Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Netko voli humoristične serije, a ja volim nogomet. Sinoć nešto pišem i slušam utakmicu. Igraju Chelsea i Liverpool, polufinale je Lige prvaka. Moj omiljeni igrač je Tomislav Ivić. Nogometni stručnjak i jezikoslovac. Ne znam koliko je dobar kao nogometni trener, ali meni je zabavan kao komentator. Volim tu vrstu humora. Nenamjernog. Nogometaši mi uvijek imaju zanimljiv rječnik: «u nogometu je sve moguće, lopta je okrugla», «ostavit ćemo srce na terenu», «utakmica traje 90 minuta». To su klasici. Nogometaši govore kao da svaka nova riječ košta milijune. Kao da im je netko zaprijetio «Sori stari, ali nove riječi koštaju, želiš li obogatiti fond riječi, morat ćeš potpisati za Real.» Ivić je svoje riječi davno usvojio, tamo negdje 70-ih, što je kupio-kupio. Zašto bi nabavljao nove, kad su ove stare skroz oke i nisu poderane. Govori hrvatsko-srpski jezik. Omiljena mu je riječ «tačno», a brije na dvije stvari: širinu terena i lijevo-desno. Meni je nogometni teren uvijek isti, ali Ivić vidi ono što ja ne vidim. Njemu se stalno nešto širi, pa govori: raširila se igra tačno, imaju širinu terena cijela lijeva strana nema igrača sve je sabiveno na desnu ili ovo, ne znam što je htio reći ali zvuči kao dio neke poslovice imali bi širinu po dubini i dubinu po širini lijevo-desno mu je stalna inspiracija: desni igrač a igra lijevo, suzuje desnu Željno iščekujem nove utakmice. Ostavit ću srce na blogu. |
|
U Hrvatskoj postoje dvije privatne televizije čiji se program sastoji od reklama za Tide i Tix, s umrljanom dječicom koja maštaju o tome kako će se oženiti s učiteljicom. Danas sam na jednoj od njih uhvatila prilog o sijedokosom gospodinu, koji daje izjave prije nekakvog putovanja s blatnjavog savskog nasipa. Nosi crvenu majicu na kojoj piše blog. U jednoj ruci štap, a u drugoj izbjeglička najlonska vrecica. Očekujem ispis žiro računa za ovu neobičnu humanitarnu akciju. Spominje blogove. Kakav je to pastirski pohod i kakve veze ima s blogerima? Treba li nama koji imamo blogove na blog-hr-u takva reklama? On želi popularizirati blog, kojeg doživljava kao novinu sa 20 tisuća urednika. Zijev. U tome će mu pomoći, ma zamislite tko!? Poznati gosti?! Glumci, novinari, tamburaši... Gadljivo, brate. Ne želim biti dio te priče. Pastiru, imaš palac dolje! |
|
U Hrvatskoj se više ne da živjeti od te Europe, kad god koga netko zajebe svi se pozivaju na Europu. Kad netko ne zna ili ne može objasniti svoj stav, odmah počne mantrati o Europi. Formula je jednostavna i pritupa: ako je X takav, kako ćemo u Europu? E sad, što je X? To može biti sve, od toga što vam konobar donese hladni makijato, do čekanja na gruntovnici, lošeg seksa ili nula promila. Udahnite, zatvorite oči, opustite se i ukazat će vam se vaš X. Jedan od svježijih ikseva je i Siniša Vuco, po zanimanju redikul iz Dalmatinske zagore, metalac-narodnjak, tip koji je uvjeren da Playstation donosi zlo i da treba ozakoniti prostituciju. Ukratko, jedan takav bezveznjak ovladao je osnovnim zakonitostima privlačenja medija, pa je tako ispalio: Gibonnija slušaju nezadovoljne i nezadovoljene žene, a takvih je, na žalost, kod nas mnogo. Žene koje znaju što je pravi seks ili one koje ga tek upoznaju, kad to dožive, odmah počinju slušati mene! Zgroženi čitatelji Večernjaka, sve sami eruditi, uspjeli su povezati Gibonnija, Vucu i EU kao da je to samo po sebi razumljivo. Evo njihovih komentara: žalosno. nismo ni zaslužili biti u EU. kada ovakovi čobani dobivaju publicitet i pažnu medija, umjesto da rade ono za što su sposobni-čuvaju ovce, (ako i to nije prezahtjevan posao za ovakve"umetnike".) hm..samo problem je u tome da se u EU takva nazovi "glazba" smatra egzotičnom i konkrtno u Beču su mediji oduševljeni ovakvim balkanskim smećem. Vuco je kreten, a mi bi trebali bit njegova publika u cirkusu zvanom "Hrvatska". Kakva EU? Pa mi smo zaostali 100 godina za majmunima u zološkom vrtu... |
|
Debeljko s naočalama govori dovoljno glasno da ga čuje pola parka. Izgleda mi kao manijak - isti Phillip Seymour Hoffman iz filma Sreća. Njegova priča prvenstveno je usmjerena nezainteresiranom paru s djecom, pretpostavljam njegovim susjedima. Nakon što im je objasnio kako nije dobro kupovati bicikl na sajmištu jer «svaki ima svoj broj kuiš' i murija ti ga može oduzeti i onda ga ustvari plaćaš skuplje a ne jeftinije» prebacuje se na novu temu. Probleme mu radi kćer koja ide u 4. razred. Jučer nije došla doma odmah poslije škole. Zabrinuli su se i htjeli su zvati prijateljice ali «kuiš' nismo našli broj od nijedne i danas ima puno tih pedofila, kaj ja znam di je ona i kaj joj se sve može desiti. Znate kak bum je kaznil?» Zabraniti će joj ono što najviše voli - gledanje sapunica. «Mislim, i kompjuter, to je drugo kaj voli, te igrice, ali bez sapunica ne može. Pa bu drugi put pazila kad bu došla doma.» |
 Nizozemski dizajnerski butik Mind What You Wear ima sjajnu liniju pseudo-dizajnerskih torbi Fake bags. Kopije Luis Vuitton torbi vjerojatno su najprodavaniji lažnjaci svih vremena. Meni su Vuittonove torbe, odnosno njihovi najpoznatiji modeli, potpuno bezvezni i stran mi je stav prema kojem je netko cjenjeniji samo zato što nema lažnjak. U svakom slučaju nizozemski autentični lažnjak rado bi kupila. Evo što dizajnerica Bea Correa zbori o svojoj liniji torbica: Despite all efforts to eradicate counterfeits goods, we receive thousands of e-mails every day advertising anything from luxury label replicas to phony life-saving medicines. Every city has a crowded black market. And ‘Fake’ is not merely limited to b-grade products: how many times have you seen a beautiful woman and wondered which parts were authentic? 'Fake’ has become one of the defining keywords of the current age, and Mind What You Wear is embracing the trend. |
|
Biste li pušili ako biste znali da to nije štetno za zdravlje? Znam da većinu pušača ne muči stvarna briga za zdravlje, jer misle da ionako moraju od nečega umrijeti, no bivši pušači imaju drugačiju priču. Stefan s MemeFirsta i ja imamo vrlo sličnu. Stefan je pušio je većinu svojih 20-ih godina i prestao je prije nekoliko godina. Razlog je strah. Shvatio je da je glupo popušiti rak pluća zbog sitne zadovoljštine. Mene su nakon obične prehlade zabrinuli problemi s disanjem i uhvatio me strah. Iako sam nekoliko puta prije pokušavala prestati, taj sam put nekim čudom ipak uspjela. Prestanak pušenja ravan je čudu, vjerujte mi na riječ - vi nepušači! Ukratko, potrebna vam je ogromna volja. U prvim tjednima pomoglo mi je izbjegavanje kafića, društva pušača i ogromna količina žvakaća. Onda sam trošila na Orbit otprilike koliko prije na Ronhill. (Ako mi ljudi iz Wrigleya žele zahvaliti za porast prodaje, neka me kontaktiraju mailom.) U trenutcima krize pokušavala sam prizvati jedno jutro, odnosno osjećaj u grlu jednog jutra na Silbi, nakon što sam noć prije pijuckajući na brodu popušila ogromnu količinu cigareta. Bilo je takvih jutara poprilično, ali baš mi je to nekako stegnulo grlo. Sunce, more, borovi, kava u slastičarnici i grlobolja. Kaže Stefan da bi možda ponovo počeo uživati u cigaretama ako bi nekako mogao poništiti zdravstvene rizike povezane s pušenjem. Ja Stefane nisam sigurna da bih i tada ponovo počela. Meni su u međuvremenu kao pripadnici nepušačke sekte, cigarete i zadimljene prostorije počele jako smetati. Smeta mi i dim koji se uvuče u kosu i odjeću. A ako ponekad i osjetim potrebu za cigaretom, sjetim se Silbe. Pronađi i ti svoju Silbu, možda ti to pomogne. |
 Poznata mi je strast vojnika, mornara, zatvorenika, Hell's Angelsa i sličnih opasnih tipova prema tetoviranju. Tintna pošast kasnije se proširila na sportaše, kvartovske štemere i jako-smo-otkačene cure. Da istu sklonost s njima dijele šefovi od kužine, nisam znala. Reporteri New York Timesa razgolitili su neke cijenjene američke kuhare i imali su što vidjeti: tetovaže s puno stila, uostalom kao i njihov posao. |
|
Nekom neobičnom prirodnom selekcijom holivudske glumice i žene fudbalera već tjedan dana nakon poroda izgledaju sjajno. Dok se njihove glasnogovornice zaklinju u teretanu, jogu ili izbalansiranu prehranu evo odgovora za nevjerne Tome: First off, the celebrity mother gets her silicone breast implants removed early in her pregnancy to prevent stretching, then when the baby is born (usually whipped out by caesarean at eight months to prevent the mother having to get too fat) new implants are put back, liposuction is done on the arse and thighs plus a full tummy tuck to get rid of all signs of pregnancy…Many private hospitals around the world now. |
