Boža zvani Pub
srijeda, 18.07.2007.
017 - Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi... i jedna rođendanska čestitka
Prošli post bio je isprovociran preslušavanjem jedne od pjesama koji je naš najdraži vojvođanski debeli kantautor napravio svom kolegi i prijatelju Zdravku Čoliću. Iako se iz svakog stiha isčitava originalni Balašević, griješio bih dušu da kažem kako Čolin vokal ne paše uz ovu pjesmu... pronašao sam kasnije na netu da je album na kojem je objavljena pokupio sve dostupne nagrade Davorin u BiH ( za neupućene to je nešto poput našeg Porina) osim one za najbolju žensku izvedbu i najboljeg debitanta 
... I uz to Balašević se na njemu pojavljuje na čak pet kompozicija, dvije u potpunosti izlaze iz njegovog pera dok je na preostale tri samo tekst Đoletov dok je muziku potpisao sam Čolić... to me je malo zaintrigirao i pročeprkao sam dodatno po netu ne bih li pronašao i ostale... Danas donosim tekst druge full Balaševićeve stvari s albuma "Zavičaj" Zdravka Čolića:
Sačuvaj me bože njene ljubavi...
Od onol'kih žetvi osta šaka raži..
Od onakve rapsodije... Samo šum...
Od riznice iskrenosti kusur laži...
I nema srce šta da traži tu...
Prave riječi, kao zvijezde, padnu same...
Po svom nikne jogunasti bijeli krin...
Nekad tražiš poentu na kraju drame...
A poentu krije prvi čin...
Glavna lica: Naličje i lice...
Uspomene i sitnice...
Jarko pero rajske ptice...
Sačuvaj me, Bože, Njene ljubavi...
Koja žive rane soli...
Koja kažnjava i boli...
Izbavi me vječnih sumnji i ljubomore...
Koje more dok ne pokore...
Sačuvaj me, Bože, Njene ljubavi...
Onog ludila i strasti...
Sam se nikad neću spasti...
Sačuvaj me od ljubavi kojoj kopni sjaj...
Al' mi u nju ne diraj...
Kad na jednu kartu staviš sve što imaš...
Kad su ti sve misli istoj slici ram...
Kad ne brojiš da li daješ ili primaš...
Znači da ćeš ostariti sam...
Kad se spusti zavjesa...
Aplauz slijedi...
Al' u jednom trenu vlada mrkli mrak...
U tom času posumnjaš da išta vrijedi...
Život cio...
Pepeo i prah?
Život cio samo tuđi dio...
Kad pogriješiš,
pa zavoliš
više nego što bi smio...
za kraj, poželio bih MalojVidri još puno sretnih, mirnih i ugodnih milja na plovidbi duž rijeke života...
od R&K i veliki pozdrav od M&B 
četvrtak, 05.07.2007.
016 - Svadbarskim sokakom...
Skrenem katkad slučajno il' ne,
U onaj sokak kojim svadbe prolaze...
Do tog ugla brojim korake...
A od tog ugla dalje brojim poraze...
Obično s jeseni... i kad je oblačno...
odbjegla sjenka mi se vrati konačno...
Uzalud mijenjam adrese,
Sam crni vrag mi je donese... tu...
I vješto smislim nešto utješno...
U tom sam dobar, kažu, to najbolje znam...
Trudim se... Ne uvijek uspješno...
Tragove svoje da sam sebi zavaram...
Obično noću... Kad je vjetrovito...
Samoća napusti svoje korito...
Ta mutna rijeka, poplavi
poljane sjećanja u glavi... Svud...
I naprosto se tuga desi...
Jer naprosto si tu gdje jesi...
I naprosto je trista čuda,
predrasuda, sad između nas...
Kad ljubav umre jedan žali...
Kad ljubav umre jednom fali...
I bome nije lako, kad naiđe
sokakom kojim svadbe prolaze...
Ponekad još osjetim tvoj dah,
Ko ono nekad... Kad se okreneš u snu...
Kao lahor... Dirne me... Na mah...
Kad smo i čaša i ja prilično pri dnu...
Obično uvijek... I sličnim danima...
Prošlost se navali kao planina...
Na tom ću vrhu da sazrem...
Jer samo s njega nekad nazrem... Nas...
