malnar

Sklonost samozaboravu već leži u čovjeku kao takvom. Njemu je potrebno da se otrgne ili da dobije plaću kako se ne bi izgubio u svijetu, običajima i u folkloru. E, tu počinje filozofiranje na Peščenici. Filozofiranje jest potreba da se nađe put do samoga sebe i da se pomogne sebi samome.
To se postiže na dva načina.
Jedan jest meditacija, a drugi komunikacija. Meditacija nije za Peščeničane, jer, kako kaže Jaspers: "Ono što sam osvješćivanjem stekao sam za sebe, to kao da nije stečeno. Ono pak što se stekne u komunikaciji, to jest prava spoznaja jer istina počinje u dvoje."
Zbog toga filozofija traži komunikaciju. Ona traži da čovjek napusti prkosno potvrđivanje sebe! Čovjek, to jest Peščeničan mora neprestano sam sebe dovoditi u sumnju i ne smije postati siguran u sebe. Sigurni u sebe i svoju državu, po Tarzanu, postaju oni preko granice – Hrvati, koji su sebi napravili državu da u njoj rade besplatno. To se zove duhovna nadgradnja.
Peščenica je još daleko od toga cilja i zato Tarzan savjetuje našim arijevskim radnicima da spoznaju sebe, ali i da traže plaću za svoj rad.
Tarzan još kaže da filozofirati znači učiti da se živi i umjeti da se umre.
Zbog nesigurnosti peščeničkog postojanja u vremenu, život je samo pokušaj. Nemoć racionalnog u onome što je za nas istinski i važno, primjerice, u postavljanju ciljeva i svrha, u spoznaji najvišeg dobra, u spoznaji Boga i ljudske slobode, budi ono mišljenje koje se služi sredstvima razuma, ali je više od razuma. Stoga filozofiranje, da bi se razbuktalo, na Peščenici teži granicama razumske spoznaje.
Onaj tko misli da sve može prozrijeti, taj više ne filozofira. Taj je kao penzić koji misli "da ih je skužil". Takav je zapao u neku vrst znanstvenog praznovjerja. A Tarzan kaže da je najgore kad se čovjek prestane čuditi.
Onaj tko se prestane čuditi, taj više ne pita. Tko ne zna više ni za jednu tajnu, taj je više ne traži. A cijeli štos jest, po Tarzanu, u tome što, uz temeljnu uzdržanost na granicama mogućnosti znanja, filozofiranje poznaje i punu otvorenost za ono što se na granicama znanja pokazuje kao nešto što se može znati, primjerice, kad će Hrvatska dospjeti do blagostanja?

Konj na rijeci
Deva na zdencu
Ja na šanku
Što rade?

Hvala Bogu, ima još luđaka poput mene, samo nisu ni tako lijepi, a ni tako pametni kao ja.
Jedan je pokušao odvojiti državu Teksas od SAD-a, a drugi proglasiti Mletačku Republiku i odvojiti je od Italije. Nisu uspjeli. Jedina republika koja je uspjela jest Republika Peščenica.
To nije moja zasluga, nego zasluga hrabrog naroda Peščenice, koji se stoljećima rano ujutro ubija "mirogojčekom". Tom narodu, tj. mojim cugerima, već nakon treće runde, oko 7 sati ujutro, svejedno je u kojoj republici žive. Zbog toga demokratski procesi koji u Hrvatskoj cvatu, sporo prodiru u moju republiku, što meni kao totalitarnom predsjedniku potpuno odgovara.
Dva semafora u našoj Republici koja rade po principu: "koliko platiš, toliko dugo ti gori zeleno svjetlo", pune budžet naše države velikom brzinom, ali i uništavaju srednju klasu. To je dobro, jer ja ka predsjednik mrzim one koji su, kako bi mi rekli: "Ni vrit, ni mimo".
Mi, na Peščenici, volimo siromahe, a bogme i bogataše.
To su pošteni ljudi. Ili imaš, ili nemaš.
To mi cijenimo, premda one koji nemaju nalazimo onesviještene u "fićekima" ispred naših semafora.
Jednome je sedam dana gorjelo crveno svjetlo, ali nije umro.
Umro mu je samo osmijeh, jer je mislio da je Republika Peščenica zajebancije.

