05.08.2010., četvrtak

Overdosed



Predozirao sam se Futuramom.

Ako me nađete u sobi, mrtvog, crvenih očiju, ovo je uzrok smrti.

5 sezona u 3-4 dana.

Razmišljam u Futurama one-linerima.

Nolifer.


- 17:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.08.2010., srijeda

I'm not amused



U pozadini svira svira neka melankolična glazba. Baš jesenski. Za kišno nedjeljno popodne dok se kapljice slijevaju niz prozor.

I mrak je već pao.

Iako je ljeto.

Sve je praznjikavo, bez okusa. Hell, moglo bi se reći čak da sam depresivan.

Ali nećemo to reći.

Jer je depresija pozerski osjećaj.

Ja...ja sam... *pokušava smisliti kul zamjenu za depresiju*.... noir!

[noir mode on]


- 18:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.08.2010., utorak

Out of time man



Danas sam uzeo u ruku skriptu i počeo učiti.

2.8., a ja se već počinjem pripremati za užase koji me čekaju u Zagrebu.

Sve se svelo na 15 dana ljeta. Big madafakin' wooohooo. Svake godine gore i gore. Obveze, rokovi i odgovornosti sve veći i veći.

Prije 4 godine mi je ljeto trajalo 4 mjeseca
Slijedeće dvije godine po 2.5.
Prošle 1.

Depresivno što mi je i trenutno skripta u ruci. (doduše imam lijepi otvoreni šut prema košu za smeće)

Možda me još koji put vidite vanka, ali generalno sam se preselio iz kafića i parkova na radni stol.

Ugasit će mi se mozak.


- 00:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.12.2009., četvrtak

Odyssey 2010



Propalo.

Riječ koja najbolje opisuje ovogodišnje pokušaje organizacije dočeka Nove Godine.

Nešto će već uletiti.

To je izraz koji već dugo visi u zraku.

Naravno, ništa od toga.

Jer da bi nešto 'uletilo', netko se treba potruditi, na vrijeme. A nitko se nema volje potruditi (me included), pa sad zajedno svi uživamo u podijeljenoj odgovrnosti za naš epic novogdišnji fail. *moram prestati govoriti epic ovo, epic ono*

Sretna Nova Godina


- 03:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

28.12.2009., ponedjeljak

My vote doesn't count



Obavio sam svoju glasačku dužnost.

Po prvi put.

Žalosno s obzirom da su mi 22 godine.

Dosadašnji neizlasci su bili kombinacija 'ne da mi se' i 'damn, u Zagrebu sam'.

Osjećam fail zbog otpadanja mog izabranika već u prvom krugu. Prokleta demokracija i jednakost prava glasa. Moj glas bi trebao vrijediti više od tuđih. *evil smile*

Razočaran izborima odlazim u Zagreb tako da me drugi krug neće vidjeti.

Their loss...


- 20:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.12.2009., subota

Why so serious?



Sve sam ih strpao iza rešetaka.

U Archam Asylum.

Killer Croca, Dr. Zsozsa, Poison Ivy, Harley Quinn, Banea, Scarecrowa i....tarananana....Jockera!

Bio sam i ranjen i nadrogiran, borio se bez ikakvih izgleda protiv brojčano nadmoćnijeg protivnika...međutim, once again, thanx to me, Gotham je spašen.

Previše se uživljavam u ove igre.

Nisam Batman, Batman ne postoji, nisam Batman, Batman ne postoji....


- 02:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.12.2009., petak

La Battaglia di Algeria



Sinoć sam gledao crno-bijeli talijanski film na francuskom - 'Bitka za Alžir'.

Vjerojatno jedini na planetu kojem je pala na pamet ideja da na tako nadasve nepotreban i depresivan način dočeka Božić.

Sveukupno raspoloženje je podigla blesava teen '80s komedija 'Vozačka dozvola'.

Ukratko, ništa zanimljivo na televiziji. Vi koji ste izašli vanka, dobro ste napravili.

Unatoč vjetru i kiši.


- 03:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.12.2008., četvrtak

Be quick or be dead

Učim ja sinoć. Kolokvij iz Mehanike tekućina je ujutro u 9.

Ovo je apsolutno najvažniji kolokviji ikad. Dobro, to govorim za gotovo svaki slijedeći kolokvij. Ali vjerujte mi, ovaj je apsolutno najvažniji kolokvij ikad. Počeo sam učiti gradivo za ovaj, očito najvažniji kolokvij ikad, još tamo oko 1. prosinca. Išao sam i kod Sandera s Markom i Dominikom. Naučio sam jako dobro zadatke. Naučio sam teoriju. Naučio sam čak i proklete izvode. Stvarno sam jako dobro savladao gradivo. I svejedno nisam htio spavati noć prije jer, kao, uvijek se može još bolje naučiti.

04:00
Sve sam manje više sve ponovio; treba još učiti, ali ipak se odlučujem odmoriti tamo negdje do 6. Marko je rekao da će on ići normalno spavati pa sam valjda ljubomoran na njegov san. Ležim kraj Crvene Pribadače. Ne mogu zaspati jer sam maloprije popio jednu Guaranu.

05:00
Konačno sam zaspao. Namjestio alarm u 7.

07:00
Ovog dijela se ne sjećam, ali Crvena Pribadača mi kaže da je to bilo ovako – probudio sam se i nastavio kunjati. Ona mi je rekla da se dignem na što sam je ja uvjerio da ionako ne trebam krenuti do 8. Naravno, nisam namjestio alarm u 8 sati.

08:00
Anton spava.

08:30
Anton spava.

08:45
Anton spava.

08:58
Divna se samoinicijativno budi, te budi i mene. OSAM I PEDESETOSAM?!??!? NIJE MOGUĆE!!! ŠTO ĆU SADA?!?!?!?! PAO SAM!!!! GOTOV SAM!!! NE MOGU VJEROVATI!!! KOJI SAM JA DEBIL!!!

09:01
Sabirem se. Donekle. Počinjem skupljati neke osnovne stvari. Ne mogu pronaći šalabahter.

09:05
Divna me uvjerava da bar pokušam stići na kolokvij. Mirim se s time da ne mogu pronaći šalabahter i izlazim iz stana.

09:06
Ja sam jedna specifična vrsta debila. Kolokvij mi počinje za 6 minuta. Ja sam još na tramvajskom postaji, a na pameti mi je i dalje šalabahter.

09:07
Vraćam se u stan i pronalazim šalabahter.

09:09
Ukrcavam se u četvorku.

09:15
Tamo negdje daleko je počeo neki kolokvij. Ne bih znao ništa više o tome reći jer nisam bio tamo.

09:16
Dolazim na okretište Dubrava. Krenem prema taxiju, kad na pješačkom se pojavi beskonačno dugo crveno svijetlo.

09:19
Ulijećem u taxi.
- Križanje Kačićeve i Klaićeve.
- Jel hitno?
- Jest!
Nije pitao ništa više, pravi profesionalac.


09:19-09:28
Ne znam sto je to bilo, ali ja nikad, NIKAD, brže nisam došao od svog stana do faxa. Neki kažu da vrijeme leti kad ti se žuri. Taxist je toliko brzo išao da je prestigao vrijeme. Vrijeme je doista bilo letjelo, ali taxi je letio višestruko brže tako da je izgledalo kao da vrijeme stoji.

09:29
Pred faxom sam. Prošlo je 14 minuta od početka kolokvija. 16 more to go. Dajem čak 5kn više taxistu za smjelu vožnju. Crvena Pribadača me kritizirala da sam cijenu vožnje trebao zaokružiti na 100kn. Sorry, ja 65kn zaokružujem na 70kn. 100kn ću zaokruživati kada budem imao analogne prihode.

09:33
Ulijećem u predavaonu P3.
- Errr...malo kasnim. Mogu ja pisati?
- Znate da ima još 10min do kraja?
- Znam.

09:34
Vadim navrat nanos olovke, gumice, kalkulator i papire.

09:50
Dali mi 5min više pisati. 13/15. GJ ja.

- 22:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.02.2008., ponedjeljak

The Great Beyond

Image Hosted by ImageShack.us


My day online.

Budim se. Ne da mi se ustati pa se malo valjam po krevetu. Krajnim naporima se uspijevam prevaliti na stolicu ispred kompa koja je udaljena jedno 30 cm od kreveta. Premještanje je bilo mučno, ali sad je dobro. Sad smo tu. Komp se pali, a ja, s poluzgrčenom facom, poluzatvorenih očiju, čekam da se upale windowsi.
Tražim ikonu firefoxa na desktopu. Otvaram firefox. Odlazim na net.hr. Ima li zanimljivih tema na naslovnoj stranici? Nema.

Odlazim pod 'sport'.
'Eduardo je bolestan i deformiran', 'Dinamo izbombardirao Hiroshimu', 'Srbi će simulirati Hrvate'.
Vrlo ukusni naslovi. Svijet ne bi bio isti da nema ovakvih degutantnih novinara.
Gasim 'sport'.

