Govori se o potrebi većeg ulaganja u znanost i zdravstvo i da će to riješiti probleme.
Iako neće, pretpostavimo da to hoće riješiti probleme i da će dodatna ulaganja riješiti probleme. Da će nestati nered, nerad, korupcija i na snagu doći rad i izvrsnost. Bi li to u smjeru kakvim idemo opravdalo povećanje izdvajanja za zdravstvo i znanost.
Ja mislim da ne bi.
Jer sa sve većom privatizacijom svega i pričama tipa "ne može država plaćati ovo, ne može država plaćati ono" stanje bi se još i pogoršalo. Barem za većinu stanovništva, dobrobit bi osjetilo tek 200.000 odabranih obitelji. Bogati i ostaci ostataka srednjeg sloja.
Što će meni izvrsni odvjetnici i suci ako mi je pravosuđe toliko skupo da ne mogu priuštiti odvjetničke usluge. Ako je zdravstvo toliko skupo da većina ljudi ne može sebi priuštiti zdravstvene usluge. Čemu vrhunski farmaceuti ako većina nema za lijekove. Ako su školarine i školovanje toliko skupi da većina ljudi ne može priuštiti plaćanje studija svojoj djeci. Čemu vrhunski arhitekti, ako ljudi ne mogu sebi osigurati krov nad glavom, kupiti sebi stan, kuću.
To se posebno vidi kod zdravstva. Svake godine se sve više izdvaja za zdravstvo, a zrdavstvene usluge su sve nedostupnije. Kad kupiš bon za mobitel barem znaš na što si potrošio i da ćeš tim novcem moći neko vrijeme brbljati na mobitel, a kad svaki mjesec plaćaš zdravstveno onda možda nešto dobiješ, a možda ne. Slično je i s dopunskim zdravstvenim osiguranjem, a što sve više bude išlo privatiziranje zdravstva biti će sve više muljaža onih kojima je cilj profit a ne zdravlje ljudi.
Da bi se platila ulaganja mora se pribaviti sredstva,a pitanje je može li se i je li moralno crpiti sredstva iz našeg gospodarstva i našeg naroda da bi se osiguro bolji život samo za elitu, odabranu maljinu. To je američki sustav, i ne sviđa mi se.
Znači ulaganja da, ali dobrobit od ulaganja mora biti dostupna svima. a to bi mogao biti i smjer kamo krenuti s našom znanošću. ne slijepo slijediti druge, privatizirati znanost i zdravstvo. školovati ljude za dobrobit društva,a ne dioničara, korporacija.
Evo par zadataka za znanstvenike.
Možete li osmisliti i napraviti sustav i kojem bi internet i telefon bili jeftuni i dostupni svima u Hrvatskoj. Bi li se novcima koje sad država izdvaja za internet i telefone, mobitele iz proračuna mogao financirati sustav tako da svima bude internet i telefon 0 kuna. Ili da se plaćaju pretplate po kućanstvu u visini od npr 50-ak kuna, bi li to bilo dovoljno za internet i telefon? Rasteretili bi se tako i građani i proračun i gospodarstvo.
Govori se o štednjama. Mogu li naši znanstvenici napraviti spravicu kojom bi se moglo kontrolorati potrošnju goriva u prometnim sredstvima koje financira država. Npr. kad bi se bolje kontrolirala potrošnja goriva naših trajekata, plavodizelaša, HŽ-a (mislim da bi se dobili zanimljivi rezultati).
Bi li se mogli u rezervare s gorivom staviti senzori koji bi kontrolirali kolika je potrošnja goriva i koliko je stvarno goriva u rezervaru, te na osnovo toga plaćati gorivo.
20% plina se troši za proizvodnju mineralnih gnojiva. Država subvencionira cijenu plina.
Bi li znanstvenici mogli poraditi na proizvodnji jeftinih organskih gnojiva, za koje ne treba uvoziti sirovine, a istodobno se pobrinuti da radnici Petrokemije ne ostanu bez posla.
Tako bi smaljili nepovoljan odnos između uvoza i izvoza, postali manje ovisni o uvozu energenata, imali ekološki prihvatljiviju poljoprivredu, počeli rješavati problem nestajanja
fosilnih goriva.
