30.03.2013., subota

Mosor2, you sexy MF! (dopunjeno)

O zaboga, ne znam što ću s tim blog editorom: skroz mi je iskasapio moj prošli post. Ispričavam se. Post je trebao glasiti ovako (crveni se tekst nekako uređivanjem izgubio):

Već duže vremena nema me među vama, ali opravdano i s valjanim razlogom. Nema se vremena, a onda se polako izgubi i navika. U međuvremenu su se kod mene desile neke promjene, kojima se valjalo prilagoditi. Kakve su to promjene moguće u životu lika od skoro pet banki, muža i oca troje djece, pitate me vi brižni. Da nisi dobio otkaz? Da se nisi razbolio?

Ma ne, sve je u redu, hvala na pitanju. Razlog je sasvim druge prirode. Kažu da u toj famoznoj srednjoj dobi muškarci polude, kupe bijesno auto, počnu svirati električnu gitaru, ili nađu ljubavnicu. Žene pak počnu preispitivati odluke - životne, ljubavne i poslovne. Ukratko: ovdje je u pitanju ovo posljednje.

Moja žena, liječnica, je nakon pustih godina uspjela dobiti specijalizaciju. Ovo ističem s ponosom, ma koliko zvučalo paradoksalno: nije tu specijalizaciju dobila u Splitu, nego u drugom, puno manjem, skoro sto kilometara udaljenom mjestu. Činjenica da je moja žena među prvima u generaciji završila studij medicine, s prosjekom ocjena cca 4.5, nakon toga i magistrirala, a više od 15 godina nije uspjela dobiti specijalizaciju govori nešto o Splitu, a ne o njoj, ponosan sam što nije u društvu svih onih prosječnih i podobnih šupaka koji su sve ove godine dobivali specijalizacije po rodu i vezama. Ne svi, naravno, ali sasvim dovoljno njih da se čovjek poželi liječiti negdje drugdje.

Odluka o specijalizaciji u 40 - oj nije bila laka. Prije je žena radila kao predstavnik za jednu stranu farmaceutsku firmu (u usporedbi sa ostalima u etičkom smislu čak i prilično poštenu). Prednosti: dobra plaća, službeni auto, kompjuter i mobitel. Mane: učestala višednevna putovanja, te nesigurna budućnost (posao je to za srednju stručnu spremu, a kod nas ga rade liječnici samo zato što ih je jeftino dobiti - v. prethodni pasus).
Ljubav je ipak ljubav. Nije valjda studirala šest godina da bi čitav radni vijek bila trgovački putnik.

Evo kako je ta odluka izgledala sa gledišta naše najstarije (14):

- Dušo, mama će dati otkaz i otići raditi jedan drugi posao.
- Hoće li dobiti novi laptop?
- Hm, ne - morat će vratiti i ovaj.
- Hoće li dobiti veću plaću?
- Hm, ne - zapravo će dobiti upola manju.
- Pa zašto onda?
- Zapravo zato da bi mogla još četiri godine učiti i polagati ispite.
- Ona nije normalna!

Specijalizacija iz medicine traje četiri godine, od kojih se jednu mora odraditi u Zagrebu i okolici. Na sreću, ne u komadu. Prvi smo komad od tri tjedna sredili u studenom, kad je otišla gore i zgazila jedno 3-4 ispita (ae, medicinari su to, to ima mozak programiran za učenje). Drugi je počeo u veljači i traje tri mjeseca. Idući je u kolovozu, itd. Zbrinuli smo je kod naše kume, koja je isto liječnica, ali nešto pametnija, pa se prije desetak godina odselila u Zagreb i tamo odmah dobila istu specku.


Što reći, u posljednjih godinu dana ispada da sam u vezi s jednom seksi studenticom medicine.



Priznat ćete: to je sasvim solidna promjena u životu - s brojnim posljedicama. Nekim dobrim, a nekim i ne. Prva posljedica: definitivno poboljšanje u, hm, emocionalnom smislu.

Druga posljedica: jebi ga, žena me ostavila i otišla u Zagreb. S obzirom da je moj posao vezan za Split, ja se ne mogu seliti, pa je dječurlija ostala sa mnom, doduše uz veliku i nesebičnu pomoć baka. Žena naiđe svaki drugi vikend, da raskrči u međuvremenu nastali nered. Zapravo smo super gurali sve do prije dvadesetak dana: velika (14) bi u školu, srednja (5) u vrtić, a najmanja (2) sa mnom ili u baka, ovisno o poslu, dok ja nisam pred jedno dvadeset dana skršio lakat. Bila je to jedna od onih glupih "A je to" stvari - ali uostalom tko se ikad sjebo na pametan način. Standardno, pripalo me tjedan dana gipsa, dva mirovanja, i još dva fizikalne rano ujutro. Treća, donekle nezgodna posljedica: izgubio sam skrbništvo nad mlađom djecom. Dvoje mlađe djece sada naime noći provode kod djeda i bake, a kod kuće su samo preko vikenda. Najstarija i ja vodimo momački život: hranimo se junk foodom, uveče do kasna gledamo filmsku klasiku popiraćenu s interneta, a prošli tjedan smo par puta bili skupa i na Pričiginu. Nisam presretan takvim aranžmanom, ni činjenicom da još ne mogu skroz ispraviti jebeni lakat, ali ima u tome i nešto pozitivno: sad sam pronašao više vremena za neke druge stvari, npr. ovaj blog.

Pitat ćete: isplati li se sve to? Zapravo, ne žalim se. Reorganizirao sam život i posvetio se prioritetima. Na neki način me sve skupa i pomladilo.

Dragi Lastane, draga Saveta, dragi Blože - što vi mislite o svemu? Isplati li se? Vrijedi li truda? Bi li vi tako? Kad bi mogli...


Još jednom, dugujem vam iskrene isprike. Ako sam vas razočarao.
- 09:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #

< ožujak, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (4)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (19)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (2)

Komentari On/Off

Ako vam na vašem blogu smeta ono "Igrajte najbolje online igre i igrice", kao što je smetalo meni na mom, pronađite u HTML kodu predloška poruku: "Molimo da ne micete ovu varijablu jer ce se koristi za eventualne obavijesti. Hvala!" i odmah u slijedećem retku riječ Banner, omeđenu sa dva dolarska znaka, pa izbrišite riječ i dolare. Oni će meni reklame...

O meni i vama oko mene.

Free Counters
mosorov blog-brojač

1. Ja mrzim puno pisati, a posebno mrzim voditi dnevnik. Ali zato volim puno blebetati i vrzmati se s ljudima.
2. S druge strane, blog je neka perverzna vrsta egzibicionističkog dnevnika, u kome svoju intimu ne skrivaš, nego se njome hvališ pred nepoznatim ljudima.
3. Od prije nekog vremena imam potrebu reći neke stvari, motam se po nekim forumima, i treba mi baza na koju bih pohranio neke tekstove, slike, muziku koji mi nešto znače.
4. Što bi rekli matematičari, pokušavam odrediti svoje područje definicije (a potom možda i područje vrijednosti). Pa, hajdemo.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se