Odlazim pod 'film i glazba'.
'Buffy se udružuje s Batmanom', 'Batman uskočio u terminatora', ' 'Harry Potter kvari duše mladih kršćana''.
Batman, uz pomoć Buffy, ne samo da skače na, nego uskače u terminatora. To će biti prefenomenalno. Pretpostavljam da će se boriti protiv Harry Sotona Pottera. My wild guess...
Gasim 'film i glazba'.

Odlazim pod 'zvijezde':
'Tajna strana Britney Spears','Britney uzvraća udarac','Britney ponovo napada!'.
Novinari su od Britney napravili novu sagu ala Star Wars. Ovo mi je zapravo kul.
Gasim 'zvijezde'.

Sad već lagano iznerviran idem u svoj pohod po forumima.
Odlazim na UFPCro, inače forum za sf serije (znam, znam, teški sam geek). Tamo krene svađa oko toga koji je Star Trek serijal najbolji. Ja kažem Enterprise. Enterprise inače i nije baš omiljen među trekkerima. Naravno, ostali će me pokušati uvjeriti da mi je to glupo tvrditi. Ja ću uzvratiti. Ostali se neće dati. Tada je vrijeme za pritisnuti X u gornjem desnom rubu ekrana.
Drugi forum koji posjećujem je onaj od PCPlaya. Ne znam što mi to treba, ali tamo redovito budem na rubu....nečega, kad počnem pričati s onom slatkom hakerskom dječicom koja sva od reda imaju neki 'presavršen' skill u svim igrama i, naravno, žele to obznaniti...A kad krenu priče o rušenju Pentagona... nema druge nego da se osjećaš kao glupan jer ti to ne znaš. A oni to naravno rade svakodnevno...
Završavam pohod po forumima te odlazim na Hattrick. Nogometni online menađer. To igram jedno dvije-tri godine. Imam klub koji nije loš. ali nije ni dobar. Neki dan sam došao u petu ligu (ima ih šest)...to nije neki uspjeh, ali eto....male stvari me vesele...
Bježim daleko od surove virtualnosti (da stvarno posjedujem taj klub, bila bi surova realnost jel) i otiđem na blog. Malo komentara, ali se uvjeravam da to nije važno. U današnje vrijeme se očito trebaš skinuti gol, pisati protiv vlasti ili biti kontraverzan na bilo koji način da budeš popularan. Hmm, vjerojatno možeš biti popularan ako samo dobro pišeš, ali volim se tješiti svojim iluzijama.
Facebook. Bar je tamo stanje bolje....bar 30-40 ljudi koje znam. No vidim da me čeka isto toliko zahtjeva za razne:
- kvizove (Is your mind very filthy? Find out!)
- hugove (ima requestova i za kiss i sex....opći raspašoj!)
- igre (igrajte ovu blesavu igru jos 100 puta i bit ćete najjači na Facebooku....joj, koja satisfakcija)
- ocjenjivanja (ocjenite jer vaš prijatelj/prijateljica kul, sexy, hot, smart, attractive, atlethic...)
Sve zahtjeve stavljam pod 'ignore' te u isto vrijeme žudim za opcijom 'ignore all' koje naravno nema. Na kraju trebam potrošiti dobrih milijun bilijuna klikova po posjetu.
Više ne znam na što otiđem.
Ah da, mogu vidjeti ima li išta zanimljivo vezi faxa. Uglavnom naletim na obavjest gdje je rok za učiniti to i to bio prije tjedan dana.
Nervozan, gasim firefox i uključujem PES gdje odigram utakmicu-dvije. Naravno, budem ljut što izgubim
a) jer sam loš,
b) jer imam lošu vezu.
Idem probati WoW, ali ubrzo shvaćam da mi se ne da jer da nešto napravim trebam potrošiti narednih 4 sata.
Dosta mi je svega, odlazim ili spavati ili na fax te za kojih sat-dva-tri-četiri ponovim čitav ritual.



- 14:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.01.2008., ponedjeljak

Disorder

Image Hosted by ImageShack.us


Ovaj post će biti osmrtnica za moju godinu 2006/2007. Godinu u kojoj sam napravio vjerojatno najveću pogrešku u životu. U rangu Backhamovog promašenog penala protiv Portugala kada je lopta odletila nebu pod oblake.

Dakle, upisao sam bio jedan fax, geodeziju. Neću pričati o čemu se tamo radi, ako vas zanima pogledajte wikipediju. Tamo postoji jedna lijepa definicija. Uglavnom, fax se dijelom odvija na terenu, a dijelom u zgradi. Cijeli četvrti razred srednje sam sanjario o tome kako ću biti nešto kao Indiana Jones. Ona shema - jedan tren u predavaonici, drugi na terenu preskakat prepreke i boriti se protiv nacista. Nda... Nije baš ispalo tako bajno. Problem je baš bio s ovim 'Indiana Jones' dijelom.
Ispostavilo se da mi je topla predavaonica zimi puno draža nego vršenje mjerenja na blatnjavom snijegu.
Ispostavilo se da mi je hladna predavaonica puno draža nego držanje letve u podne na +40C.
Dodajmo i to da sam prilično nesposoban što se tiče korištenja tehnike, i onda imamo.... hmm, ne znam.... što je suprotno od 'dobitne kombinacije'?
E, imamo to.
Neću uopće cmizdriti zbog nesposobnih profesora koji ti daju 2 umjesto 3 jer su ti krivo zbrojili bodove. Koji ti krivo napišu ime na listi rezultata pa na kraju ni ne znaš da li se tu uopće radi o tebi. Koji dokazuju da su muškarci sposobniji za ovakvu vrstu posla od žena jer se bolje snalaze u prostoru. Koji bacaju sve na prvom roku jer se njihov predmet, citiram, 'ne može naučiti u tako kratkom vremenu'.
Gle, ipak jesam cmizdrio.
Ali vjerujem da geodezija nije poseban slučaj po tom pitanju.
Također i administracija je bila u kamenom dobu. Zagubljivale su se prijavnice. Mail mi nikad nije proradio. Materijali su bili tako teško nabavljivi da bi, da sam malo veći paranoik, pomislio da postoji neka velika zavjera koja me spriječava da ih nabavim. Također, ni bolonja se nije provodila kako treba jer bi svi stariji profesori nastavili raditi kako su radili prije 20-30 godina.
Geodezija je zapravo vjerojatno lijep fax za one koji ga stvarno jako žele studirati. No ti ljudi (moja grupa pogotovo) su bili malo pretjerano entuzijastični što je bio još jedan razlog zašto sam pobjegao od tamo.
Dan bi započinjao tako da bi netko dreknuo s vrata:
-'Jesi li čuo za onaj novi XPR755548Leica bla bla bla teodolit?!'
-'DA! Ima direktnu vezu sa satelitom i FXR2 kompenzator! Možeš praktički skakat po njemu i on će ostati horizontiran!'
Dobro, malo pretjerujem, ali to je otprilike bilo to. Nemam problema s time što ljudi vole svoj fax, ali imam s time što ne možeš ni s kim iz grupe popričati o ičemu osim o geodeziji.
Ali svejedno... Ovo su samo stvari koje su me smetale. Glavni krivac u svemu tome sam ja. Trebao sam se informirati, trebao sam više saznati o poslu koji ću slijedećih 30-40 godina raditi. Ovako sam si upropastio jednu godinu života. Izgubio sam svoju generaciju i izgubio kredit da išta u budućnosti padnem. Skupa greška.
Preporučam svim maturantima da dobro razmisle i raspitaju se o faxevima, vrlo je lako pogriješiti. Nisam ja jedini iz moje generacije koji se gadno zafrknuo u tom pogledu.
Nonetheless, dan kada mi je teta u referadi lupnula pečat 'ISPISAN' na index je bio jedan od najsretniji dana u mom životu.

R.I.P. Geodezija 2006-2007


- 00:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.01.2008., subota

How Soon Is Now?

Image Hosted by ImageShack.us


Jutro. Svi negdje žure. Tramvaj je pun kao šipak.
Ljudi gaze jedni po drugima i doslovno se ne može disati.
Umirovljenik počne govoriti sam sebi:
- 'Kad ću doći doma? Kad ću doći doma?'
Ljudi ga ignoriraju.
- 'Kad ću doći doma?! Kad ću doći doma?! - ovaj put malo glasnije.
Ljudi se počnu odmicati.
Uskoro se počne derati iz petnih žila.
Nastane veliki krug oko umirovljenika u već ionako prepunom tramvaju.
Umirovljenik izađe iz tramvaja.

Tramvaj usporava.
Čovjek trči.
Tramvaj staje. Vrata se otvaraju.
Čovjek trči.
Tramvaj kreće. Vrata se zatvaraju
Čovjek spriječi vrata da se zatvore i uđe.
Vrata su zaglavljena.
Tramvaj ne može krenuti.
Ljudi gledaju čovjeka optužilačkim pogledom.
Čovjeku je neugodno te se izgubi u gužvi.