|
Danas ti je rođendan i reći ću ti kakav si. Ti si lijepi zlatnokosi dečko sa velikim smeđim očima. Imaš jako oštre zube i cijelo me juto grizeš po nogama i rukama i vičeš du-da, tu-da... Prilično si mršav, još nosiš majice broj 74, neke čak i 68. Zbog tvoje smo mršavosti obavili različite neugodne preglede i bili jako zabrinuti. Voliš kupaonicu, usisivač i sve što ja primim. Jako si ljubomoran na laptop. Čim nešto počnem pisati dopužeš brzinom munje i počinješ me gristi za stopalo ili list. Onda te uzmem u krilo. Kad ugledaš našu sliku na desktopu sretan si, mašeš i smiješ se: ...Fotografija nas prikazuje kako sjedimo na terasi. Moje je lice iz profila, gledam prema dolje jer ti režem noktiće, a ti gledaš u kameru. Ljeto je, ofkors. U pozadini neko cvijeće, možda điran ili elera, možda da pitam tete u cvjećarnici?... Sreća je tolika da nas pokušavaš dodirnuti i usput noktom probiti ekran. I ja sam sretna. |
 Barbie po cijele dane naporno radi: šminka se, kupuje i čavrlja s prijateljicama u teretani. Još mora odlaziti terapeutu, a i na holističko-nutritivnu akupunkturu. Treba i prosurfati Internetom, dakako. Jedan je dan Barbie shvatila da bi joj dobro došlo malo odmora. Možda na egzotičnom Karipskom otočju? Iako joj je zbunjeni butler zaboravio spakirati kartice, provod je bio nezaboravan. After "politely" reminding the bellboy that she has seven suitcases, not six, Barbie runs out to the beach. Oh, how beautiful! The crystal clear sea reminds her of ex-boyfriend Ken's limpid blue eyes. "That worthless boy toy!" thinks Barbie, but reminded of the advice of her therapist, puts happy thoughts into her head and quickly forgets what a miserable plastic fake he was. |
|
Jane Fonda patila je od nedostatka ljubavi, što i nije tako neuobičajena bolest. Otac joj je bio patrijarhalan, drven i nesposoban pokazati osjećaje, a majka stalno depresivna. Kaže da pamti ovu sliku iz djetinjstva: majčine suze slijevaju se u tanjur sa špinatom i spamom. Kada je Jane imala 12 godina majka joj je počinila samoubojstvo u ludnici, prerezavši grlo britvom. Njoj su rekli da je umrla od srčanog udara, istinu je doznala u školi iz nekog trač magazina. U očevoj vili na francuskoj rivijeri upoznaje Kennedyjeve, Onasisa, Chaplina i Hemnigweya. Najviše je se dojmila Greta Garbo. U Francuskoj se ludo zaljubljuje u Rogera Vadima - kompulzivnog kockara koji lokacije snimanja bira prema udaljenosti od casina. Nagovara je na seks u troje, a ona pristaje jer ga voli, a i šezdesete su i "moral srednje klase moramo prevladati seksualnim slobodama i otvorenim brakom". Uživala je u jutrima poslije: kada bi Vadim otišao ona bi ostajala sama s nekom od prostitutki, dugo bi ispijale kavu i razgovarale. Ispitivala bi prostitutke zašto pristaju na grupni seks i zgražavala se nad činjenicom da ih ljudi tretiraju kao seksualne objekte?! Njezin drugi muž Tom Hayden bio je politički aktivist, koji je s prezirom gledao na biznis s kazetama za vježbanje, iako je na njima zaradila nevjerojatnih 17 milijuna dolara. Treba li spomenuti da je tim novcima financirala i njegovu političku djelatnost. Čitajući o njezinim vezama sinulo mi je da je Jane Fonda životnu filozofiju učila od Žuži Jelinek, koja kaže: «Ako je žena pametna, a većina to jest, ne treba muškarcu ništa predbacivati jer muškarci su danas neizmjerno osjetljivi.» |
|
Maleni ima visoku temperaturu već dva dana. Jučer smo bili u dežurnom Domu zdravlja. Pedijatrica, iznenađujuće ljubazna za nedjeljno popodne, završava pregled preporukom: i stavljajte mu obloge od ustajale vode. Oblozi su totalni užas. Toliko se dere kada ih stavimo, da mu glava pocrveni i temperatura, sigurna sam, odmah naraste. Ne želim ga više mučiti oblozima, nije 1942. i nismo na Kozari, nego smo u Zagrebu i godina je 2005. Zašto u vrijeme Lupoceta i Ibuprofena moram liječiti dijete ustajalom vodom? Čuvajte se prirodne medicine, danas vreba svugdje, čak i u Domovima zdravlja. |
|
The Pope Blog - Unofficial news about His Holiness Pope John Paul II. Requiescat in pace. |