ponedjeljak, 06.12.2010.

mali - Veliki koraci

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Svaki je dan borba. Sa najljućim neprijateljem. Sobom. Nije zlo najveći. On je konstanta. Kao i Bog. Uvijek su tu i bore se za nas. Za dušu, za vječno posjedovanje. Za oduzimanje ili davanje. Mi smo promjenjivi, nestabilni smo, nepredvidivi. Sami od sebe ne znamo što možemo očekivati. Ne poznajemo se. Koliko god npr. neki sportaš bio dobar, primjerice u boksu...imao stotine mečeva iza sebe, vrhunsku tehniku, ogromno iskustvo...bez nekoga tko ga gleda sa strane i upućuje ga u pogreške, predlaže taktiku...bez trenera ne može. Makar imao i veće znanje od njega. Osim svoga pogleda izravnog, treba nam netko sa strane da nas prati. Da gleda iz kuta koji mi ne možemo vidjeti. Da nas usmjerava i nadopunjuje. Prvi korak je da to shvatimo.

Svaki čovjek vodi borbe. Iz dana u dan, dan po dan - ako je pametan. Ako je iskren i samokritičan, ipak bez skrupula, ako ne misli da sam može i sve zna...ako je dovoljno ponizan da traži i prihvati pomoć...tada je u procesu napretka...ušao je u igru u kojoj sigurno dobiva.
Čovjek često sve iscrpi i dođe do zida. Kao npr. znanstvenici koji su redom od Newtona, Kopernika, Boškovića do našeg Pavune ili Paara, dolazili do spoznajnih ograničenja...u svoje komplicirane i opširne formule koje bi kadkada pokazale ograničenost, uvrstili su jednu konstantu koja rješava svaki zadatak s stopostotnom točnošću. Bog.
Bog, ono što, ili bolje reći Tko, je nemjerljivo, neograničeno, beskrajno, izvan krivina vremena i prostora. Koje se ne da opisati, istražiti i objasniti ali koje po vjeri i poniznosti daje sve odgovore. Osnovno je da smo mali i ograničeni i da bez Njega ne možemo baš ništa.

Čovjek kada dođe do nerješivih zadataka koje si je postavio ili mu je životni put nametnuo, spozna da mu ostaje samo Bog. Shvatio sam to kada sam jednom ojađen i razočaran u ljude, okrenuo tjeskobnu glavu u smjeru križa. I rekao - osatješ mi SAMO ti. U tren sam se nasmijao kada sam shvatio što sam rekao. A rekao sam - tek sada imam SVE.
Molitva sv. Ignacija Loyolskog ide -
" Uzmi Gospodine i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što posjedujem - ti si mi to dao, tebi Gospodine, sve vraćam - sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi smo svoju ljubav i milost i to mi je dosta."
Hah, mudrac. Ljubav i milost i to mu je dosta. Zar ima više od svega ?!
Još jedna izreka sv. Ignacija kaže - "Nitko od nas ne sluti što bi Bog od njega učinio kada bi mu se posve predao"
Slično je rekla i sv. Terezija Avilska i redovnik Lorenzo Scupoli.

Nedavno sam čitao jedan mail po naslovom "misli ti" koji govori kako se Isusu prepušta da misli umjesto nas, da nas potpuno preuzme i vodi. Naravno da to nije posve doslovno i da ne dokida našu slobodnu volju. Smatra se naravno da sve činimo tom svojom slobodnom voljom da Isusu pripravljamo teren da živi u nama...baš kako je sv, Pavao rekao - "Ta ne živim više ja nego Krist u meni". To bi trebao biti cilj svakog kršćanina.

I tako jednom, rekao sam Isusu - dosta mi je svega. Ne mogu više ni misliti a kamoli se boriti. Ne znam što hoću. A što hoćeš ti Isuse ? Radi šta hoćeš. Ti. Znam, smjelo je to sada napisati, daleko sam ja od toga. No, rekoh tako u više navrata. Isuse, ti me poznaješ bolje nego ja sam sebe. Znaš moja ograničenja, slabosti, grješnost. Uredi sve kako treba i protiv moje volje. Prisili me da idem kao ti želiš. Evo ti moje volje. Potpisujem ti da sam ti ju dao. A kasnija gunđanja ignoriraj, pusti budalu da cvokoće šta hoće. Ugovor je ugovor i treba ga ispoštovati. I daj mi milost da izdržim sve. To je prvi korak. Odluka.