Čekam tramvaj.
Dolazi četvorka.
Pokušavam procjeniti koji je vagon prazniji. Prednji ili zadnji.
U prednji se ne može sjesti, a zadnji je totalno prazan.
Ulazim.
Oči me počinju peći.
Ne mogu disati.
Svi ljudi koji uđu odmah i izađu.
Ne mogu uopće pojmiti ovu novnoastalu situaciju.
Uspijevam izdržati 3 stanice.
Naposlijetku izlazim.
'Mora da je plin' - kažem si.
Zadovoljan što sam ustanovio u čemu je bio problem, čekam slijedeći tramvaj.

Žena ulazi u tramvaj i pokušava potvrditi kartu na aparatu.
Aparat ne prima kartu.
Žena gleda zbunjeno oko sebe.
Tip joj priđe te kaže da mora reći naglas aparatu dokle želi ići.
- 'Kvatrić!'
Aparat i dalje ne prima kartu.
Ostatak tramvaja je na rubu smjeha.
Žena stane na tren i razmisli.
- Baš sam glupa. Kvaternikov trg!'
Ostatak tramvaja prasne u smjeh.
- 18:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.01.2008., subota

Ed is Dead

Image Hosted by ImageShack.us

Jel se meni samo čini ili su dani bloga prošli...ljudi, bar ovi iz grada, više ne pišu. Sad su svi na Facebooku, MySpaceu i sličnim internet novotarijama.

Iako sam i ja odnedavno postao dijelom te Facebook sfere te se već prilično udaljio od bloga, ipak smatram da je blog puno kvalitetnije net socijaliziranje. Za blog treba puno više truda. Ja se bojim da sam ja ispario, isušio, ostao bez volje... Proteklih par mjeseci iz straha nisam htio otvoriti blog. Zapravo, nije to bio strah, već zapravo.... sram. Sram što više ne pišem.

Samo želim znati gdje mi je nestala ona volja od prije dvije godine dana kad sam objavljivao post svako 3 dana. Gdje je nestalo ono vrijeme kada sam se iz petnih žila trudio smisliti temu za post. Ili pak vrijeme dok sam satima namještao 'savršenu' kombinaciju boja skina. Ne znam...puca me neka nostalgija kad vidim ovaj blog. A ubija me u pojam što je zadnji datum tamo negdje od prije 5 mjeseci.

Nevjerojatno je kako ovi internet hirovi tako brzo prođu. Koliko je samo foruma došlo i prošlo u mom životu. Ljudi s neta koje poslije više nikad nisam čuo...

Uglavnom, da okončamo ovo cmizdrenje... ne, neću prestati pisati blog. Nadam se da ću uskoro objaviti neki pravi post. Ne zbog drugih već zbog sebe. Uz blog me veže puno sjećanja koja želim održati živim. Eto, ako ništa bar završavam u pozitivnom tonu.

Cya later.

Aligater.
- 04:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.08.2007., ponedjeljak

Heat Dies Down

Image Hosted by ImageShack.us

Kao 1941. Dubrovnik se opet našao u okruženju. Ups...ne, to je bio Lenjingrad. Vatra je gorila sa svih strana. Nekima su izgorile kuće, polja i....stabla, valjda. Ja sam pak izgorio od sunca. Crven sam. Ne na SSSR način. Curini nickovi su - Crvena pribadača i Kutija šibica. Još mi je dala da čitam knjigu koja se zove 'Vatra nad dubinom'. Njušim li ja to piromana negdje ovdje. *Nick kombinira*

Zato, u vodi je spas. Treba se puno kupati. Prije to kupanje nisam toliko volio, ali ono...nije loše. Isprobajte. Dubrovnik je u konstatnom okruženju vodom kao onaj grad u Waterworldu. Dosta o okruženjima. Led. Sladoled. Ledo je bolji od Eskima (ili kako li se već sad ta firma zove). Istina, Magnum je bolji od Kinga, ali Macho tuče sve srednje klase ostalih firmi. Voda je dobra i za gašenje vatre. Na piromane poput Kutije šibice bi trebao kanader ispustiti par tona vode. Vodena smrt. *voda...ahh, rashlađenje*

Nakon toga bi je pokopali u zemlju. Onu zemlju na kojoj raste šuma koju ona svake godine pali. Sve oko mene je sad, zbog nje, crno. Baš bezveze. To što ona živi kraj groblja, ne znači da je i meni morala osigurati jedno. Groblje svega zelenoga! Ti, Kutijo šibica, ti, zlo jedno! Ti ubojice biljaka! *(pre)dramatizira*

Zrak je saveznik vatre...i Kutije šibica! Šibica se zapali, bura zapuše, zrak se pomakne, vatra pojuri...i sve izgorilo. Taj zrak daje život piromanima. Therefore, vakuum je bolji. Zato, Kutiju šibica treba ukrcati u prvi space shuttle i ravno na Mjesec. Pa da vidimo kako će tamo paliti...i disati. Nek ide paliti onim svemircima kuće, a ne ovu moju koju mi je tata izgradio. Nek ide paliti džungle na Marsu. Nek nosi svoje šibice na Alfa Centauri. *ponosan na svoje poznavanje svemira*


- 22:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

30.06.2007., subota

Blowin' In the Wind

Image Hosted by ImageShack.us
*priznajte da je prava ljepotica*

Hvala svima na čestitkama za rođendan. Bio je lijep, krasan... da bar nije 20. Od sad lažem koliko imam godina. E. Imam 16. Zapamtite. 16!

Odustao sam od svog faxa i odlučio se prebaciti na građevinu. U ovih 7-8 mjeseci sam otkrio da mrzim svoj fax iz dna duše i tako... Sad se pripremam za novi prijemni. No dosta o faxu.

Razlog zašto sam objavio ovaj post nije zato da vam se javim, pozdravim vas ili nedajbože pozovem na piće :P
Razlog je taj što je sad 5:36. A nakon cijelog dana vježbanja matematike dogodi se neki kratki spoj u mozgu ili nešto pa otiđete pisati na wikipediji o ventilatorima.
Evo linka. Nadam se da ga ovi s wikipedije neće izbrisati jer sam si uložio truda (ako ga pak izbrišu ovjekovječit ću taj text ovdje na blogu).
Dobrih 15 minuta sam tražio je li koja tema slobodna i onda sam otkrio da nitko nikad na hrvatskoj wikipediji nije pisao ventilatorima. Sramota je da u cijeloj hrvatskoj ima samo jedna ozbilnija stranica o ventilatorima (www.ventilator.hr).

Nego, sad sam rekao što sam htio.

Sad bih kao trebao nešto još pisat jer za sada ovaj post nema broj riječi koliko i drugi...
er....phhh...uhhh...
*vrti se oko sebe ne bi li našao nešto za napisati*

Eh...ništa....samo mi je ventilator zanimljiv u ovoj sobi. Mogu otići i do bratove, ali tamo ima jedan isti takav pa...ono...ne vidim smisao.

Mislim da sam napunio kvotu riječi. Za kraj, gledajte 'Spužvu Boba Skockanog' sutra ujutro. Tj. za 2 sata.

Btw...koliko imam godina? Pazite što ćete odgovoriti. :P


- 05:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #

17.05.2007., četvrtak

Video Killed The Radio Star

Image Hosted by ImageShack.us

Alias
Nikita je bila opakija. 5/10

Band of Brothers
Sve te epizode sam bio vidio u Call of Dutyu. Ili je bilo obratno? 9/10

Battlesta Galactica
Baltar je najluđak ikad, bez sumnje, ali vrijeme je da ga se ubije. 9/10

Chicago Hope
Toliko mi je ta serija bila dobra da se sjećam da se jedan od likova zvao Aaron. I bio je židov. E. 5.5/10

Cobra 11
Puštam suzu za sve uništene aute u tom smeću njemačke produkcije. 1.5/10

Cold Case
Plavuša, staro ubojstvo i dobar soundtack, Bolje i od CSI-a. 7.5/10

CSI(evi)
Zumiraj ovo, izoštri sad, preokreni sliku...imamo ubojicu! 7/10

ER
Višnjić je božanstven, a Cloony još više :P 6/10

Everwood
Jel samo meni otac izgleda kao Chuck Norris? 5.5/10

Farscape
John Crichton: I try to save a life a day... usually it's mine. 10/10

Firefly
Serija ima 15 epizoda. 10 genijalnih, 4 dobre i 1 lošu. 8.5/10

Gilmore Girls
Je li još s Deanom ili nije? 7.5/10

Heroes
X-men serija iako to ne priznaju. 8/10

House
Doktor koji je kopija Coxa iz Scruba. Ajde dobro može. 7/10

Judging Amy
Što je puno bolje od RTL-ove Sudnice? Američka. 7/10

Monk
Za biti dobar detektiv trebaš imati psihičkih problema. 8/10

Nikita
Obožavao sam ono dvoje luđaka koji se mučili ljude. S onim cvikama, bušilicama, klještima... 6.5/10

Nip/Tuck
Serija o plastičnoj kirurgiji gdje se bave plastičnom kirurgijom 15sek po epizodi. 8/10

Oz
Blesava zatvorska serija koja naizled nije za djecu. 7.5/10

Prison Break
Michael je jako sexy, ali policija samo u zatvorskoj seriji može biti zločesta. 7/10

SeaQuest DSV
Svidjela mi se epizoda gdje Shatner pokušava zavladati svijetom s dupinima u Jadranu. Čista genijalnost. 1.5/10

Stargate(ovi)
Amerikanci uništavaju milenijima naprednije rase. Zabavno. 7.5/10

Star Trek(ovi)
Klingonci aka Rusi, Federacija aka Ameri... prošao je Hladni rat, a i Star Trek. 8/10

The Outer Limits
Na rubu nemogućeg...ne, mogućeg....rubu? granici....nemogućoj? 7/10

The X-Files
Sve su to izvanzemaljci, vlada, urote....brrrr. Nisu, glupani jedni! 6/10

The West Wing
To je ona serija gdje Martin Sheen ima rak 100 godina, ali nikako da umre? 6.5/10

Walker, Texas Ranger
Gay špica i Čakov velik gan. 2/10

24
Baueru je ovo najduži dan u životu, a meni je ova serija postala najdužom nakon druge sezone. 6.5/10


*za ostale serije - nisam za njih čuo ili su mi odbojne od samog početka (Sopranos,Desperate Houswives...)
- 02:34 - Komentari (13) - Isprintaj - #

18.04.2007., srijeda

Rebel Yell

Image Hosted by ImageShack.us

Mrzim:

-Analizu i obradu geodetskih mjerenja. Nepotreban predmet neprimjeren za prvu godinu koji vodi jedan iskompleksirani tip (nizak, ćelav, slijep, gluh i u krizi srednjih godina). Dovoljno je reći da je tip toliko slijep da ne može si pogledati na sat.

-Vlatka Markovića. Arogantan i primitivan gad. Čovjek koji je svojedobno tvrdio da Croatia treba prvak jer je to pravi hrvatski katolički klub. Prije 2 sata smo izgubili natjecanje za domaćinstvo Eura 2012. Koliko sam god tužan, malim dijelom se veselim što je Marković popušio.

-Sloveniju

-Tarantina. Misli da je poseban, bolji od drugih redatelja. Napravio je Pulp Fiction i to je bio dobar film, a ovo ostalo su sve neke kao posvete (a u stvari kopije) drugim filmovima. Najnoviji, Grindhouse, ispostavilo se da je i u cjelosti ukrao.

-Pod istim krovom. Ne shvaćam tu seriju. Onaj Steve... Ne shvaćam. Zašto? Zašto bi napravio nekoonako plitku seriju punu preglumljivanja... Naše sapunice su oscarovske naspram ovoga.

-Libertas. Nemaju autobuse iza ponoća, skupi su ko' vrag. Vozači dobrim dijelom idioti (ima par iznimaka koji su stvarno ok). Ljetos sam se pokušao ukrcati u Cavtatu s pokazom koji vrijedi samo do Plata. Ja sam totalno zaboravio na to pošto sam tek bio došao i Zagreba i htio sam kupiti kartu. Vozač mi nije dao i počeo mi je prijetiti da ga želim prevariti...

-Celine Dion i Tereziju Kesoviju

-Idiote koji šeću Zagrebom. Preksinoć je jedan pijani tip uletio u moj tramvaj i počeo tući vozača. Da je po meni tip bi visio u zatvoru godinama... Vjerojatno neće.

-Kada Međimurci i slični pričaju na faxu kao da su doma. Ne razumješ ih ništa. Mislim da i nije toliki problem svladati osnove hrvatskog standardnog jezika. Internet, televizija, radio... Nije da ne mogu...

-Trgove koji su zapravo place. Ufff....što mrzim kada je trg prepun raznog voća&povrća pa se svi ti mirisi izmješaju. Onda i ostaci svega toga budu posvuda... A da ne govorim o svom onom mesu koje visi onako na mesarnici... trebaš paziti da se ne zabiješ u mrtvu svinju.

-Coca Cola 0. Ja želim piti Coca Colu s šećerom. Ona s 0 šećera je jednostavno lošija...zdravija, ali lošija. Lako je napraviti Coca Colu s 0 šećerea. Samo ne ubaciš šećer. I onda piće bude lošije. A u ostalom kad mi je do zdravlja uopće ni ne pijem Coca Colu.

-Nove tramvaje kojima se vrata otvaraju na pucu. Zašto bi bio problem da na svakoj stanici, kao i prije, vozač otvori sva vrata. Sada su uveli da moraš pritisnuti pucu da bi ti se vrata otvorila. Stariji ljudi to uglavnom ne znaju. Kompliciraju stvari bezveze. Rekli su da će to kao produžiti životni vijek tramvajskih vrata za 5 godina....pih...

-Zagora

-Hranu u menzi. Uvijek ista, uvijek hladna. Razmišljam o prodaji Xice.

-11 sati putovanja autobusom na relaciji Zagreb-Dubrovnik

-Bad Blue Boyse

-Rat u Iraku

-Ferrari tene

-British English

-Fiat Multiplu

-Pokvarene dvd-ove

***


Ma ja sam sad samo malo iživciran zbog kolokvija iz Računalne geometrije :)




- 13:31 - Komentari (18) - Isprintaj - #

23.02.2007., petak

Lift Me Up

Image Hosted by ImageShack.us

Upravo je 2.00AM i ja ne znam što da radim sa sobom.
Dosađujem se. Ništa mi se ne da. Nemam ništa za učit. Imam par filmova za gledati, ali koncentracija mi je na nuli pa ne mogu.
Već me boli glava od WoW-a pa ga neću paliti do sutra.

Imam i par Dylan Dogova, ali to treba čitati. A meni se to ne-da.
Ali uspio sam pročitati novog Nathan Nevera. Još popodne. Ali budimo ozbiljni Nathan je puno bolji od Dylana :P

Trebao bih očistit stan. Prljavština se počela nakupljati u slojevima. Kuhinja je cijela ljepljiva, a TV prašnjav. WC je horor.
Usisivač nisam palio mjesecima.
Ali pogodite....ni to mi se ne da.

Jedino mi se da ležati na krevetu i osjećati se dosadno.
Ostao sam prilično zatečen ovom situacijom jer mi se uvijek da raditi nešto.

Trebao bih nešto trenirati.... streljaštvo... ili šah. Trebalo bi se prijaviti... pronaći... prođe me volja do tada.
Ako se ova agonija nastavi počet ću trenirati samostreljaštvo.

Sad sam se sjetio da nisam ni na sistematski otišao. Vjerojatno jedini na godini.
Stigli su i računi...treba ih platit. Na pošti... što znači da bih se trebao dignuti i napraviti nešto.
No, not me.

Došao je čak i glupi račun od televizije. A HRT ni ne gledam... jedino par onih serijica tu i tamo na RTL-u popodne. Taj račun neću ni platit. Glupi HRT-ovci gaze moja ustavna prava.

Da bar mogu zaspati. Ali ne mogu ni to. Red Bull je učinio svoje.

Dosada. Zašto se ta riječ sastoji od riječi 'do' i 'sada'? Ne shvaćam.

Nek mi neko objasni molim.
- 02:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #

06.01.2007., subota

Lost Cause

Image Hosted by ImageShack.us

Počeo sam igrati WoW. Eto, priznajem.

Igru zbog koje su žene s djecom bježale od muža.
Igru zbog koje su djeca počeli bacati čarolije i u stvarnom životu.
Igru zbog koje su geekovi u tavanima postali jedno s PC-em.

WoW - World of Warcaft za one koje ne znaju. A vjerojatno im je bolje da nikad ne saznaju.

Bio je 22.12. Vladala je predbožična manija. Svi su igrali taj WoW pa sam, ljubomoran kakav jesam, odlučio i ja početi. Otišao sam u Algoritam i kupio Trial verziju od 14 dana. Ta verzija je istekla prekjučer. Od tada sam u apstinencijskoj krizi.

Još dok sam bio u autoškoli, moj instruktor, iskusni WoWer me nagovarao da počnem igrati.
'Jer, ono, kužiš, to ti je genijalna igra....timski rad...razvoj lika....ogromna mapa...'.
Poslije me i prijatelj iz razreda nagovarao.
'Ta igra pwnava!'
Taj prijatelj čiji identitet ću skrivati da ljudi ne bi prstom upirali prema njemu na ulici s izrazom lica 'on je WoWer', svako 2 mjeseca je išao u Algoritam kupiti bon od 200kn i žicao pare u svakoga. Zamislite. Ta igra košta 100kn mjesečno! Imao sam se izvrnuti kad sam to čuo. Rekao sam sebi tada - 'Nema šanse!'

Kako li sam u krivu bio!

Kada sam ušao u taj WoW svijet, bio mi je ok. Nikad nisam bio ljubitelj fantasya, a još manje fantasy igara. I dalje ne shvatih zašto je to vrijedno toliko para. I 2 tjedna poslije mi je igra ok. Ništa se spektakularno nije dogodilo. Na ljestvici zabavnosti od 1 do 10, WoW je možda 7. Ali ne leži u tom grmu zec. Ne, ne.

