duhove koje je dugogodišnja dominacija Michaela Schumachera uspavala. Posljednjih tjedana Formula 1 ponovno je IN! Prijatelji me zovu i šalju mejlove, pitaju šta mislim i kako mi se sviđa. Mladac Hamilton, naravno, ali i uzbuđenje i hrpa zanimljivosti na utrkama u Kanadi i SAD-u. A tu je i spektakularna nesreća Roberta Kubice koja je odjeknula i među onima koji F1 nikada nisu pratili. Internet je prepun komentara, vijesti, analiza i predviđanja. Čak su i naše dnevne novine, inače nesklone ažurnim F1 vijestima, promijenile ploču. Svaki dan se može pročitati nešto novo - Lewis se seli iz Engleske, Lewis ima ljubavnih problema, Alonso je u krizi, Alonso odlazi iz McLarena, Michael se vraća itd. Jednom mi je urednik sportske rubrike Večernjeg lista, na moje pitanje zašto se o Formuli 1 piše samo pred početak sezone i šturi kometari ponedjeljkom nakon utrke, rekao da nema potrebe za nečim više, ipak F1 nije nogomet i interes čitatelja mnogo je manji. No, čini se kako je Hamilton vratio šušur oko oktanskog cirkusa. I to je dobro. Oglasili su se, naravno, i stari asovi. Damon Hill predviđa novi naslov prvaka za Englesku, Jackie Steward je oduševljen, a dobri stari Alain Prost suosjeća s Fernandom. Jedino je Michael Schumacher tih i suzdržan. Javila se samo njegova glasnogovornica demantirajući priče o povratku i potvrđujući kako je Michael jako zadovoljan i sretan svojom penzijom te da uopće ne razmišlja o Formuli 1. Ali Formula 1 razmišlja o njemu i nismo trebali dugo čekati na komentar kako je Hamilton "novi Schumacher". Za to vrijeme, Ferrari je ponovno u nevoljama. S obzirom na očekivanja, Massi ide čak i dobro, ali Kimiju baš nikako. Najplaćeniji vozač na gridu malo se opustio. Ili je oduvijek bio opušten samo što je prije imao izliku lošeg McLarena. Ali ako i ne skuplja bodove, Kimi je barem uvijek zabavan. No, ferrarijeve muke ne završavaju s Kimijevom Finlandia votkom. Tužba protiv Nigela Stepneya nikom nije baš sasvim jasna, a samom Stepneyu najmanje. Nevjerojatnim mi se čini da bi u momčadi propetog konjića, koja je uvijek odavala dojam dobro kontrolirane sekte, bilo neposlušnika. Možda je, napokon, u talijanskoj momčadi proradio talijanski duh :-). Vidjet ćemo. |
- 19:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.06.2007.
Osmi post. ŽIV
|
Zamislite scenu – muškarac i žena prvi put zajedno u krevetu. On tricampeăo mundial de F1, 33 godine, rastavljen. Ona plavuša, 19 godina, manekenka, impresionirana njegovom slavom. On, odjeven u smiješnu kariranu pidžamu, kaže „Ok, da se upoznamo. Ja sam Ayrton Senna, imam 33 godine i nikad nisam bio zaljubljen.“ Ne znam je li ova priča istinita, čula sam za nju u jednoj od Ayrtonovih biografija, no ako je zbilja bilo tako kako je prepričano u knjizi, onda je to jedna jako tužna priča. Neki ljudi kažu da čovjek zapravo živi samo kad je zaljubljen. Sigurna sam da nije tako ali, ipak, često nam je potreban fizički ili duhovni adrenalin, velika kataklizma, strah ili trauma kako bismo ponovno osjetili strujanje života. Intenzivna iskustva pamtimo, ona nas oblikuju i obilježavaju. U petak sam se spustila motorom sa Sljemena (kao suvozačica, naravno), a u subotu testirala granice straha raftingom na Uni. Nisam baš osoba od ekstremnih akcija tako da su za mene već i ove stvari iznimne. I nakon oba iskustva pomislila sam kako se čovjek lako uljuljka u rutini svakodnevice i kako ga tek adrenalin ili strah, iznimna tuga ili sreća, natjeraju da se ponovno osjeti živim. Naravno, nije to neka velika mudrolija ali eto, oživjela sam dvaput u dva dana pa mi je zanimljivo. Danas me zanima nekoliko stvari. Zanima me kako se osjeća Lewis Hamilton nakon svoje prve F1 pobjede i to s tek 22 godine i u šestoj utrci karijere. Kako se osjeća Fernando Alonso nakon katastrofalne utrke u kojoj nije imao sreće, napravio nevjerojatno puno grešaka te svojim postupcima i još više izjavama pokazao zabrinjavajuću nervozu? A kako li se samo osjeća Michael Schumacher? Ako je njegova odluka o umirovljenju i bila donesena nesigurno, pod pritiskom momčadi, možda mu je sada ipak drago što se ne mora ponovno dokazivati i to pored 22-godišnjaka koji oduševljava. Ali ono što me najviše zanima jest kako se danas osjeća Robert Kubica? |
