subota, 03.06.2006.
Djeca Raja
Bila je najljepše mlado od žene.
Ne samo zbog fizičke ljepote njene koja je posramljivala cvijeće skriveno i uvrijeđeno tamo gdje je prolazila.
Imala je i duh koji je lomio i najtvrđu volju za lošim raspoloženjem.
Ime joj je bilo antičko zbog kojega su ratovi počimali.
Bili smo djeca. Naše oči su upijale samo lijepo, duh primao samo ugodno, na zlo nismo ni pomišljali jel je anđeo čuvao našu nevinost. Bilo je to bezbrižno djetinjstvo.
Toliko lijepo da danas nikakva patnja ne može sugerirati da život nema smisla.
Kako je jedan moj prijatelj iz tih dana rekao, šta god nam se dešavalo u životu postoje trenuci zbog kojih se isplati živjeti, taman da poslije nema ničega.
Helena je bila zaista lijepa, i kad su govorili da nije više toliko lijepa, ja to nisam vjerovao.
Ne zbog kredita iz prošlosti nego jel su jednostavno moje oči vidjele tako.
Shvatio sam kasnije da sam joj ukrao ljepotu.
Ostala je zarobljena u mojim očima.
Jednoga dana je tražila tu ljepotu natrag shvativši da sam ju oteo. Nije navikla bez nje.
Rekao sam joj samo pod jednim uvjetom.
Da mi vrati srce. Moje srce.
I meni je nešto falilo.
Srce dječaka.
Srce koje je negdje lutalo u potrazi za takvim utopijskim ljepotama, tražilo raj bezbrižnosti i ostalo u tom izgubljenom vremenu djetinjstva i nije se htjelo vratiti, ignoriralo pozive...i kad mi je njaviše trebalo.
Prolazila je mladost, iskušenja, borbe, kolebanja, sve loše što je bilo sada mogu okriviti Helenu, jel kada nisam imao srca.....znao sam gdje je....nisam bio kriv....
Nisam znao živjeti u surovu svijetu...
Nigdje nije bilo toga ideala djetinjstva, te bezbrižnosti, nevinosti.....
Mladost je postala bez tog dječjeg srca suprotnost....život nije bajka čuo sam sto puta...
Ljudi su se mijenjali, nalazili svoje bogove i klanjali im se....nisam nit ja bio imun....
Netko je rekao da kada dijete umre u tebi da si tada ustvari mrtav.....
Nisam više dijete, ali srce sam želio nazad, jako sam ga želio...
Znao sam da bez njega sam samo tijelo bez duše...
Boga sam molio da mi da to srce dječaka kojemu nitko nije pričao o strahu i grijehu da prođem kroz zemlju smrti, kroz vrata paklena, nevin kao dijete....da vratim sve moje prijatelje koji su od slatke dječice otišli tamo gdje im nije mjesto.....
O Bože, samo jedan dan, smo jedna prilika, rizik bih prihvatio....jel ne vjerujem da postoji pakao, ne vjerujem....ako ljubav pobjeđuje sve...onda pakao ne postoji....ako postoji konačna bitka gdje će nas Isus spasiti, onda će spasiti sve....onda će svi pravednici krenuti u konačni boj....po svoje prijatelje....
Znam da to možeš, znam da si se sam utjelovio kako bi spasio nas....znam da su i pravednici pomogli, pravednici koji su i grešnici....znam da možeš....ako postoji cijena, reci....i ne slušaj negodovanje i predomišljanje...uzmi svoje....
Znam da postoji ljubav i ljepota, neznam za Tvoju nedokučivu, nisam je nit dostojan, ali prihvati moj vapaj za onima koji su bili bezbrižni kao i ja....imali srce dječaka....koje im je netko ukrao....nisu oni krivi....znaš da nisu....ne odbaci one koje nisu našli svoje izgubljeno srce...ali ti si pravedan, savršen i znam da postoji cijena....tvoja cijena....možda se i ne može platiti....bez tvoje milosti ništa nije dovoljno...ali je tu, kakava god bila, od tvoje malene dječice je...znam da ti nije svejedno i da ti je drago...znam da ovo čitaš...
- 11:42 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
