Pokušat ću...

Kad nisam znala bolje od ovoga, kad nisam mogla,najbolje je možda,eto otići...Na neko vrijeme ostaviti sve iza sebe.
U životu će vam mnogi ljudi reći "Bori se za ono što misliš da vrijedi", i sasvim su sigurni da ćete uspijeti.Onda dođu te neke neočekivane komplikacije, i sve se poremeti. E tad,u tim momentima kad ste na minut do odustajanja, apsolutno nigdje nikoga ne bude.Nigdije.Ni onih od kojih sam očekivala da će biti tu.
I na kraju,ništa vam drugo ne ostaje nego da se sklonite od svega.
Nije to biježanje.Više kao odustajanje od određenih osoba, od svoje upornosti, od prekomjernih padova...
Od ovog umora, mislim da neću moči pobijeći. No svakako,pokušavat ću da ne šaljem poruku kad grlo stegne.
Jednostavno umoriš se od toga da puštaš ljude preblizu samo da bi oni opet mogli da odu.