Netko to od gore vidi sve.Povlači te konce,igra se

Imam potrebu pobjeći...negdje daleko...negdje gdje nema prepoznavanja...gdje nema rastresene svakodnevnice.Dali ste ikada zatvorili oči i pokušali vizualirati to mjesto??
Ja zamišljam sami odlazak tamo...dok sjedim u zatvorenom, osjećam svaki dašak vjetra kroz ove debele zidove...mogu odrediti u kojim bi smjerovima vjetar nosio moju kosu...često ga i obojim, na trenutke je crveno-narančaste boje jer je topao kad te dočeka, kasnije dolaze hladni naleti iskušenja, tada je sivkast, ali ja i dalje stojim...uživam u njegovim promjenama, izazovima, bojama...
Ima i miris kad je toplo crvene boje...miris poput mokre cvijetne livade...dok je siv...poput jednog dominantnog drskog cvijeta oštrog, osvježavajućeg mirisa, svaki nalet drugačije utječe na mene...ali svaki osjećam cijelom površinom...cijelim bićem...onda zavidno pogledam oblake, koji su uvijek tu negdje u blizini...nekad mi donese suze, nekad otkrivaju toplinu srca, kakve god vijesti nosili...uvijek im zavidim...oni su pojam slobode...a postoji i netko, kome vjerujem...znam da će mi pokazati pravi put...