nabrzaka
ponedjeljak, 11.06.2007.
Osmi post. ŽIV
|
Zamislite scenu – muškarac i žena prvi put zajedno u krevetu. On tricampeăo mundial de F1, 33 godine, rastavljen. Ona plavuša, 19 godina, manekenka, impresionirana njegovom slavom. On, odjeven u smiješnu kariranu pidžamu, kaže „Ok, da se upoznamo. Ja sam Ayrton Senna, imam 33 godine i nikad nisam bio zaljubljen.“ Ne znam je li ova priča istinita, čula sam za nju u jednoj od Ayrtonovih biografija, no ako je zbilja bilo tako kako je prepričano u knjizi, onda je to jedna jako tužna priča. Neki ljudi kažu da čovjek zapravo živi samo kad je zaljubljen. Sigurna sam da nije tako ali, ipak, često nam je potreban fizički ili duhovni adrenalin, velika kataklizma, strah ili trauma kako bismo ponovno osjetili strujanje života. Intenzivna iskustva pamtimo, ona nas oblikuju i obilježavaju. U petak sam se spustila motorom sa Sljemena (kao suvozačica, naravno), a u subotu testirala granice straha raftingom na Uni. Nisam baš osoba od ekstremnih akcija tako da su za mene već i ove stvari iznimne. I nakon oba iskustva pomislila sam kako se čovjek lako uljuljka u rutini svakodnevice i kako ga tek adrenalin ili strah, iznimna tuga ili sreća, natjeraju da se ponovno osjeti živim. Naravno, nije to neka velika mudrolija ali eto, oživjela sam dvaput u dva dana pa mi je zanimljivo. Danas me zanima nekoliko stvari. Zanima me kako se osjeća Lewis Hamilton nakon svoje prve F1 pobjede i to s tek 22 godine i u šestoj utrci karijere. Kako se osjeća Fernando Alonso nakon katastrofalne utrke u kojoj nije imao sreće, napravio nevjerojatno puno grešaka te svojim postupcima i još više izjavama pokazao zabrinjavajuću nervozu? A kako li se samo osjeća Michael Schumacher? Ako je njegova odluka o umirovljenju i bila donesena nesigurno, pod pritiskom momčadi, možda mu je sada ipak drago što se ne mora ponovno dokazivati i to pored 22-godišnjaka koji oduševljava. Ali ono što me najviše zanima jest kako se danas osjeća Robert Kubica? |