Hvala na dobronamjernosti (i savjetima) u vašim komentarima za glupost koju iskazujem u odnosu sa lap-topom koja me dovodi do ludila. Napisao sam zaista tri dobra teksta (barem ja tako mislim). Bilo mi je jako stalo do vašeg mišljenja, pa sam se unaprijed radovao vašim komentarima. Umjesto toga totalni fijasko. I da stvar bude bolja nisam bio kriv ja nego lap-top. Zajeb se desio unutar njegovih programa. Na kraju se sam ristartao i sad je O.K. Jebeš ti tehnološku revoluciju i 21. stoljeće u kojem čovjek ovisi o smrdanom lap-topu.

Strašno je kad te žena ostavi.
Još je strašnije ako pas pobjegne od tebe.
Ali najstrašnije je kad te odjebe tvoj lap-top.
Ostaješ potpuno sam u svom očaju i ne bi me čudilo da za par godina počnu serije samoubojstava onih koje je i lap-top ostavio.

I to je opasnost, dragi moji, trećeg milenija u kojeg smo tako radosno zakoračili. Internet omogućuje da na blogu i zadnji glupan dobije potvrdu da postoji. Ne mislim time na Vladimira Bakarića koji je nažalost imao nesretno djetinjstvo pa su mu komentari puni gnjeva. Da su mene pijani stričeki stavljali u krilo i ja bih, vjerojatno, postao političar kakav je bio Vladimir Bakarić. A bio je opasan ideolog. Sad se javlja iz mrtvih i zajebava Malnara. Dosta me je zajebavao dok je bio živ. Zbog njega moja serija "Around the Tropic World" bila je zabranjena. Jer nije dovoljno promovirala nesvrstanost i njenu politiku kojoj je Maršal Tito bio na čelu.

I to je ljepota bloga. Svima omogućuje da nađu svoje mjesto pod suncem i da se ne osjećaju sami. A to, dragi moji, ima veze s vašim egom. On se hrani iluzijama koje u obliku dobrih ili loših komentara dobivate na svoje tekstove, koje, inače, nitko nikada ne samo da ne bi objavio nego ni pročitao. Ta lažna važnost koju vam blog omogućava, hrani vaš ego i nije sasvim bezopasna. Vaš ego vas može odvesti u Narniju ili avanture Harry Pottera u kojima je zaista glupo da poginete, jer ste zaboravili okrenuti volan u zavoju. To se ne dešava herojima nego glupanima. Zato pokušajte, kad postanete svjesni ega, taj ego ubiti u sebi.
To se zove "dugi put do spoznaje".
"Kratki put do spoznaje" je da napuhnete svoj ego do takvih razmjera da on jednostavno eksplodira. To su uostalom i osnove hinajana i mahajana budizma koji je proslavio kralja Ašoku. Vrtimo se u krugu rađanja i umiranja iz kojeg nas razno razne religije žele izvesti van bajkama.

