Sićušna Plava Iskra

nedjelja, 17.02.2008.

Velika stijena nalazila se u šumi i mogla se vidjeti odmah nakon prolaska kroz zelenu zavjesu satkanu od žbunja i niskog raslinja na rubu šume. Doimala se kao da izrasta iz brdašca što se uzdizalo iznad korita onog lijevog potoka, a moj djed Said počeo ju je komadati uz pomoć svog prijatelja Markice, tek nešto malo prije mog dolaska u Zavidoviće.

Rad u tom malom kamenolomu bio je dvojici bivših željezničara, umirovljenika; dobra povremena zanimacija, prilika za druženje i razgovor uz pokoji zalogaj i čašicu rakije, prave domaće šljivovice. Kameni blokovi bili su potrebni za izgradnju nove ujakove kuće, a ja sam dosta često prekidao svoju igru i promatrao kako se djed i njegov prijatelj, goli do pojasa i znojni, naprežu i odlamaju dijelove tijela te šumske gromade. Obavljali su posao za onih sunčanih i suhih dana, tijekom poslijepodneva i predvečerja. Znao sam slušati njihove ozbiljne razgovore od kojih sam malo što razumio i gledati kako potvrdno klimaju glavom jedan drugome, dok podižu čašice pune šljivovice i nazdravljaju. Primjećivao sam da postaju posebno razgovorljivi, razdragani i veseli nakon nekoliko ispijenih čašica.

Jednom se prilikom, dok su marljivo zabijali klinove u stijenu, prikradoh mjestu gdje su držali tu svoju bocu s rakijom i natočih sebi u čašicu. Prvo jednu, samo da probam... Nagnuh i popih u trenu, oponašajući kretnju kakvu sam vidio da djed i Markica izvode. Piće je bilo odvratno, ali sam ipak bio odlučio natočiti i drugi put. Vjerojatno je došlo do vrlo brzog opijanja, a nakon toga, ponesen nekim prastarim rakijaškim instinktom, stadoh točiti i ispijati čašice sve dok boca nije bila ispražnjena.

Djed i Markica samo su se pogledali kad su primijetili kako s ispražnjenom bocom u ruci pokušavam hodati i ljutim se na svoje vlastite noge koje me nisu htjele slušati. Rekoše da što brže pođem kući, a ja se zaputih nizbrdo, više se valjajući nego što sam mogao hodati.

Dođoh na jedvite jade pred bakin prag i sve dok živim neću zaboraviti izraz zabrinutosti i straha na njezinom licu kad me je ugledala. Ponudila mi je odmah mlijeka i rekla da pijem, a meni se sve okretalo pred očima. Osjećao sam neopisivu mučninu.

Popio sam mlijeko i vrlo brzo sve povratio, a nakon toga izgubio svijest. Bilo je to poprilično jako trovanje alkoholom za dječaka od nepunih šest godina. Teško mi je odrediti koliko sam dugo bio u nesvijesti, ali kad sam se probudio, baka je bila uz mene i rekla mi da sam vrlo dugo spavao. Na njenom licu treperio je smiješak, a meni se vratila bistrina uma. Sva ona slabost i vrtoglavica, sve je nestalo.

Rodbina i susjedi dugo su prepričavali moje prvo pijanstvo, a ja od tada do svoje šesnaeste godine nisam više mogao omirisati, a kamoli okusiti, bilo koje alkoholno piće.


- 20:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo


    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe


    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir


    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani


    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris


    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec


    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom


    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom


    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak


    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta


    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio





    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera


    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM