Let Go
 Svako ljeto odlazim na Hvar. Well, više volim ostajati doma i tako to, ali nije ni tamo tako loše. Dobro...nekad nema struje...i nema se ništa više raditi osim ići na kupanje...but I'll live. *jednom sam proveo Novu godinu na Hvaru bez struje...that was interesting :)* Ova godina je prva da sam otišao na Hvar bez svojih roditelja... dakle autobusom. To i nije baš prošlo najbolje. Kad je kondukter u busu uzviknuo 'Pripremite dokumente. Došli smo na granicu.' meni je srce stalo. Ja naravno nisam ponio ni osobnu iskaznicu. Jedini u autobusu. Uglavnom, prišao mi je policajac i rekao mi da izađem iz autobusa. Otpratio me je do svog ureda i nešto tipkao po kompjuteru. Valjda me je tražio. Rekao je da ću morati platiti kaznu zato što nemam dokumente i pustio me. Ahhh... mogao sam i gore proći. No sve bi bilo u redu da nakon 7 km opet nije granica s dragom nam Bosnom i Hercegovinom. *Sagradite most preko Kleka, dovraga! :)* Kad sam shvatio da ću opet morati kroz sve to prolaziti počelo mi se vrtiti. A tek kad mi je sinulo da je puno teže ući u Hrvatsku iz BiH-a nego obrnuto... Policajac koji je ovaj put pregledavao dokumente u autobusu je bio velik i izgledao je opako. Drhtavim glasom i umiljatim pogledom sam mu rekao: 'Z-z-zaboravio sam dokumente.' -'Pričekaj me ispred autobusa.' Odveo me u svoj ured i pustio me da čekam. Nešto je tipkao, tražio... i onda mi rekao da uđem. 'Hej, momak, tebe nema ovdje u kompjuteru. Hoćeš li mi reći svoje pravo ime ili da te vodim u stanicu?' Znate ono kad u 24 Jack Bauer sadistički ispituje teroristu. E, pa ja sam ovdje bio terorist! Zamolio sam ga da provjeri opet. Zar je moguće da ja za ovu državu ne postojim? Than again... nisu me pozvali ni u vojsku. Očito ne postojim. Naravno, nakon ponovnog ukucavanja mog imena kompjuter nije pronašao nikakve podatke o meni. U zadnji čas sam se sjetio da imam Libertasov autobusni pokaz kojeg sam sasvim slučajno ponio sa sobom *zar ne, idemo busem u 12 iz Cavtata :)* Iako taj pokaz kao dokument vrijedi isto koliko moja judaška iskaznica stara 8 godina...opaki policajac me ipak nekako pustio preko granice. Rekao mi je da ću dobiti prekršajnu. Opet. Lijepo...dvije prekršajne kazne za dva ilegalna prijelaza preko granice. Čini se da je ovo početak mog dijela života s one strane zakona. :) Konduktere je bio bijesan na mene jer sam bus na granici zadržao dobrih pola sata. Poslije je bijesnio na mene jer sam se umalo iskrcao na krivom mjestu. Siguran sam da je imao noćne more. U kojima sam ja preuzeo ulogu čudovišta. Nešto kao PTSP samo gore. Ivica, student, 4. godina na ffzg-u koji je išao za Split iz Albanije mi je putem pričao o svojim prijelazima preko granice. Rekao je da na granici između Crne Gore i Albanije možeš na komad papira napisati svoje ime i prezime i da će ti to priznati kao dokument *malo karikiram :)* ...a da na granici između Srbije i Bugarske policije ide s dobermanima kroz vlakove. Za kraj... Zna li tko postoji li brod koji ide za Hvar ili bilo gdje u srednju Dalmaciju? I koji ne prolazi kroz ogromno bosansko i hercegovačko more (dugog li posvojnig pridjeva...ufff) ili ičije drugo more? Stvarno bi trebao taj brod. :) |