Leži u grmu gdje je prokleto zarazna!

Samo još jedan quest u onoj šumi pa ću ići jesti.
Samo još da onog tamo pwnam (WoW slang za ubiti, razbiti, zaklati, istrijebiti :)) i otići ću spavati. *treba mi malo nasilja prije spavanja...bolje WoW nego Pribadača :P*
Samo još da prenesem paket od Stormwinda do Darnassussa *jel se tako piše?...anyone?*

Zanimljivo je koliko WoW spike nerviraju neWoWovce.... *đizs, pazi ti te rječetine...neWoWovce*
Na Novoj Godini kad sam počeo s još par WoWovca mlatiti spike.
-'Jesi li nabavio tier 2?' -'Jesam, ali ne znam da li da razvijam fire ili froze talentse' - 'Ja bih ti razvijao fire jer rade veci damage na velikim udaljenostima'
onda uleti treća osoba.
-'Ja s Warlockom mogu lako onesposobiti vašu froze novu mageova' - 'Istina, ali mageovi svejedno rade veći damage' - 'Jesi ikad probao igrati s hunterom?' - 'Hunteri su dobri, ali su nikakvi u borbi prsa na prsa.'
Razgovori su znali trajati satima dok je ostalima padala kosa s glave od WoWa.

Uglavnom, kad se vratim u Zagreb kupujem originalan primjer igre od 170 kn, a onda svako 2 mjeseca kešam po 200kn.

Dobro uložene pare ;)

- 17:11 - Komentari (28) - Isprintaj - #

05.12.2006., utorak

Don't You Forget About Me

Image Hosted by ImageShack.us

Odavno nisam pisao...znam, znam.

Treba me giljotinirati, spaliti, razderati i masakrirati. Ja sam zao i pokvaren. Zaslužujem tešku, dugu i bolnu smrt.

Znam, znam...

Sad kad sam u KAJlandu nekako sam se udaljio od te dubrovačke blogosfere. Možda i nije istina da internet spaja ljude sa svih kutaka svijeta. Postao sam lijen i nemaran. No, eto, nakon što sam upravo riješio 100 zadataka iz derivacija koje nam je za domaći rad zadala teta iz matematičke analize, odlučio sam par trenutaka posvetiti i ovom blogiću.

Ja ću sada vama ukratko reći što se zanimljivo događalo u CENTRU države. Nadam se da ćete i vi meni što ima novo u toj *umišljeni zagrebački govor - uključen* selendri na jugu. *umišljeni zagrebački govor - isključen*

1. Fax varira od jako teškog do jako lakog. Ne mogu se odlučiti što je, ali je nešto od toga. Jedan navodno težak predmet imam 85%, a drugi navodno lakši 10%.
Imamo superbrzu internetsku vezu na faxu pa se downloadavaju filmovi, serije, igre za vrijeme predavanja... *gle, možda je to uzrok onih 10%*
Profesori su ili feminizirani, ili starog kova, ili svečenićki nastrojeni, ili hiperaktivni.... sve odreda neki čudaci.
Predmet zvan tjelesni je priča za sebe. Svaku subotu se moramo penjati na Sljeme. Nešto genijalno...Zamislite koliko bi se vi osjećali odmorno da se morate penjati 1 planina per week *rekla bi Cavalierica da je mjerna jedinica za to - 1p/w*
Svi ljudi koje sam upoznao su manje-više Splićani. Nisam ni ti jednog Zagrepčanina upoznao. Zaključak - Zagrepčani se ne žele družiti sa mnom :'(

2. Život u stanu je sjajan. Živjeti sam je - wow! Dolaziš i odlaziš kad te volja, radiš što te volja, jedeš što te volja... uglavnom, you got the point.
Jedino je malo kriza kad dođe onaj dan u mjesecu kad trebate platiti stanarinu. Ili račune. Posebno one internetske jer imate modem. A modem košta. S njime se ne trebate ponašati kao da još imate onaj prekrasni ADSL kojeg ste ostavili u Dubrovniku. *kmeee*
Imam još jedan problem....zdebljao sam se. Ovaj junk food ubija. Nisam sad atomska bomba, ali ono...nabacio sam nešto kila... :)

3. Noćni život je isto jako dobar. Nakon Dubrovnika vjerujem da bi mi noćni život i u Babinoj Gredi na Mljetu bio divlji.
Bio sam na brucošijadi našeg faxa koji je imao uvjerljivo najgoru. Svirao nam je samoubojica Mate Mišo Kovač. Đizs Krajst. Ostale brucošijade imaju Bambi Molesterse, Overflow, TBF, Kud Idijote...mi ovoga... *znate zašto Mišo Kovač ide u okuliste...da mu izvade Dalmaciju iz oka...haha*
U petak sam bio na koncertu protiv (ili za, ili štoliveć...?) AIDS-a. Bilo je predobro. Otvorili Svadbasi, pa onda došli Pipsi koji su bili famozni, zatim je Leut Magnetic pridonjeo padu atmosfere da bi na kraju Urban je opet podigao. Čak i CrvenaPribadača koja ne voli Pipse je priznala da su te večeri bili najbolji.

Uglavnom....veselim se povratku u zračnu luku Ćilipi 24.12. oko 15h. Puno ljudi za vidjeti, puno kava za popit, puno priča za razmjeniti.

Pa-pa :)


- 14:27 - Komentari (21) - Isprintaj - #

13.09.2006., srijeda

Again

Evo. Ponovno. :)
btw...ovo je drugi dio...trilogije :P

klikni za povećanje :)




- 16:53 - Komentari (25) - Isprintaj - #

09.09.2006., subota

Into the Lion's Den

moj prvi strip inspiriran jednim vicem :)

klikni za povećanje :)




- 17:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

27.08.2006., nedjelja

Going To Your Funeral

Image Hosted by ImageShack.us

Jučer je bilo otvorenje Libertas film festivala. Kažu da je i prošle godine bio taj festival no ja se ne sjećam.
Na otvaranju je igrao film The Three Burials of Melquiades Estrada. Već sam odavno čuo za taj film i nagovorio je da ide. Ona, povodljiva kakva je, na to je pristala. :P

Na ulazu u kino smo naletili na prvo iznenađenje. Karte koje koštaju inače 20kn, a par puta u povijesti kina su koštale i 25kn, su sada koštale 30. *vidim li ja tu aritmetički niz... hmmmm...*
Ja, na rubu egzistencije sam nosio točno novca, a ona dosta. *bogatašica...ako vam treba love...ona IMA!*
Uglavnom, ovo pišem da bih zahvalio jednoj našoj poznanici koja je prodavala karte i nama ih prodala onako kako je fer i pravedno - po 20kn :D

Drugo iznanađenje je bilo - 'OMG... pa ovdje ima poznatih ljudi... i svi su fancy odjeveni'. A nas dvoje klošara u starkama. Ja i s ofucanim rusakom starim 12 godina.
komentar by me: 'Errr...ovaj...pa...nisam znao da će to baš biti takva svečanost'
komentar by her: 'A da mi odemo dok još možemo?'

Sreća u nesreći. Pojavio se i Owen Wilson. On je vjerojatno bio jedina osoba koja je bila gore obučena od nas. Nosio je neke kvazi šlape. Malo sam je blamirao trudeći se da taknem Owena. Moj prvi susret sa superzvijezdom. C'mon...shvatite :)

Kada smo posjeli u sjedala počeo je uvod. Cijeli festival je posvećen Relji Bašiću. Vjerojatno se sad jako sramotim, ali nikad prije ga nisam vidio u nekom filmu. Niti sam čuo za njega. Ona je bila šokirana. *ah...kako li se ja samo volim blamirati...ničim izazvan :)*
Uglavnom... ono što me zaintirigiralo je to da je voditeljica rekla da joj je čast što je s nama večeras Michael Owen. Da, onaj Owen što igra za englesku reprezentaciju. Nogometni Owen. Ovome je Owen ime, a onome prezime. Valjda je pomješala. Drugi put je rekla točno. *Ah...žene i nogomet :P*

Ne volim pisati o politici, a pogotovo ne o dubrovačkoj gradonačelnici Dubravci Šuici, ali...
Nakon pola sata filma naša je gradonačelnica izašla iz kino dvorane. Kako li samo volim ljude koji se pojave da budu viđeni. Ma što volim, obožavam. Imaju intelektualni kapacitet kukca koji mi se trenutno mota po sobi. *pliz...neka ga netko ubije...bojim se kukaca*
I tako...naša Dubravka je praktički pljunula na Tommy Lee Jonesov film i otišla. Poslije filma smo utvrdili da nije žurila na neki sastanak koji će od Dubrovnika napraviti Monte Carlo. Ne, ona se otišla šetati Stradunom. *ako slijedećeg puta kad navratite na ovaj blog njega ne bude bilo to je zato što je neka vladina tajna služba ga obrisala... zbog vrijeđanja vlasti, jel... :)*

Pored svih ovih nogometaša, glumaca, gradonačelnica, cijena karata i borbe protiv vladajućeg režima bio bi red da kažem nešto i o filmu. Tommy Lee Jones je odlično režirao i odglumio. Film je cijelo vrijeme u nekom depresivnom tonu, ali opet se nađe koji inteligentno smještena crnohumorna fora. Uglavnom, definitivno jedan od boljih filmova koje sam pogledao ove godine. I ima kul naziv... izgovarajte polako...Malkviaaades Estrada...The Three Burials of Malkviaaades Estrada ...jako kul :)


- 02:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

07.08.2006., ponedjeljak

Let Go

Image Hosted by ImageShack.us

Svako ljeto odlazim na Hvar. Well, više volim ostajati doma i tako to, ali nije ni tamo tako loše. Dobro...nekad nema struje...i nema se ništa više raditi osim ići na kupanje...but I'll live.
*jednom sam proveo Novu godinu na Hvaru bez struje...that was interesting :)*

Ova godina je prva da sam otišao na Hvar bez svojih roditelja... dakle autobusom. To i nije baš prošlo najbolje.

