30.01.2007., utorak
ZABRANJENO PUŠENJE
|
Čovjek se od životinje razlikuje po tome što puši a cigareta je štetna, besmislena, cigareta je negativno uživanje, predavanje cigareti je predavanje želji koja se nikad ne moze zadovoljiti (i pobija Freuda sa njegovim - daj detetu sisu/cuclu pa da vidiš psihološkog veselja...-) - cigareta je mala smrt, cigareta je ubijanje vremena do neizbježnog kraja, cigareta je kao ništa drugo dvosmislena. pušenje ubija. Kao i život živimo u vremenu kad se pušač krije po mračnim kutevima , kao zločinac, kao najgori bijednik truli slabić i potpuno zaostao lik. lobiji antipušača, koji se svako malo pojavljuju kao pobjednici bogami ovog puta prijete da ce satrati pušenje, cigarete i pušače sterati u povijest. Izgleda da kad se priča o cigaretama, svi gube glavu... i nitko ih više ne promatra objektivno. Sartre, strasni pušač cigareta (i lule), piše o tome kako mu je lako odreći se ukusa duhana ali da ne može odvojiti od značenja koji za njega ima cigareta. Ona je moćno oružje kristalizacije jer nam omogućuje, u jednom simboličkom činu, uzmemo U SEBE svijet koji nas okružuje, čitav predio koji prati pušenje jedne cigarete. Kada je zapalimo mi izvodimo jedan čin projekcije/identifikacije/interiorizacije, čije kretanje odgovara fizičkom procesu paljenja, dubokog uvlačenja dima, sporog ispuhivanja u prostor oko nas. to je, po Sartru (pred kraj života, izjavio je u jednom intervjuu da ga zanima življenje, pušenje...) čin prisvajanja koji svijet čini mojim...mi prisvajamo svijet time što ga svodimo na plamen i dim i pepeo, i na puki zrak koji unosimo u pluća, prisvajamo svijet oko sebe uništavajući ga, simbolički. Duhan je simbol prisvojnog objekta, jer se, kako se on puši, odredjena čvrsta stvar pretvara postepeno u dim koji ulazi u moje tijelo. Pušenje oponaša željeni preobražaj jednog objekta u mene kroz čin prisvajačkog posjedovanja taj objekt postaje "moj" Procesom "neprekidnog uništavanja", "preobražavanjem konzumiranog čvrstog predmeta u dim" koji time prelazi u mene i postaje (dijelom) ja sama. JA SAM PRESTALA PUŠITI, VRLO LAKO I JEDNOSTAVNO TO MOŽETE I VI SVI.CIGARETA JE LOŠA OVISNOST NEMOJTE SI DOPUSTITI DA ONA BUDE JAČA OD VAS. OD NJE SMRDITE I ONA VAM UZIMA NOVAC IZ DŽEPA.PRESTANITE PUŠITI JOŠ DANAS DOK NIJE KASNO, DOK STE JOŠ MLADI. AKO MENI NAKON 4 GODINE NIJE BIO PROBLEM NEBI NEMOJTE DA BUDE VAMA.JOŠ MALO ĆETE BITI IZOLIRANI U NEKOM KUTU OKRUŽENI DIMOM, A ODVOJENI OD SVIH. OSOBNO SE NE VIDIM SA CIGARETOM VIŠE I MISLIM DA NIKADA VIŠE NEĆU PUŠITI U ŽIVOTU I SRETNA I PONOSNA SAM ZBOG TOGA.  ULAŽITE U SEBE NE U PRAH! |
27.01.2007., subota
Hmmm.....