Prije dvadeset godina lutao sam kurdskim djelom Iranskog Azarbeđana u potrazi za planinama Taht-i-Sulejman. Negdje u njima rodio se Spitama Zaratustra. Grčki filozofi misle da mu je stil i jezik star barem 3500 godina, a Boyce ga smiješta u 18. stoljeće prije naše ere. Bio je prorok nove svijesti, a tu negdje u bespućima Azerbeđana rodio se princip "dobre misli"- Vohu Mano - princip vječne mudrosti. Legenda kaže da je božansko biće. Kažu da se Zaratustra, ugledavši ovaj svijet, glasno nasmijao te zdravim smijehom otjerao zle duhove. Mjesto rođenja možda je Taht, a možda Rhaga. Propovijedao je u Mediji i Iranu. U starosti ubijen je u gradu Balku. Odrekao se obitelji i zemaljskih dobara, živio i razmišljao u samoći hraneći se mlijekom i voćem. Profinjenost duha i senzibilnost omogućili su mu da promatra prirodu i ljude koje su mučili i razvlačili vladari i lokalni bogovi (skoro sam napisao - blogovi). Jednostavnost, razboritost i ljubav prema čovjeku bila su njegova obilježja. Svoje duboke misli i ideje prenosio je na ljude, ne blogom kao ja, nego svetim spisima Avestama,Gathama i Yasnama.
Avesta iz Yasne XVI - poglavlje treće kaže:

"O premudra svjetlosti, vatro vječnog života i cilju ljudskih stremljenja. Tebi nudim svoju snagu i svoje znanje, tebi u počast pjevam svoju pjesmu, tebi u slavu ljubim ženu i služim narodu Irana. Sve što imam, srce, dušu, um i snagu, Spitama Zaratustra polaže tebi pod noge i moli; o daj mi snage da ne padnem pod utjecaj lažnih duhova, demona i iluzija! Ojačaj me u borbi protiv laži, mržnje i svih obmana. O vječna svjetlosti, osvijetli put kroz tamu mraka, oholosti, zavisti i straha - i vodi me po svijetloj stazi istine."

Nisam našao Taht. Zaustavili su me ratoborni Kurdi.Vozio sam alternativnim rutama proganjam svojim vlastitim strahom u bespućima kurdskog mjesečevog pejzaža što pretvara putnika u beznačajnu stavku. Slučajno sam naletio na tvrđavu Ibn Sauda - manijačnog starca koji je u srednjem vijeku drmao bekstejđovskom politikom Europe. Iz ove vukojebine preko svojih odreda ubojica asasina odlučivao je tko će u Europi biti ubijen a tko ne. Asasin dolazi iz riječi hašašin zato jer je stari Ibn omamljivao drogom svoje ubojice. Budili su se u prostoriji izvezenoj zlatom, a prelijepe perzijanke dvorile su ih biranim jelima, vinom iz Kapadokije te hašišem i opijumom iz Mazzar-i- Sherrifa i čarasom (vrsta hašiša) sa Hindukuša. Orgije su trajale sedam dana nakon čega su se mladići budili pred Ibn Saudom koji im je objasnio da su bili u raju i da će svaki onaj koji ga bezuslovno sluša u raju i završiti. Eto i tu vidimo da se raj nudio za poslušnost ljudima onda kao što se nudi i danas. Budi poslušni vjernik, pokoran i nenametljiv, ne buni se kad otkriješ da ti je pop potrošio milodare na sex telefone ili iznajmio toplice za 20.000 kuna mjesečno, koje je dobio da u njima smjesti socijalno ugrožene, i završit ćeš u raju.
Ako se kao Malnar u "Noćnoj mori" boriš protiv obmana, zavisti i straha onda te otjeraju s OTV-a, a pitanje je kad će i sa Z1.

Baš vas zato pozivam da u subotu, u 22 h, na Z1 pogledate "Noćnu moru". Pustit ću, samo za odabrane, zen-budističku priču, u kojoj Stankec postavlja pitanje Lakiju da li zeca treba ubiti prije nego što uđe u polje pšenice ili kad izađe iz polja pšenice. Nevjerojatno je ali istinito da vi nakon pola sata gledanja zaključujete da se odgovor krije negdje u pšenici. A to je zen-budizam.
Inače izdali smo i DVD "Noćna mora" na kojem je dva sata smijeha iz razno raznih emisija.
I Kemo će sutra biti s nama. Baš me zanima vaša reakcija na zeca.

Upravo sam sjedio dva sata i napisao tekst koji je nestao u bespućima kompjuterske zbiljnosti.Kako da sada vjerujem toj spravici koje se počinjem bojati.

