Jedina sloboda koju poznajem jest sloboda duha i akcije. A ako apsurd poništava sve moje izglede na vječnu slobodu, on mi time veliča slobodu moje akcije. To lišavanje nade i budućnosti uvećava moju potrebu za akcijom.
No, postavlja se pitanje: što znači život u takvom svijetu? Zasad ništa drugo nego ravnodušnost prema budućnosti. Vjera u smisao života predstavlja ljestvicu vrijednosti koju čovjek poštuje. Vjera u apsurd uči suprotno.
Da malo pojednostavim: Recimo da jedina prepreka, jedini promašaj u uspjehu, jest prerana smrt. Na taj način iz hrvatskog apsurda življenja izvlačim tri zaključka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. Tom igrom svijesti pretvaram u životno pravilo ono što je bilo poziv na smrt i odbacujem samoubojstvo!
Post je objavljen 09.01.2006. u 20:09 sati.