Hej. Pozdrav. Vratila sam se nakon dugo vremena. Koliko me nije bilo? Mjesec i pol? Vjerojatno.
Prvo, moram vam se ispričati zato što nisam odgovarala na komentare, bila sam prelijena ići na blog i čitati. A između ostaloga, dosađivala sam se cijelo ljeto.
Jesam li ikada rekla koliko ne volim ljeto? Previše slobode, odmora, a ja ne znam šta ću s tim. Dovoljan mi je jedan dan bez učenja i ostalih obaveza, ja već ne znam što da radim. Nije me dobro pustiti s uzde. Sada samo jedva čekam da počne školska godina pa da počnem učiti, raditi, trenirati i sve ostale uobičajene obaveze... Stvarno se veselim tome.
Cijelo moje ljeto bilo je jednolično. Osim kada sam išla kampirati na Zrmanju s familijom i dvoje rođaka, svaki dan smo se smijali glupostima koje su Ameri izvalili. Svake večeri jeli smo Lazarovu peku. Kasnije smo otišli na Murter, gdje sam jednostavno umrla od dosade. Nit ima društva, nit je zabavno, nit ima gdje za izać... Možda bi bilo drugačije da sam s ekipom tamo, ali... Pepa je, u glavnom, bila u lovu na dečke... Ja sam fino kaskala za njom. Tsss, dečki, meni je dovoljan jedan. A onda smo se vratili u Zagreb i život je bio jednoličan.
S obzirom na to kako sam se posvađala s prijašnjim prijateljicama, nisam imala s kime otići van. Pokušavala sam nagovoriti ekipu iz Zagreba, ali nikome se nije dalo. Dane provodim za kompjuterom, televizorom, dosta rijetko u knjižnici, slušajući glazbu, izležavajući se i ostale stvarčice. Jučer me opalila želja za crtićima. Ali kako CD s Brat-medvjedom nije radio, odustala sam te umjesto toga skinula Transformerse koje sam si obećala da ću pogledati. Odgledala sam Harry Potter i princ mješane krvi. Nije me se dojmio, knjiga je mnogo bolja. Efekti su im postali jadni. A niti nema Tobiasa, koji se hvalio da je glumio u tom dijelu Harry Pottera... On je naime, bio u kampu i navodno je glumio... Pepa je onda izgubila malo štene koje je bilo tamo, dobila slom živaca i plakala, a Tobi je svirao 'Aleluju' u isto vrijeme. Urnebes.
Sada mi od Sum 41 svira With Me. Koliko mi je ta pjesma pomogla, nemate pojma. Ali nije to sad više ni bitno. Pomirila sam se s nekim od prijatelja. Osobom N i Osobom J. Ipak, mutikaši nikada neću moći iz dubine srca i duše zapravo oprostiti. Koliko god se ona meni ispričavala.
Dosta o tome. Ne želim se toga više sjećati. Srest ću svoju staru ekipu iz osnovne još jednom, vjerojatno zadnji put u životu. Možda se i sretnemo negdje na ulici, ali nećemo više biti tada ono što smo nekada bili. Da, bit ćemo prijatelji, ali... Život ide dalje, ne pita da li boli. I ja ću ići s njim.
I naravno, neću se više dati onako izigrati. To mi reče moja Pepa. Sada sam naučila lekciju, znam kome vjerovati i koliko se za tu osobu truditi. "Ni jedna te nije bila vrijedna, Mima, nisu te uopće dobro poznavale koliko god si se ti otvarala njima. Nisu znale cijeniti tvoju prisutnost i nikada neće znati kakvu su zapravo prijateljicu izgubile," rekla mi je. Nije to rekla takvim rječima, ali nešto dosta slično.
No, da nastavim s onime što sam zaista htijela. Snow Maiden i Victims of Time za sada će biti zatvoreni. Maja i ja smo sada srednja, obje ćemo imati previše posla da se brinemo za blogove. I na ovaj ću blog vrlo rijetko dolaziti, ali ostat će otvoren, da možemo ostati zajedno u kontaktu, da vas mogu čitati kada ću imati vremena. Snow Maiden i Victims of Time bit će zatvoreni do sljedećeg ljeta, kada ću imati vremena pisati postove i kada će Maja imati vremena raditi to isto.
Take your time ;)
P.S. Možete se ulogirati u moj forum. Malo je darkerski, ali meni se sviđa. Možete pozvati i svoju ekipu. Svi su dobrodošli :)
Ja sam † Moon Child † na tom forumu. Sve vam je objašnjeno u Pravilima.
Banner mog foruma:
Isprike i pozdravi
12 kolovoz 2009komentiraj (33) * ispiši * #