Ljudi, jeste li vi normalni?
Pišem otkad znam za sebe. Objavio sam i neke knjige. Pišem kolumnu u "Globusu". Kemo me nagovorio na Blog. I evo me ovdje. Koji kurac još hoćete od mene?
Dariju sam dao deset CD-ea sa sjajnim fotkama i ostalim materijalom.
I opet neki luđaci sumnjaju.
Blog nije Noćna mora, premda i ovdje ima bolesnika.
Ja ovdje pišem, onako kako smatram da trebam pisati, a ne onako kako to neki bolesnici očekuju od mene. Naravno, rijetko se javljam, jer imam vrlo malo slobodnog vremena, ali se javljam. Dva mi je teksta pojeo gladni kompjutor...
Ako ste pravi, a vidim da je to većina, onda nagovorite Darija da objavi fotke i sve ono što sam mu dao, a vi s pravom tražite.
Ja sam dao. Tražite od Darija.

"Ženidba je jedina avantura dostupna kukavicama", rekao je Volti, stari skitnica kojeg poltroni na Peščenici zovu Voltaire, iako kod nas postoji sveto uvjerenje prema kojemu je bolje imati ženu s kojom se može živjeti, negoli ženu bez koje se ne može živjeti.
Žena i sloboda omiljene su teme na Peščenici, dijelu grada u kojemu se priča o slobodi i gdje se rađaju genijalci za koje nitko ne zna. Zbog toga i postoji uvjerenje da je život tragedija za one koji osjećaju, a komedija za one koji misle.
Ja se time baš i ne slažem, jer mislim da je život za većinu ljudi kompromis između idealnog i mogućeg. Bilo kako bilo, stari cuger Ševa često ponavlja misao koja srozava filozofiju na Peščenici na jedno, a to je: "Tko jebe, taj najebe."

Našao sam malu pauzu da se direktno, sa emisije koja ide uživo, javim mojim blogerima. Frka mi je sa vremenom i ne mogu se koncentrirat. Oprostite mi, ali se moram koncentrirat na zajebanciju koja sada predstoji. Nakon Brace Cigana doći će do razgovora između Ševe i Lakija i tu očekujem puno pizdarija. Pozdrav svima

Jedina sloboda koju poznajem jest sloboda duha i akcije. A ako apsurd poništava sve moje izglede na vječnu slobodu, on mi time veliča slobodu moje akcije. To lišavanje nade i budućnosti uvećava moju potrebu za akcijom.
No, postavlja se pitanje: što znači život u takvom svijetu? Zasad ništa drugo nego ravnodušnost prema budućnosti. Vjera u smisao života predstavlja ljestvicu vrijednosti koju čovjek poštuje. Vjera u apsurd uči suprotno.
Da malo pojednostavim: Recimo da jedina prepreka, jedini promašaj u uspjehu, jest prerana smrt. Na taj način iz hrvatskog apsurda življenja izvlačim tri zaključka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. Tom igrom svijesti pretvaram u životno pravilo ono što je bilo poziv na smrt i odbacujem samoubojstvo!

"Ne kvari mladež samo onaj koji ih uči neradu, lijenosti i pijanstvu. Truje je i onaj koji ih tjera da se pitaju: tko smo, što smo, i zašto pušimo sve te koalicijske fore?
Mladež, također, kvari i onaj koji im govori da žive u državi koja se zove j... lud zbunjenoga pa onda još za nju i glasuje.
Mladež kvari i onaj koji se pita: kakav je to Bog koji dopušta politici da tako vulgarno ulazi u vjeru, i kakav je to Bog koji i dalje voli Čučeka. Je li, možda, i on dijete poput djece koja su, čini se, jako voljela toga svećenika?
Napokon, mladež kvari i onaj koji se javno pita: Ako je Bog dijete, nije li, možda, i on sjedio u krilu toga dragog svećenika?"