Kad je kondukter u busu uzviknuo 'Pripremite dokumente. Došli smo na granicu.' meni je srce stalo.
Ja naravno nisam ponio ni osobnu iskaznicu. Jedini u autobusu. Uglavnom, prišao mi je policajac i rekao mi da izađem iz autobusa. Otpratio me je do svog ureda i nešto tipkao po kompjuteru. Valjda me je tražio. Rekao je da ću morati platiti kaznu zato što nemam dokumente i pustio me. Ahhh... mogao sam i gore proći.

No sve bi bilo u redu da nakon 7 km opet nije granica s dragom nam Bosnom i Hercegovinom.
*Sagradite most preko Kleka, dovraga! :)*
Kad sam shvatio da ću opet morati kroz sve to prolaziti počelo mi se vrtiti. A tek kad mi je sinulo da je puno teže ući u Hrvatsku iz BiH-a nego obrnuto...
Policajac koji je ovaj put pregledavao dokumente u autobusu je bio velik i izgledao je opako. Drhtavim glasom i umiljatim pogledom sam mu rekao:
'Z-z-zaboravio sam dokumente.'
-'Pričekaj me ispred autobusa.'
Odveo me u svoj ured i pustio me da čekam. Nešto je tipkao, tražio... i onda mi rekao da uđem.
'Hej, momak, tebe nema ovdje u kompjuteru. Hoćeš li mi reći svoje pravo ime ili da te vodim u stanicu?'
Znate ono kad u 24 Jack Bauer sadistički ispituje teroristu. E, pa ja sam ovdje bio terorist!
Zamolio sam ga da provjeri opet. Zar je moguće da ja za ovu državu ne postojim? Than again... nisu me pozvali ni u vojsku. Očito ne postojim.
Naravno, nakon ponovnog ukucavanja mog imena kompjuter nije pronašao nikakve podatke o meni.
U zadnji čas sam se sjetio da imam Libertasov autobusni pokaz kojeg sam sasvim slučajno ponio sa sobom *zar ne, idemo busem u 12 iz Cavtata :)*
Iako taj pokaz kao dokument vrijedi isto koliko moja judaška iskaznica stara 8 godina...opaki policajac me ipak nekako pustio preko granice. Rekao mi je da ću dobiti prekršajnu. Opet. Lijepo...dvije prekršajne kazne za dva ilegalna prijelaza preko granice. Čini se da je ovo početak mog dijela života s one strane zakona. :)

Konduktere je bio bijesan na mene jer sam bus na granici zadržao dobrih pola sata. Poslije je bijesnio na mene jer sam se umalo iskrcao na krivom mjestu. Siguran sam da je imao noćne more. U kojima sam ja preuzeo ulogu čudovišta. Nešto kao PTSP samo gore.

Ivica, student, 4. godina na ffzg-u koji je išao za Split iz Albanije mi je putem pričao o svojim prijelazima preko granice. Rekao je da na granici između Crne Gore i Albanije možeš na komad papira napisati svoje ime i prezime i da će ti to priznati kao dokument *malo karikiram :)*
...a da na granici između Srbije i Bugarske policije ide s dobermanima kroz vlakove.

Za kraj...
Zna li tko postoji li brod koji ide za Hvar ili bilo gdje u srednju Dalmaciju? I koji ne prolazi kroz ogromno bosansko i hercegovačko more (dugog li posvojnig pridjeva...ufff) ili ičije drugo more? Stvarno bi trebao taj brod. :)
- 03:27 - Komentari (18) - Isprintaj - #

21.07.2006., petak

Twist and Shout

Image Hosted by ImageShack.us

Nije prošlo ni mjesec dana kad gle... novi post *Wow...što sam brz :P*

Velike promjene u životu mom su se dogodile. *Nisam postao zombie, nisam počeo govoriti kajkavski i nisam pronašao Boga ako ste to pomislili :P*

Otišao sam s mora u Zagreb. Normalni ljudi rade obrnuto... a oni nenormalni kojima ni 12 godina školovanja nije dosta i žele ih još 5...well, oni uglavnom idu u Zagreb. I kupaju se u onoj bari zvanom Zagrebačko more...iliti ga Jarun.
No ja se nemam što tužiti. Nikad nisam bio veliki obožavatelj mora. Uvijek sam bio dijete kopna. Ali kopna kraj mora. Ne onog udaljenog 300km.
*Btw...lupam ove kilometraže po slobodnoj procjeni... meni su vam 3 nosaća aviona - kilometar... pa sam onda proračunao koliko stane nosaća aviona od Zagreba do Jadrana... ma nema veze...zaboravite... :)*

Prije prijemnog sam išao na pripreme. Te pripreme nisu trajale 2 dana kao što bi ste mogli pomisliti. Trajale su DVADESET dana. 20 tegobnih dana po onoj vrućini. 3 sata matematike i 3 sata fizike dnevno. Propustio sam Argentinu-Njemačku i Portugal-Englesku zbog tih priprema. Zamislite to! Ka-ta-stro-fa.

Prijemni je bio 12.7. Mislio sam da ću dan prije buljit u zbirke i bilježnice dok mi oči ne ispadnu, a da cijelu noć neću spavati od muke. Da ću početi uzimati tablete za smirenje i lake droge. Da ću se naposlijetku prepustiti alkoholu i inim užicima...
Ali ne...
Ja sam tu noć baš lijepo odspavao. Dan prije gotovo da nisam išta učio. Sad bi sebe najradije ubio zbog takve ležernosti. Da nisam prošao prijemni vjerojatno bi se kajao do kraja života.
*Zamislite budale... on instalira nove igre na laptop dan prije prijemnog i igra se! Umjesto da uči! Umjesto da se ubija od učenja! Ali ne...njemu je veći prioritet u tom trenutku s Njemcima osvojiti Poljsku!*

Međutim...

Na prijemnom sam rješio 21 pitanje. 17 od 24 iz matematike i 4 od 16 iz fizike. To nije ni posebno dobro ni posebno loše.
*Hint: pazite moje bogato znanje fizike ;)*

Slijedilo je desetosatno čekanje rezultata. Rekli su da će u 19 objavit rezultate na internetu. U 19! Ne u prokletih 23:30 kad su se sjetili da bi napokon to mogli učiniti.
Izludio sam sve oko sebe konstantnim bacanjem miša od nervoze čekajući. Da geodetski fakultet ima još donekle i oku ugodnu stranicu pa ajde... ali stranica je ruglo.

I na kraju sam ostao 56. od nas 115 koji smo se upisali na fakultet tako da sam od rujna službeno geodet. Ili bar službeno pokušavam postati. Toliko sam bio happy da sam izvadio chips i počeo ga jesti jer sam smatrao da to treba nekako posebno proslaviti, jel...

- 15:19 - Komentari (22) - Isprintaj - #

22.06.2006., četvrtak

I'm Amazed

Image Hosted by ImageShack.us

24 dana do kraja mature
Dogovaram se s Rozan da ćemo za par dana početi vježbati za maturu. I s Crvenom također. Plan je stvoren.
S Crvenom vježbam matematiku.
S Rozan učim hrvatski.

20 dana do kraja mature
Počinjem s Rozan vježbati hrvatski. Pravimo svoje skripte. Svoje vlastite skripte. Mi jedini od svih maturanata! Baš smo vrijedni. I kul.
S Crvenom počinjem rješavati zadatke iz matematike. Teeeeeeški zadaci. Došlo mi skoro da se rasplačem. Kompleksni brojevi uopće nisu sexy. A rotacijska tijela još manje.

