07.12.2009., ponedjeljak

Oprosti


Bio je miran, povučen dječak. Solidan đak, iako ne među najboljima u razredu. Mislim da nam se pridružio tek u 4. ili 5. osnovne, kad mu je otac došao na službu u Split. Vjerojatno me nastavnica posjela s njim u klupu kako bi se bolje uklopio u novu sredinu.

Dječaci kao dječaci, ubrzo smo došli na temu stripova i sličica. A ja sam skupljao sličice kauboja i Indijanaca, koje je Kraš cicijaški po jednu pakovao u vrećice sa dvije duge žvakaće koje me dibidus nisu zanimale. (Još imam napola popunjeni album). Tako sam bio oduševljen kad je moj sudrug iz klupe izjavio kako i on skuplja iste sličice i ponudio razmjenu.

I stvarno, nekoliko dana zatim donio je u školu nekoliko ganc novih slija, a ja sam mu obećao donijeti svoje. "Ma dobro, nema veze, uzmi ti ove", rekao je. Sutra sam ja donio svoje duplikate, pa smo poslije škole krenuli njegovoj kući - stanovao je u privatnim kućama na Sućidru. Međutim, prije nego što smo stigli, svratio je u dućan i kupio - još nekoliko vrećica sa sličicama. I tako je istina izbila na vidjelo - moj kolega uopće nije skupljao sličice, i nije imao album s kaubojima i Indijancima - izmislio je priču kako bi kupio prijateljstvo.

Dječaci kao dječaci, desetogodišnjaci. Nemam više pojma zašto sam mu to zamjerio. Nejasno se kao sjećam da me nešto u njegovom ponašanju smetalo, neka snishodljivost, koju sam možda smatrao nametljivošću... sjećam se da sam uskoro zatražio da me premjeste, i da smo se čak pohrvali u parku (jedna od uobičajenih dječačkih tuča, s krugom razrednih kolega, koji blistavih očiju navijaju - čini mi se da je on izvukao deblji kraj). Mislim da više nismo razgovarali. Te godine, izgradila se nova škola na Kmanu, i razred se najesen podijelio: moja je polovina otišla u novu školu, njegova ostala na Sućidru. Više se nismo susretali.

Godinama kasnije, kad sam već bio na studiju u Zagrebu, sjetio sam se tog događaja, s mučnim osjećajem stida zbog učinjene nepravde. Kopkalo me: zašto sam tako postupio prema drugu iz klupe, dječaku u novoj sredini, koji je novcem jedino pokušavao steći prijatelja? Nije to moglo biti zbog porijekla, imovine, nacije ni vjere - jer u našem malom svijetu svi smo bili jednaki. U razredu je svake godine bilo pridošlica - Split je bio industrijski centar Dalmacije, s desecima velikih firmi i ratnom lukom, mnogo se ljudi slijevalo u njega - i baš nikada nismo imali problema s prihvaćanjem novih kolega. Zašto sam se tako grozno ponio prema tom malome?

Obećao sam tada sebi da ću ga, ako ga ikad susretnem, i ako ga prepoznam, zaustaviti i iskreno mu se ispričati zbog svog ponašanja. Ali... takve se stvari ne mogu planirati. Prvi put sam ga susreo po njegovom povratku iz Amerike, krajem devedesetih, u Splitu kraj Prime. Bio sam s curom, i nekako nije bio moment da prijeđem cestu i javim mu se. A poslije se umiješao u politiku i postao poznat. Kad sam ga idući put vidio, već je bio ministar - i iako je okruženje bilo neslužbeno, bilo je prekasno otvarati tu temu. Ispalo bi da se guram za nekakvu uslugu, ili nešto. Usto, imam i zdravi zazor od HDZ -a.

Moj kolega iz klupe sada je predsjednički kandidat. Nemam dobro mišljenje o njegovom političkom angažmanu. Mislim da je hladan i proračunat. To je vjerojatno vrlina u njegovu poslu forenzičara. Ne sviđa mi se njegov pogled.

Sva je prilika da se on ne sjeća mene ni bezveznih dječjih svađa i tučnjava. Ali pitam se što bi se dogodilo da smo nastavili ići u istu školu. Da se svađa s vremenom izgladila, i da smo se pomirili. Ili da smo se susreli u srednjoj, ili dok smo studirali. Da sam mu uspio reći kako mi je žao što sam bio seronja. Možda se on ne bi bio bavio borilačkim sportovima. Možda ne bi bio patolog. I možda ne bi tražio prijatelje među lupežima i manijacima.

Maleni utjecaji katkad imaju velike posljedice. Tko zna, u isprepletenom tkanju ljudskih veza i odnosa, do kakvih zapletaja i čvorova može dovesti potezanje jedne jedine niti. Kako će moj kolega sutra ili prekosutra možda zasjesti u predsjedničku fotelju, i vjerojatno nikad neću doći u situaciju da s njim razgovaram neopterećen njegovom važnošću, ovo je vjerojatno posljednja prilika da mu se ispričam, makar putem ovog anonimnog medija. Oprosti, Dragane.

A vi djeco današnjice, ne radite jedni drugima pizdarije. Tko zna kakva se sranja mogu za kojih 30 godina iz toga izroditi, pička li vam materina blesava!

- 10:49 - Komentari (12) - Isprintaj - #

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (4)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (19)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (2)

Komentari On/Off

Ako vam na vašem blogu smeta ono "Igrajte najbolje online igre i igrice", kao što je smetalo meni na mom, pronađite u HTML kodu predloška poruku: "Molimo da ne micete ovu varijablu jer ce se koristi za eventualne obavijesti. Hvala!" i odmah u slijedećem retku riječ Banner, omeđenu sa dva dolarska znaka, pa izbrišite riječ i dolare. Oni će meni reklame...

O meni i vama oko mene.

Free Counters
mosorov blog-brojač

1. Ja mrzim puno pisati, a posebno mrzim voditi dnevnik. Ali zato volim puno blebetati i vrzmati se s ljudima.
2. S druge strane, blog je neka perverzna vrsta egzibicionističkog dnevnika, u kome svoju intimu ne skrivaš, nego se njome hvališ pred nepoznatim ljudima.
3. Od prije nekog vremena imam potrebu reći neke stvari, motam se po nekim forumima, i treba mi baza na koju bih pohranio neke tekstove, slike, muziku koji mi nešto znače.
4. Što bi rekli matematičari, pokušavam odrediti svoje područje definicije (a potom možda i područje vrijednosti). Pa, hajdemo.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se