srijeda, 10.05.2006.
Bl. Ivan Merz
1928. na današnji dan u 32. godini preminuo je bl. Ivan Merz, prvi laik blaženik u hrvata.
Cijeli svoj život posvetio je mladeži, njenom odgoju i približavanju Isusu Kristu.
Rođen je 1896.g. u Banjoj Luci i odgajan u liberalnom duhu. Tek pod konac gimnazije počeo je razmišljati o religiji. Po želji roditelja, oca austrijanca i majke židovke, krenuo je na vojnu akademiju ali ubrzo je shvatio da to nije za njega preneražen već tada slobodnim življenjem bez moralnih i drugih okvira gdje je hedonizam bio jedino mjerilo. Upisuje studij književnosti ali ipak početkom I.svj. rata odlazi u Italiju na ratište.
Upravo tamo je kroz smrt i patnju uvidio svu težinu i prolaznost života, svaki besmisao materijalnog i prolaznog.
Jednom je tako zapisao na ratištu :
" Bol, patnja, pogled na tolike tisuće iznakaženih, mrtvih i ispaćenih ljudi pere sa čovjeka sve prolazno i velikom mu energijom sugerira smisao života. "
Kao osoba je bio vrlo otvoren, prema sebi strog, aketski nastojen da su već za života mnogi u njemu vidjeli sveca.
Zapisivao je u svoj dnevnik razne borbe i kolebanja, slabosti i načine kako se s njima borio i nosio.
Pokazao nam je kako svatko na početku samo čovjek sa svim manama i slabostima ali i da se odricanjem i prihvaćenjem križa na sebe i kao laik može krenuti putem svetosti na koju smo svi pozvani od jedina nam Boga !
Na kraju svoga života shvaćajuć da umire u bolnici, danas osnovnoj školi Ivan Merz, svo svoje trpljenje, patnju i cijeli život prikazao je Isusu Kristu kao naknadu za obraćenje mladeži.
Na njegovom posljednjem ispraćaju tisuće mladih su ga tužni ali i ponosni ispratili riječima na vrpci vijenca :
"Hvala ti orle Kristov što si nam pokazao put k suncu " !
Dnevnik bl.Ivana Merza
- 23:29 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
" Dragi Bože,
nemam pojma kamo idem.
Ne vidim put ispred sebe.
Ne znam zasigurno gdje će to završiti.
Niti zaista poznajem sebe,
a činjenica da mislim da
slijedim tvoju volju
ne znači da zbilja tako i činim...
Ali ja vjerujem da želja da Ti ugodim,
Ti već ugađa....
I nadam se da imam tu želju...."
Thomas Merton OCSO
Ovi gore su sveci s kojima ponekad pričam. Naravno da su mi uzori, svatko na svoj način sa svojim jedinstvenim posebnostima. Sv. Josip ponizan i vrijedan zaručnik Isusove majke, potomak Davidov. Sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, svetica koja je zadnje godine života živjela u velikoj vjerskoj suhoći, primjer predanosti Bogu i kada nema nikavih osjećaja, nevjerojatno Božje djelo. Ovaj bradati je sv. Charbel Makhlouf, monah koji je većinu života proveo u samoći - legenda, baš kao i bl. Ozana Kotorska koja je oko pola stoljeća provela kao "zazidana djevica" u samoći svoje sobice, moleći se Bogu za spas mnogih duša.
Biti monah znači ne o Bogu propovijedati, već Boga živjeti i životom ga svjedočiti. Biti molitelj, onaj koji neprestano slavi i posreduje Božju milost nebrojenim ljudima koji u tmini hode..
Žetva je velika, a radnika malo. Molite, dakle, Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju ! (Mt 9, 37-38)
Pati bez suze, živi bez psovke i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke neće ublažit gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko vihor što vir ga vije, ZA LET SI, DUŠO STVORENA ! Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.
Tin Ujević
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.
bl. Tereza iz Kalkute
I pustinjak ima svoje getsemaske casove, jedan više, drugi manje. Nitko tko se odlučio poći za Isusom, nije pošteđen od njih. Kršćanstvo je vjera križa, put prema uskrsnom jutru ide kroz mrak Golgote.
O kartuzijancima.
Jedno molim od Jahve,
Ovo tražim
Da stanujem u domu Jahvinu
Sve dane života svojega,
Da gledam draž Jahvinu
I razmišljam o hramu Njegovu.
Psalam 27, 10
Hermano Zacarias
