subota, 14.02.2009.
Noćni život, sočne lubenice i sladoled s grahom
 Slikano ispred ulaza u noćni klub. Noćni život u Sanya-i je intenzivan 365 dana u godini. Osnovni razlog je vječno proljeće koje se, čak i nakon najsparnijih i najvrućih kolovoških dana, navečer spusti na grad. Načina zabave ima koliko hoćeš, i naravno mijenjaju se s nadolaženjem ranih jutarnjih sati. Idem kronološkim redom. 1) Kinezi jedu večeru dosta rano, mnogi već oko 6 popodne, no restorani, koji svi bez razlike rade cijeli dan, ostaju otvoreni i do duboko u noć. Jede se doslovno SVE što vam padne na pamet. Jučer mi se desilo da su mi servirali (vrlo ponosni) kockice hladetine (nepotrebno reći da su mi objasnili kako je to vrlo zdravo)! Hladetina u tropima! Kad sam im rekla da je to u Hrvatskoj vrlo popularna i normalna ZIMSKA hrana - gledali su me s nešto nevjerice. 2) Nakon jela ide se plesati, a pleše se doslovno svuda. O tome slijedi poseban blog, jer zaslužuje. Pleše se po pločnicima i uz more i uz rijeku, svugdje gdje ima dovoljno mjesta. Svaki prolaznik se može priključiti. To najvolim! 3) Slijedi KTV. KTV = karaoke. Vrlo omiljeni način zabave, rasprostranjen u cijeloj Aziji. Ali to se radi drugačije od onog kod nas. Postoje cijele zgrade u kojima su SVE sobe zvučno izolirane i opremljene aparatima za karaoke. Soba ima svih veličina i za svačiji džep. Ima ih malih, za 4 do 8 osoba (oko 8 eura na sat), kao i pravih sala koje mogu primiti stotinjak ljudi. KTV je fantastičan za party-je. Platiš po satu, uzmeš sobu veličine koja ti treba, a u dućanima tipa samoposluge (koji se obavezno nalaze uz kasu) kupiš svu hranu i piće koje možeš zaželiti, uključujući friško već narezano voće. Naravno moguće je i donijeti si hranu i piće od kuće - kako hoćeš! Postoji i verzija KTV-a gdje možeš naručiti djevojke za 'specijalnu uslugu', ali u tom slučaju će cijela zgrada biti tog tipa. A kako znate koji je koji KTV? U bilo koji grad došli - dovoljno je pitati recepcionare, ili taksiste, ili čak prolaznike! Svi znaju, ne bojte se. 4) Noćni klubovi. Izbor neograničen. Unutrašnje uređenje pretežno fantastično. Na žalost strogo je zabranjeno fotografiranje. Ja prenosim dvije 'ukradene fotke':  Lijepo servirano, zar ne?  Evo me konačno kod lubenica! Zanimljivo: svaki stol u svim noćnim klubovima ima svijeće. Ne služe, suprotno uobičajenim uvjerenjima, u romantične svrhe nego da biste dozvali konobara kad vam nešto treba. Naravno da je totalno nemoguć bilo koji drugi način komuniciranja usred muzike koja trešti, ljudi koji se nadvikuju s muzikom, stroposkopskih svijetala ili totalnog mraka. Razlike od evropskih noćnih klubova: a) Najviše dva - tri stola po jednom konobaru; konobar često provede večer uz vas, dovoljno je da malo nadignete lampicu-svijećicu i on je odmah tu spreman primiti narudžbu; naravno to znači i da je lokal PREPUN konobara - pa Kina je prepuna ljudi kojima treba posla, zašto ne? b) Lokal se čisti kontinuirano. Konobar uz vas vam neprestalno čisti stol, a po cijelom lokalu NON-STOP prolaze čistači ili čistačice (sic, ekološki radnici) i čiste i peru pod. c) Sigurnost: stražari. Body guards. Talijani kažu 'buttafuori'. Barem desetak u svakom Night-u. Često sa neprobojnim lajbekima. Moram reći da ja lično nisam nijedanput čula za tučnjavu u night-u, niti za bilo kakav nered divljačkog tipa. Kinezi vole zabavu, ali to najčešće znači da će malo više popiti, i zaista nisu agresivni. Ali - s obzirom da su stražari u SVAKOM klubu - valjda trebaju? d) Hrana. Kao što vidite na slici - najnormalnije je moći naručiti sviježe voće u bilo kojem night-u. I bilo koju hranu. Kokice. Ukiseljene krastavce, ljute papričice, sušene ribe (Kinezi obožavaju!), kikiriki. e) Zabava. Često se na stolu mogu naći kožne ili plastične neprovidne čaše s