utorak, 24.02.2009.
O najdulje kontinuirano upotrebljavanom sistemu pisanja na svijetu
 Da li ste znali da je kineski jezik jedan od najstarijih na svijetu? A da bi se bolje shvatio jedan jezik, njegova pravila, gramatika, konstrukcije, koji lakši način nego naučiti ga i pisati... Hm, hm - lakši, zaista lakši??? 1) O lijenosti i obrnuto. Dakle, prva stvar koju sam shvatila kad sam se odlučila početi učiti kineske ideograme - jest zašto su Kinezi tako radišan narod i zbog čega je u njihovoj kulturi NAJVEĆE zlo lijenost. Hoću reći: da bi jedan Kinez uopće počeo nešto suvislo pisati, a to je NEOPHODAN način komunikacije, potrebni su sati, sati, sati, sati rada, vježbanja, ponavljanja, ispravljanja, i beskonačno puta tim redosljedom... I s obzirom da smo svi mi zbroj vlastitih iskustava, možda ćete vi koji ovo sada čitate početi shvaćati kako jedan tako mukotrpan proces opismenjavanja može utjecati na razvoj jedne osobe. I koliko je takva osoba već u startu drugačija od nas, koliko će ljestvica životnih vrijednosti za takvu osobu biti drugačija od naše. O kriterijima ljepote da i ne govorimo, jer pisati ideograme je jedan ESTETSKI doživljaj, i to ne samo za mene koja sam tu pala kao s Marsa i koja sam uvijek spremna razrogačiti očiti i zadivljeno gledati, nego iznad svega za njih, Kineze. Pisanje je kultura za sebe i po sebi. Po definiciji. Na ulicama i trgovima velikih kineskih gradova često ćete sresti starije osobe koje će vam, naravno uz novčanu nadoknadu, napisati neku poeziju ili priču ili vaše ime, sve to kineskim tradicionalnim ideogramima, koji se posebno dugo i mukotrpno uče. 2) Nikad se ne zaustaviti na jednom, najmanje dva. Postoje dva niza kineskih znakova. S obzirom da ih u svakome od njih ima u prosjeku oko 50.000 (po nekim riječinicima kineskog jezika ima ih čak 80.000, ali je se zadržavam na prosjeku), računajte sami što bi jedan čovjek morao naučiti... Pojednostavljeni znakovi se danas koriste u cijeloj Narodnoj Republici Kini, Singapuru i sve više i više u kineskim manjinama raštrkanim po cijelom svijetu. Taj pojednostavljeni sustav koristi se službeno od 1950, iako počeci pojednostavljenja datiraju oko 1909 godine. Tradicionalni kineski znakovi još su uvjek u upotrebi u Taiwanu i Hong Kongu (za ovaj posljednji se očekuje da će prijeći na pojednostaljeno znakovlje). Prvo takvo znakovlje u upotrebi je zasigurno još od 1200 g. prije Kristovog rođenja, iako ima nekih arheoloških nalazišta koja bi mogla datirati upotrebu tradicionalnog znakovlja čak i 6600 g. prije Kristovog rođenja. No kako se tu ne radi o organiziranom sustavu pisanja, nego se nailazi na prepoznatljive znakove tu i tamo, posljedica je da se kineski stručnjaci ograđuju od tvrdnje da se radi o tradicionalnom znakovlju. 3) Dobra vijest. U svakodnevnom životu, na primjer za čitanje novina, bit će vam dovoljno, bar se tako kaže, 'samo' 2.000 - 3.000 znakova. Sve u svemu, nakon cijele priče o onih 50.000 - nije loše, za ne? 4) Ako znaš pisati, što će ti jezik? To sam shvatila nakon što sam se s mužem podžapala tko će uzeti koju knjigu za početi učiti. Naime, kupili smo jedan set knjiga tipa 'teach yourself' (nauči sam), i u setu od tri knjige dvije su namijenjene učenju samog jezika, a jedna učenju ideograma. Moj muž je odmah uzeo one za jezik, obje, kao - normalno je da ćeš prvo naučiti ŠTO ćeš pisati, a tek onda KAKO ćeš pisati. Je pa, to je normalno za sve jezike koji koriste alfabete, ali ništa dalje od istine za jezike koji koriste znakove za pisanje! Naravno, samo zato što uz svaki ideogram stoji njegovo značenje na engleskom! Po tom sistemu - može mi se desiti da se opismenim a bez da znam sam jezik! Vidiš, u svakom zlu neko dobro! A da je to što sam napisala istina potvrđuje svakodnevni život. Naime, u Kini se govori nekih 235 što jezika što dijalekata, ali se piše isključivo pojednostavljenim znakovljem. Svuda. Bez iznimke. Posljedica: jedan te isti ideogram se može čitati na stotine različitih načina, ali UVIJEK znači isto. Primjer iz života je televizija: svi filmovi su titlovani pojednostavljenim znakovljem, jer hrpa ljudi unutar Kine ih inače ne bi mogla gledati jer ih ne bi razumijela. 5) Tko se još muči sa simbolima, tek da se zna. Mnogi stari narodi koristili su pismo simbolima: Egipćani, Sumerci, Babilonci, Hititi... A danas: Koreanci (preuzeli od Kineza u 7. st.), Japanci (preuzeli od Kineza i adaptirali svom jeziku u 8. st), Vijetnamci (isto preuzeli od Kineza u dva različita historijska trenutka). 6) Kad se ono pod 4) ozbiljno shvati. Riječ je: 'Blissymbols'. Kladim se da nikad niste čuli. Neki Charles K. Bliss (1897-1985) izmislio je nakon drugog svjetskog rata jedan NOVI sistem pisanja ideogramima (naravno inspiriran kineskim), a razlikuje ga od svih drugih poznatih to što je samo sistem za pisanje, znakovi se ne podudaraju sa zvukom niti jednog jedinog poznatog govorenog jezika. Čovjek je imao utopističke ideje, želio je omogućiti sporazumijevanje ljudima iz cijelog svijeta. Danas za to koristimo engleski, ili se ne slažete? Od 1971 pa sve do danas taj se Blissov sistem ideograma koristi za omogućavanje 'augmentativne i alternativne komunikacije' za ljude koji iz bilo kojeg razloga ne mogu govoriti. U tom sistemu postoji i koristi se 900 znakova. |