Ali ja još stojim. Prvi i najteži korak je krenuo iz glave. Sada noga čeka naredbu, titra, nestrpljiva je. Pogled je jasan, usmjeren. No, kako se pokrenuti. Na početku sam spominjao boksača i trenera. U redu, rekoh Isuse, mislim da bi mi trebao trener, dobar, pošto sam ja loš. Prihvaćam - reće Isus. Ozbiljan, smrtno. Ali dobro, on je pobijedio smrt. Sad sam se nasmijao. Rekoh, dobro, Ti privaćaš, ali ja ti ustvari još nisam odlučio, samo planiram, još mi treba vremena. Pusti me, čekaj malo. Dobro odgovori On. Ja sam tu i čekam tvoj odgovor. Moj znaš. Uh, mislim si, a jesam papak, ja još filozofiram. Još sam dakle, prebirao po svojim ranama, propalim odlukama, htijenju, mlakosti, svačemu.

Jedan dan me Isus pozvao u svoj dom. U svoj najljepši vrt. Primio me za ruku ali ja kao da sam htio da se istrgnem iako je to bilo jako lijepo. Onda sam najednom mu rekao. I ja privaćam !
U znak početka poljubio sam mu ruku. On je tada uzeo moju ruku i poljubio je. Iznenadio me, povukao sam ruku instiktivno - ta da češ ti meni ljubiti ruku ! Bojao sam se da mu ne smrdi, da je prljava. No On je rekao da miriši. A svašta, pomislih. Na to mi je ozbiljno rekao, od sada počinješ činiti no što do sada nisi, moraš se to naučiti. I moraš me slušati.
Sjetio sam se kasnije Isusova pranja nogu apostolima. I njihovog neposluha, nejvere. Da Isuse, i ja ću te izdati i razočarati. Koliko sam te odbijao i bježao od tebe, opet ću to učiniti. Ali ti su uvijek bio uz mene, unatoč svemu. I znam da ćeš sve to ponoviti, koliko god bude trebalo. Zato sam sretan. Zato te volim. Više od svih kojima sam izjavljivao ljubav. Jer, Ti si jedina ljubav. Moja. Hvala ti na tebi.








- 17:28 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Image and video hosting by TinyPic




" Dragi Bože,
nemam pojma kamo idem.
Ne vidim put ispred sebe.
Ne znam zasigurno gdje će to završiti.
Niti zaista poznajem sebe,
a činjenica da mislim da
slijedim tvoju volju
ne znači da zbilja tako i činim...

Ali ja vjerujem da želja da Ti ugodim,
Ti već ugađa....

I nadam se da imam tu želju...."

Thomas Merton OCSO

Image and video hosting by TinyPic

Free Web Counter





Lako je teoretizirati o kršćanstvu i ushićivati se za Gospodina Boga, kad On od nas ništa ne traži, ali biti praktičnim katolikom mora biti moja svrha.

Bl. Ivan Merz


Image and video hosting by TinyPic

Linkovi


Molitva

Trapisti
Kartuzijanci
Hrvatski Karmel
Karmel
bl. Ivan Merz
Misionari Krvi Kristove
Kap dobrote
Zaklada Biskup Josip Lang
Udruga bl. Ivan Merz



Blogovi koje posjećujem češće nego druge


Ossimpleljubica
Ema
Magdalena
Dido
Cruce
Boljun
UPS!D
Monasticism
Timotej
Osmijeh
Masora
Davor
Julijana
Zaljubljena u...
Dori

Kratki espresso
Don Blog



Image and video hosting by TinyPic





Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ovi gore su sveci s kojima ponekad pričam. Naravno da su mi uzori, svatko na svoj način sa svojim jedinstvenim posebnostima. Sv. Josip ponizan i vrijedan zaručnik Isusove majke, potomak Davidov. Sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, svetica koja je zadnje godine života živjela u velikoj vjerskoj suhoći, primjer predanosti Bogu i kada nema nikavih osjećaja, nevjerojatno Božje djelo. Ovaj bradati je sv. Charbel Makhlouf, monah koji je većinu života proveo u samoći - legenda, baš kao i bl. Ozana Kotorska koja je oko pola stoljeća provela kao "zazidana djevica" u samoći svoje sobice, moleći se Bogu za spas mnogih duša.


Biti monah znači ne o Bogu propovijedati, već Boga živjeti i životom ga svjedočiti. Biti molitelj, onaj koji neprestano slavi i posreduje Božju milost nebrojenim ljudima koji u tmini hode..


Žetva je velika, a radnika malo. Molite, dakle, Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju ! (Mt 9, 37-38)


Pati bez suze, živi bez psovke i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke neće ublažit gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko vihor što vir ga vije, ZA LET SI, DUŠO STVORENA ! Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.

Tin Ujević



Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.

bl. Tereza iz Kalkute



I pustinjak ima svoje getsemaske casove, jedan više, drugi manje. Nitko tko se odlučio poći za Isusom, nije pošteđen od njih. Kršćanstvo je vjera križa, put prema uskrsnom jutru ide kroz mrak Golgote.

O kartuzijancima
.


Jedno molim od Jahve,
Ovo tražim
Da stanujem u domu Jahvinu
Sve dane života svojega,
Da gledam draž Jahvinu
I razmišljam o hramu Njegovu.

Psalam 27, 10




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Hermano Zacarias

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se