16 dana do kraja mature
Gotovi smo sa skriptama. Sad napokon možemo učiti hrvatski. Sad kad imamo skripte, jel. Primjetite exploziju veselja u meni zbog toga.
Crvena me i dalje tjera da radim matematiku, ali moje misli šeću okolo :P

10 dana do kraja mature
Hrvatski sve teže i teže ide. Hrvatsko-latinsko-njemački-talijanski-mađarski-francuski rječnici iz 19. stoljeća uopće nisu sexy. Ne bi vjerovali... ali ništa od seksipila kakav bi čovjek očekivao.
Počelo Svjestsko prvenstvo. Crvena još na većim mukama da mi zadrži i malo one koncentracije što je imam. Koncentracija se seli u gol Kostarike, a ne u bilježnicu punu kvadratića.

7 dana do kraja mature
Obrana maturalnog rada. Branim hrabro svoj rad. I obranjujem ga. Kao vitez iz renesansnih romana. Kao heroj iz akcijskih filmova. Kao junak iz talijanskih stripova.

4 dana do kraja mature
Moj rođendan. To je bio neviđen party. To nije bilo bilo kakvo slavlje. To je bilo slavlje znanja. Hrvatski i matematika posvuda. Nikad se nisam osjećao tako sretnim. Uz sve te bilježnice oko mene. Uz sve te bezbrojne strane teksta. Uz sve te zapetljano spetljane zadatke iz matmatike. Uz zemljopis koji tamo iz prikrajka viri, a još ga nisam ni počeo učiti.
Super je imati rođendan 15.06. Stvarno zakon. Zadnji rođendan koji sam proveo bez knjige se dogodio davne 2002. Kad je još bilo Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji.

2 dana do kraja mature
Pišem zadaćnicu iz hrvatskog. Tema biva neka Sartreova mudra izjava. O nekim vojnicima dobra. O nekoj borbi protiv zla. O nečemu...
Prvih sat vremena sam se zajebavao na račun te teme. Izmislio sam već oružja kojima će vojnici dobra pucati (tratinčica gun, bombonder) i činove (kapetan dobro, general bolje, admiral najbolje).
Slijedećih 2 sata sam pisao neke moje kvazi-mudre...
Zadnjih sat vremena sam lupkao kemijskom po stolu.

1 dan do kraja mature
Pismeni iz matematike. S nekim glupim brojevima. Sva rješenja ispadaju u stilu 8.34268625842. I neki graf... Mučio sam se s tim grafom satima. Ona krivulja nikako da ispadne sve da je ubiješ.
Krivulje. Uvijek su imale nešto protiv mene.

4 sata i 30 minuta do kraja mature
Odgovaram zemljopis. Preletio sam ga pogledom. Dakle, da utvrdimo. Nisam ga učio. Pogledao sam ga. Letećim pogledom. S krilcima. A pošto nemam fotografsko pamčenje, nabadao sam odgovore. Mljeo sam nešto o Francuskoj i lupetao da izgleda kao peterokut.
I onda sam izvukao svoj as iz rukava. Rekao sam da je u Toulouseu sjedište Citroena što je komisiju očito impresioniralo.

2 sata do kraja mature
Odgovaram matematiku. Onaj test s krivuljama sam dobio 4 pa me nije previše gnjavila. Mora biti netko dobar na toj maturi. Srećom. :)

15 minuta do kraja mature
Na maturi se svi boje hrvatskog. To je najveće zlo koje dolazi posljednje. Kao u nekoj pucačini. Pobiješ one luzere i na kraju ti dođe neko mega-giga-tera čudovište.
Polako, prepadnut uđoh u razred u kojem se odgovara to zlo. Izvukoh jedan papirić s trima pitanjima. I gle čuda. Pitanja koja znam jako dobro:
1. Ivan Mažuranić - Smrt Smajl-age Čengića
2. Suvremena hrvatska književnost, značajke
3. Onomastika
Što da kažem. Bio sam impresivan. Sve sam znao. Pričao kao navijen. Ma savršen.
Takvo dijete bi svaka majka poželjela.

Poslije mature
Prošao maturu s 5.0. Jedna od 3 osobe u razredu koja je to uspjela. Ponosim se sobom. Pod stare dane sam postao geek. Napokon shvaćam kako je biti ona. :P


- 12:53 - Komentari (15) - Isprintaj - #

31.05.2006., srijeda

Daises of the Galaxy

Image Hosted by ImageShack.us

U ovom svijetu postoji jedna predodžba da kad maturanti završe školu, kojih mjesec dana ranije, da uživaju u radostima ljeta i bezbrižno trče poljima punim tratinčica. I bućkaju se u moru okupanim suncem. *al sam pjesnički raspoložen :)*

Ostali nematurantski srednjoškolski svijet mora naporno učiti i ispravljati ocjene po onoj lipanjskoj vrućini. *Katy182 - past ćeš latinski... bwhahhahaha.... - ja sam jedna grozna grozna grozna i pokvarena osoba :(*

E pa nije tako.

Stvar je totalno drugačija. Bar meni. Koji nisam prošao s 5. Ni prvi. Ni drugi. Ni treći. Ni četvrti razred. *mah-mah kid ;)*
Ja jadan moram puno puno puno učiti kao što bi rekli na onoj pedofilskoj reklami za onaj deterdžent s onim malim i učiteljicom.
Nagradno pitanje br.1: Jel deterdžent bio Ariel ili Persil? :/

Na maturi sam uzeo hrvatski (prisilno), matematiku (prisilno) i zemljopis (morao sam uzeti 3. predmet, ali WTH, recimo da sam ga uzeo dobrovoljno).
Hrvatski učim... ide nekako. Sporo. Ali ide. Pitanje po pitanje svako jutro odgovram s Rozan. Rozan na žalost ima neke krive predodžbe o nekim stvarima. A što je još gore Crvena Pribadača je podržava u tim predodžbama.
Nagradno pitanje br.2: Ako kažemo da ćemo učiti od 8. do 13. pitanja jel 13. pitanje tu uključivo? *aj da vidim tko će reći da nije pa da ga ubijem >:)*
Matematiku učim s Crvenom koja je expert za taj predmet. Ona je like vrhovno matematičko biće. Ono, nema joj ravne na planeti. Kakvoj planeti, svemiru. I iza svemira što god da je tamo. Ok, ok... dosta sam joj pumpao ego, umislit će se. Ipak ne zna nacrtati graf :P
Nagradno pitanje br.3: Ako u rastu i padu funkcije je brojnik 2(x-4), pada li funkcija između 0 i 4? :P
Zemljopis učim sam. Zapeo sam na 6. pitanju (od njih 43 da ne ispadne da sam bio vrijedan i puno toga odgovorio) kojeg već danima odgovaram. To je neko pitanje o nekakvim stijenama. Nešto ultra-dosadno...nešto...nekakve sedimentne stijene...pa ona neke metamorfne... bože sačuvaj.
Nagradno pitanje br.4: Tko misli da su eruptivne intruzivne stijene puno više cool od eruptivnih efuzivnih? *dodijao sam sebi s ovim pitanjima... btw ea, mi ćemo se puno bavit stijenama na geodeziji :)*


O zlom prijamnom koji će nastupiti tog zlog dana, 12.7. kada je ovoj zloj personi rođendan neću ni govoriti. Tamo me očekuju zle matematika i fizika. Ti zli predmeti. Ta 24 zla zadatka iz matematike i 8 manje iz fizike. O tome neću razmišljati. To je sve zlo. Da imamo državnu maturu ne bi bilo tog zla. I svi bi živjeli sretno kao u Ivici i Marici... ali ne. Zlo. *baš sam kul...koliko sam puta rekao zlo... kul, zar ne... jel tako da sam se dobro toga sjetio? jel da? cijelu dan sam smišljao kako napraviti ovo. Jel da da je dobro? Baš je fora, zar ne. Meni se jako sviđa. Nadam se da se i vama sviđa. Baš je zakon. Kul sam jer sam smislio ovako nešto domišljato. God, ajm kriejtiv end intelđnt...:P*

I tako... dok će te vi nematuranti i odlikaši-maturanti uživati u moru, Svjetskom Prvenstvo (2:2 protiv Irana u Osijeku...mislim, sramota :I), tratinčicama (one su zle, isto kao i sir. I patkice... long story) i svemu ostalom... ja ću provoditi besane noći nad hrvatskim. I matematikom. I zemljopisom. I fizikom. I matematikom.

Not fair. Ja bih gledao Svjetsko prvenstvo. Briga me za more i tratinčice. :(

- 22:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

14.05.2006., nedjelja

Optimistic

Image Hosted by ImageShack.us

Ah. Oh. Ufff.

Približava se kraj škole. Ja, maturant, završavam sa ovom godinom ranije nego vi obični smrtnici. Točnije 24.05. Dakle, za 10 dana.

A što se tiče situacije u imeniku - well, kaotična je. Kao moj radni stol ili ekonomska situacija u državi.

Da, ekonomska situacija. To me podsjeća na predmet koji se zove politika i gospodarstvo. Jednostavan predmet. Lak. Zapišeš si u glavi i prije školske godine da ga imaš 5.

Eh, da je bar sve tako idilično i jednostavno.

Ali nije. O ne... nikako.

Sad sam u situaciji da je to jedini predmet koji padam. Zaboravite sve matematike, engleske, zemljopise i povijesti. Ovo je predmet koji padam!

