Playlife

srijeda, 30.07.2008.

Neka svemir čuje nemir

Image and video hosting by TinyPic

Evo pokušaja artikuliranja i pljuvanja monologa koji se nastanio u grkljanu:

U išćekivanju sreće kao prokletog godota, razdire me spoznaja okrutnih odgovora. Jebe se maslačku za moje želje koje besmisleno pušem u vjetar. Jebe se zlatnim ribicama koje ne ispunjavaju hireve, već plivaju u krug baš poput mene. Jebe se zvjezdama koje ionako padaju, bez obzira na svemirski kaos i mene u njemu. A bome jebe se i trepavici između palca i kažiprsta, koja je ionako spala dok sam trljala oči da bi jasnije vidjela svoju nesreću.

...a dok hrpu ovih neumoljivih misli gužvam među režnjevima, usne si žiletom pretvaram u osmijeh. Danas vam dajem pravo da mi crtate brkove i rogove na fotografiji za pikado prema kojoj lete noževi...

Da, sjebao me.
Hrak. Pljuc.

<< Arhiva >>