kockicama, po pet u svakoj čaši. Postoji jedna komplicirana igra tipa poker, gdje dva ili više igrača prvo promiješaju i bace kockice, koje onda ostanu pokrivene dok igrači licitiraju otkrivanje. Licitacija se obavlja ručnim signalima (nemoguće je nadvikivanje). Do danas nisam shvatila kako licitiraju i tko pobjeđuje. Gubitnik mora popiti piće. Vrlo je popularan i 'moro chinese', ne znam kako se kaže na hrvatskom, sugerirajte. Igra se udvoje, desnom rukom, koju oba igrača istovremeno spuštaju, izvodeći tri moguća oblika: zatvorena šaka = kamen, kažiprst i srednjak razdvojeni a ostali prsti stisnuti = škare, otvoreni dlan i ispruženi prsti = papir. Pravila su jednostavna: papir umata kamen, kamen razbija škare, škare režu papir. Igra se do tri pobijede, gubitnik pije. Često su u kubovima prisutni klauni ili drugi zabavljači koji idu od stola do stola da 'podignu' zabavu. Često postoji sala za biljar. Ne znam da li se plaća posebno jer ne igram. f) Muzika. Obavezno SVAKI night ima SVOJE pjevače koji pjevaju tipa karaoke. Postoje night-ovi (središnja Kina) u kojima CIJELO veče samo pjevaju pjevači, ne puštaju drugu muziku. To može biti malo dosadno, ali s obzirom da je Sanya puna turista iz cijelog svijeta - svi klubovi imaju svoje disk-džokeje i pjevači u živo se pojave desetak puta tokom jedne večeri. Taman toliko da vas malo probude, da promijene atmosferu, da unesu neki drugi 'sound'. To je zaista vrlo prijatno. Pjevači i pjevačice su u gotovo 100 % slučajeva odlični. Tip muzike se mijenja od lokala do lokala. Sve u svemu: čuti ćete muziku na svim svjetskim jezicima, uključujući arapski, korejski, japanski, i ne znam koji sve orijentalni jezik, osim svih evropskih jezika (puštaju engleske, ruske, njemačke, talijanske, francuske, i - nećete vjerovati - čak i hrvatkse bandove!). Ne znam da li je tako i u Hrvatskoj. g) Ples. Nema posebnog prostora za ples. Najjednostavnije i najprirodnije - svi plešemo oko svog stola! Zar to nije super? Postoje i uzdignuta mjesta za egzibicioniste ili one koji to postanu kad malo popiju. Bude ih po desetak u svakom night-u. Kinezi su u tome vrlo praktični, i nema stida. Kako je slikanje zabranjeno - ništa fotke od toga, iako je zaista zgodno! h) Piće. Možete naručiti sve, baš sve. Kažu mi da treba biti oprezan s originalnim markama koje su u stvari vrlo rijetke. Prodat će vam kineski viski pod neki američki, a sve za neku nevjerojatnu cijenu (zaista skupo i za evropske kriterije). Tu treba biti oprezan. Najbolje se zadržati na najpopularnijem piću koje je pivo. Naručuje se po sedam boca odjednom. Dolaze ledene, stave škaf pod vaš stol, 7 piva za otprilike 10 eura. Može se naručiti i manje boca, bude nešto malo skuplje. Meni je to pivo super, ali nisam neki pivopija pa ne znam. 5) Nakon tancanja - pojedimo sladoled. Lokali su otvoreni do kasno, ili bolje rečeno rano ujutro. Evo konačno obećani sladoled s grahom, najomiljenija kineska kombinacija. Ha!  Ovo što vidite je mala porcija (nas četvero nismo uspjeli sve pojesti)! Nije preslatko. Tu se nema što dodati, osim da baš u ovom lokalu gdje sam slikala, uz sladoled možete naručiti jedno stakleno burence od 5 litri ledene pive, burence s pipom! Izgleda super. Morat ću slikati! 6) Za kraj - pojedimo nešto jednostavno s ražnja, u 2 - 3 ujutro. Ništa bolje od lokalnih prenosnih restorančića uz more. Kažu da Sanya ima najsvježiju ribu od svih gradova na svijetu. Ja ću vam reći: tu mi se stara riba nije desila. Prenosni restorančić znači da se cijeli restoran, uključujući roštilj i mali generator za struju, natovari na kolica vučena najobičnijim motorom. Postoji čak i verzija s biciklom. Osmero ljudi pojede svaki po jednu ribu i jedan pečeni kukuruz i po pola patlidžana (sve samo na ražnju) - svi zajedno za 5 eura!  Pozdrav iz Kine! |
