Zaposlenost pada, para je sve manje, Šuker opet ide vani zadužiti se da bi imao za platiti dospjele dugove, nelikvidnost raste, firme propadaju...
Što napraviti?
Opet dizati poreze? Pitanje je koliko bi oni smanjili potrošnju, opteretili građane i gospodarstvo. Koliko firmi i radnika će zbog toga stradati.
Još više zaduženja? Do koje razine? Do potpunog dužničkog ropstva? Hoćemo li ući u tolike dugove da i kad prođe ova svjetska kriza mi ne budemo mogli napredovati jer će nam svu dobit i novostvorenu vrijednost požderati kamate na sada uzete kredite?
Neki predlažu smanjenje proračuna smanjenjem plaća, mirovina, socijalnih davanja.
U redu, neka se odluči skresati proračun za plaće i mirovine za 20% smanjenjem plaća i mirovina te otpuštanjem zaposlenih u državnim službama.
20% je ogroman postotak koji bi bio snažan udarac na kućne proračune umirovljenika i državnih namještenika. Doveo bi do daljnjeg osiromašivanja građana, povećanja nezaposlenosti, osobnih bankrota, pada potrošnje, a utjecao bi negativno i na cjelokupno gospodarstvo.
Usprkos svemu tome neka se odluči rezati 20%. Ove godine se na plaće i mirovine planira potrošiti nekih 57 mlrd. kuna, 20% bi bilo 11,4 mlrd kuna.
To ne znači da bi imali čistu uštedu od 11,4 mlrd. kuna jer će se automatski smanjiti i uplate doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, harač, PDV, porez na dohodak, trošarine...
Prije će biti da bi ušteda bila 7-8 mlrd. kuna. Uz to imamo i daljnje negativne posljedice u vidu pada potrošnje uz daljnje osiromašivanje građana.
JE LI SAD VRIJEME ZA RUŠENJE DRUGOG STUPA?
Imovina obveznih mirovinskih fondova iznosi 30-ak milijardi kuna, a godišnje se u drugi stup uplati oko 5 milijardi kuna.
Ukidanjem drugog stupa bi se u proračun godišnje slijevalo oko 5 milijardi kuna koje sad idu u drugi stup, a država bi na raspolaganje dobila i 30-ak mlrd. iz mirovinskih fondova.
Tim bi se novcem mogao vratiti dio duga države, a pokretanjem velike akcije prebijanja dugova koristeći novce koji su sad u fondu moglo bi se uvelike smanjiti nelikvidnost.
Otplatom dijela obveznica i kredita smanjile bi se financijske obveze države u idućim godinama za isplatu kamata i glavnice, poboljšao bi se kreditni rejting države, plaćanjem dugova domaćim dobavljačima država bi ubrizgala novac u gospodarstvo bez posredovanja banaka i njihovih skupih kredita.
5 mlrd. iz drugog stupa plus to što bi se otplatom dugova smanjile obveze za isplatu kamata i glavnice plus smanjena nelikvidnost postigli bi bolji efekt nego rezanjem plaća i mirovina, povećanjima poreza ili dodatnim zaduživanjem.
