03

utorak

siječanj

2012

I BILA JE NOĆ...

Kada osjećajna duša doživi udarac, ali ne uništi tijelo, ona se naizgled oporavlja, onako kako se tijelo oporavlja.Međutim, to je samo privid.U suštini, to je samo mehanizam ponovo stečene navike. Polagano, polagano, duševna rana počinje da se osjeća, kao kakva modrica, kaja lagano produbljuje užasnu bol, sve dok ne preplavi čitavu svijest. I kad pomislimo da smo se oporavili i zaboravili, tek tad se moramo sukobiti sa strašnim ,
posljedicama, u najgorem vidu.


Vidjela sam grad bez ljudi,
pobjednika kako gubi,
anđele na stupu srama,
djecu koja plaču sama.

Vidjela sam snijeg u maju,
đavola u bijelom raju.
ali ne i muško koje,
zna trajati u dvoje.
TAKVI VALJDA VIŠE NE POSTOJE.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se