Kako, zašto? Tako. Mislim...jako jednostavno. Ne pojaviš se na zadnjem testu jer misliš da ga ne znaš za 5. Pobjegneš s ispravka iz istog razloga. Naljutiš time profesoricu. Ona tebi nakiti kolcima, topovima, haubicama kakoliveć rubriku 'politika i gospodarstvo' I eto. Padaš. Tres!

To je bilo prije tjedan dana. Točnije prije 6 dana.

Sad svejedno učim politiku i gospodarstvo. Igram na neku kartu poniznog ispričavanja za sva svoja zlodjela. Možda upali, možda ne.

Imam još 2 sata tog zlog predmeta prije kraja godine. 90min nade. 90min nade da ću uspijeti ne pasti.

Uglavnom, situacija kakva je takva je da padam. A ja nikad do sada nisam pao. *lije suze*


P.S. Glupa politika i gospodarstvo :(



- 17:27 - Komentari (22) - Isprintaj - #

07.05.2006., nedjelja

Everything In Its Right Place

Image Hosted by ImageShack.us

Već dugo nisam pisao post. Predugo. Mislim da je ovo rekord.

*odlazi na statistike provjeriti*

Yap, 18 dana. Ili 432 sata. Ili 25920 minuta. Ili 1555200 sekundi.

Nekima sam čak i falio. Pišu se neke peticije. Dirnut sam. *ajme, sad ću postat sav emotivan i počet ću plakat...šmrc...*

Morate priznat, puno. But hey (...must be a devil between us or...er...to je neka pjesma...nije važno :) )... gledajte to s ljepše strane, prošli post je zato imao rekordan broj komentara...taranana...52! Nije da ja patim za komentarima...mda...nitko ne pati...yeah right... svi jedva čekaju da im se broj komentara poveća bar za 1 kad otvore blog taman to bili oni lanci. Jesam li ikad izrazio svoj gnjev tim komentarima. Ah nisam, sad ću.
*odlazi u wc i dere se na četkicu za zube kao da mu je ona kriva - ne pitajte.*

Zbunjujuća mi je i ona statistika s brojem riječi po postu. Meni piše 'Prosjek riječi po postu: 63'. Ja se ne slažem s time. Ne prihvaćam. Nope, ne može biti tako. I onda mi poslije bezobraznici zaključe 'U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).' Kakav bezobrazluk! Ja pišeeeem duuuuge postove. Zaključno s ovom riječi sam napisao 204 riječi. A pisat ću i još. Malo. *zlobni smijeh*

Zadivljuje me i zaključak 'Broj postova sa slikom: 0 (0%)' i 'Broj postova bez slike: 29 (100%)'. No need to say more. Kao i bezbroj glupih statistika kao 'Datum i vrijeme prvog posta: 27.12.2005. (21:02)' ili 'Vaša IP adresa s koje ste se prijavili u blogeditor: 83.131.149.94'... Why should I care preko koje sam se IP adrese spojio na blogeditor?!

Btw ovo je ljubilarni 30. post. A prvi koji ostavi komentar će ostaviti 450. komentar na ovom blogu. XY, čestitam! :)


- 12:04 - Komentari (16) - Isprintaj - #

19.04.2006., srijeda

Where Is My Mind?

Image Hosted by ImageShack.us

...way out in the watter, see it swimmin'...


KAD
Jučer je bilo sunčano.
Danas pada kiša.
Maloprije sam po prvi put pogledao Shreka.
Upravo Winamp vrti zadnji Placebov album.
Sat pokazuje 16:29.
Istovremeno su mi upaljene stranice IMDB-a, bloga Crvene Pribadače, moj blog, i Iskon.


GDJE
Ispred mene se nalaze monitor, letak 'Prihvati izazov - postani časnik Hrvatske vojske', atlas i mp3 kolekcija Husker Dua.
Lijevo od mene je još jedan atlas, poster Big Fisha i narančasta bilježnica.
U daljini prolazi autobus.
Ispod mene je crno-modra stolica... i parket... i planet Zemlja.
Iza mene je krevet na kojem su se kušini sami od sebe poslagali na jako čudan način.
Čujem da gore negdje leti avion.


ZAŠTO
Zato što sam ispred kompjutera.
Zato što nemam Porschea.
Zato što sam oduvjek volio priložne oznake.
Zato što je Steven Segal kul.
Zato što mi je jako dosadno.
Zato što zato.



- 16:28 - Komentari (52) - Isprintaj - #

17.04.2006., ponedjeljak

Dig For Fire

Image Hosted by ImageShack.us

Mislim da već svi znate muku i patnju koju sam proživio da bi došao do tog važnog dokumenta koji život znači - vozačke dozvole! I sad, kad je imam - ne vozim! Ubijte me, ali mi se ne da voziti s mamicom i taticom koji mi non-stop vise za vratom.

Scene vožnje izgledaju ovako:
- Tata sjeda straga i veže se pojasom! *mislim, koja nevjera u moje vozačke sposobnosti.... kkkkkatastrofa!*
- Mama stoji kao napeta puška na suvozačkom mjestu i samo čeka da povuče ručnu.
- Sestra je presretna što ja vozim. Jedina prava osoba u autu.

A dijalozi (prije monolozi i dosađivanja) su ovakvi:
- 'Sine, sad prebaci u drugu... sad u treću... sad opet u drugu...' *ne, ne znam kad trebam prebaciti u koju brzinu!*
- 'Pažljiiiivo ulazi u ovaj zavoj... moraš napraviti veliki luk i držat se svoje strane. *moje strpljenje popušta*
- 'Pazi, crveno je, sad se tu zaustavi...' *a baš sam mislio da je crveno znak za PROLETITI kroz križanje!*
- 'Kad budeš skretao desno upali desni žmigavac....' *grrrrr...*
- 'Nemoj udariti to auto...' *argh...argh...argh...*

Svaki put se snervam na n-tu potenciju. Sad želim izraziti svoj gnjev nekim neartikuliranim zvukovima... ali ne znam kako... evo, ovako se osjećam otprilike:
'arghjfljfdajkjggrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr"#!(="#(&=?"!)$%!??!)$)%)&))&#)"!$!!!!!!!'
Uglavnom, nije se lako izraziti u mom slučaju... zamislite neandertalca kako reži... eto, tako nekako.

I tako sam odlučio preuzeti stvar u svoje ruke.
'Idem si nabaviti auto.' - kažem si.
I počeo ja listati oglase. Naravno, od kraja pošto su Zastave tamo. Bilo je tu prahistorijskih Yuga od 75 eura i slično, ali mi nije baš toliko stalo do auta da se vozim u tom kršu. *errr... ne mogu se voziti u krntiji...ccc...*

Nakon nekog vremena dođoh na slovo P. I već sam mislio preskočiti Porschea, Rovera i slične jet-seterske aute... kad mi ono u oko upadne :

Porsche 924 GTS
1979. god.
200 000 km
125 KS

Za samo 2000 eura!!! Što je to?? Ništa. Novi Fiat Punto bez dodatne opreme košta 5 puta više! A ovako za 2000 eura si imaš vlastitog Porschea!

Kako ja živim đačkim životom i nemam ni blizu 2000 eura, otiđoh tatici pitati ga bi li mi posudio para za kupiti si Porschea. Samo se nasmijao.
Kad sam mu rekao cijenu tog savršenstva...
- 'Sine, kad ti se počne kvariti cijena popravaka će ti izaći 50 000 eura.'
*bwaaaaaaaaaaaaa*
- 'Nećeeeeeeeee' :(( *jedini protuargument kojeg sam se u tom trenutku mogao sjetiti*
- 'Hoće. Zaboravi.'
*neeeeeeeeeeeeee* :((((

Oduvjek sam htio Porschea. Sad sam tako blizu, a tako daleko. Život nije fer. Jednostavno nije fer. Sinoć sam si instalirao Need For Speed 5 da osjetim snagu 924ke bar virtualno. Ah. Kako je to krasan autić. Koje ubrzanje, koji dizajn, koja stabilnost. Kako bi samo bilo kuuuuul imati Porschea.

*sad završimo ovaj post u tužnom depresivnom tonu*
Ja, veliki fan Porschea. Ga. Nikad. Neću. Imati. :(


- 12:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #

< kolovoz, 2010  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nekad teen srednjoškolski blog s kilometarskim postovima... danas blog struje svijesti.i bezgranične količine gluposti u maloj količini riječi.

Eh da, čini mi se da dizajn funkcionira samo u rezoluciji 1400x900. Dakle, ne samo da je ovaj blog pun gluposti nego je i bugovito smeće.

"I've seen things you people wouldn't believe.
Attack ships on fire off the shoulder of Orion.
I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser gate.
All those moments will be lost in time, like tears in rain.
Time to die."

Blade Runner

Većina ih je mrtvo, ali neka bar prividno žive na ovom blogu

Kaira
DsK
Ik&Ea
Coconut
Muza
Rozan
OvercaffeinateD
Black Angel

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se