 Pred nekih tjedan dana našla sam se u nekom društvu ludih žena, baba kreštalica i shvatila sam koliko ima snobova oko mene. Ja sam uvijek govorila da mi je kod budućeg muža jedino važno da bude akademski obrazovan ako ja završim fakultet koji sam upisala naprosto iz razloga da se krećemo u istim krugovima i da se razumijemo. Smatrala sam da je to izraz velike snobovštine, i mislim da jednim dijelom i je jer ljubav nebi trebala poznati zapreka te vrste.Ove cure samo gledaju da je dečko što bogatiji, kakav je zaista to nije valjda njima bitno. Možda je kod mene presudan odgoj drugačiji, možda ja imam i previše pa mi tuđe ne treba ali meni je to bolesno. Izaći van, srediti se i čekati da ti netko plati piće. Mislim meni je prijatelj rekao da kaj ja glumim emancipaciju kada nedam da mi se plaća piće. Nije da ne dam, nego mi je blesavo da ja hodam sa nekim i da taj jadnik kojega isto starci kao i mene financiraju da sve financira. Niti glumim emancipaciju nego smatram da je to fer prema dečku i njegovima koji za to rade. Čak mi je taj isti frend neki dan rekao da pošto ja volim stalno ljude mazit i masirat da ću ja bit' zadovoljna sa frajerom koji će trpiti da ga stalno masiram i da ga tjeram da jede moje brljoke ;)) Stvarno se ponekad iznenadim kako se razlikuje moja okolina od mene i bližih prijatelja i uvijek sam sretna što ih imam takve. |
24.01.2007., srijeda
Tužan kraj
|
U utorak mi je umro bratić. Imao je samo 23 godine. Znate ono kada netko umre svi počnu o njemu samo lijepo pričati u superlativima. Ko bio je dobar kako ovo ono...ali ovaj moj je stvarno bio duša od čovjeka. Škola mu nije bila jača strana, ali je bio jako dobre naravi i jako radišan. Kako oni žive na selu u Hercegovini ,pokraj Međugorja svakodnevno je radio na polju uz svoj posao. Vežu me za njega uspomene iz djetinjstva kada bi došla kod babe na ljeto pa bi se mi vozili u njegovom Tamiću kako ga je on zvao, kupali se na slapovima Trebižeta, jeli 12 kugla sladoleda dnevno,babinu pogaču iz saća sa pršutom i kravljim sirom. Lovili magarca po selu kada je otišao u kurvarluke, pili vino i rakiju do pet ujutro i tako cijele dane.Tu i tamo bi se zaletili do Mostara kod rodbine, kod druge rodbine,kod treće,malo u Sarajevo na ćevape i burek sa sirom( burek je sa mesom a burek sa sirom je burek na koji se stavi gore kajmak ili sir) na Bašćaršiji,pili pravu kaHvu sa rajom... Jednom smo se toliko napili da je on mrtav pijan babi legao u krevet misleći da mu je to cura. Bio je on pravi narodni čovjek, kojemu nije ništa bilo teško za raju. Prošle godine se nenadanp razbolio, u 11 mj. Dobio je akutnu mijeloičnu leukemiju sa šansama za preživljenje 10 %.... U tih više od godinu dana živio je u mojoj sobi,ja sam se odselila u stan iznad i pokušavali smo mu nadomjestiti roditelje i sestre koji su povremeno znali doći iz Hercegovine kod njega. Bio je pun života u tu godinu dana, planova za život sa curom,kupnja novog auta,gradnja kuće.. Nikada se nije žalio i bio ljut i bezobrazan. Kada bi ga čovjek pitao kako si ,rekao bi ;"Bogati,dobro sam ,šta ću". Sve se činilo da će to biti dobro, no kako imamo liječnika u kući znali smo da je to vjerovatno privremeno stanje. I bio je dobro do jednom kada ga je zaboljela glava. Otišao je u bolnicu.,na dan kada sam imala kolokviji(jedino nešto što sam pala na fakultetu)pao je u komu. Borio se 5,5 tjedana i nije uspio. Baš kao ni svoi sa njegova odjela. Ana Rukavina,novinarka, 28 godina, Dečko iz Sinja 18, Dečko iz Zadra 20, Mali Dino 6 godina....ovo je opaka bolest koja ne bira. Kaže se da kada ti umre netko blizak, s njim umre i dio tebe. Ja sam svod rođu voljela i zauvijek ću se morati u četvrtak na sprovodu oprostiti od njega. Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svjetlila mu. Počivao u miru Božijem! Amen |
20.01.2007., subota
Mater familias u službi obitelji!!
|
Neki dan me najbolji prijatelj nazvao histeričnom desničarkom. Naime ja zapravo uopće nisam konzervativna za jednu pripadnicu te političke struje. Pobačaj smatram osobnim izborom niti mislim da bi ga trebalo zabraniti. Zna se što bi se dobilo zabranom,samo bi procvjetalo ilegalno tržište te bi kvaliteta posla znatno pala. Također nemam ništa protiv homoseksualaca i homoseksualnih brakova jer smatram da i oni moraju zaštiti svoju imovinu premda im nikada nebih dopustila posvajanje djece i sl. Sa druge strane sam ipak tradicionalist. kod mene doma mama, baka i ja radimo tipične ženske poslove.Baka kuha i posprema preko tjedna,pegla dok mama pere rublje i kao prava Slavonka stalno nešto čisti nakon što dođe sa posla.Povrh svega mama je iznimna znanstvenica koja se bavi svojim poslom i nakon posla te je vrlo cijenjena u svojoj struci ali svejedno sve uspjeva stići. Moja jedina zadaća je da vikendom pospremim generalno nekoliko soba(mama i ja se podijelimo). Kod nas doma otac nikada nije sprema,kuhao ,glačao isl. Tata se bavi muškim poslovima oko kuće, ide ujutro u dućan, odvozio je i dovozio ostatak obitelji cijelo naše školovanje na izvanškolske aktivnosti, autobusne kolodvore, dolazio van po nas i sl povrh svega što se dakako bavi svojim poslom. Također kada nebi bilo bake i mama je skuhao nama nešto i to jako dobro. Znači da je uskočio na mjesto žena kada je zatrebalo i da se uvijek možemo osloniti na njega,ali to sigurno neće raditi kada to nije potrebno. Takvu obitelj bi voljela i ja imati jednoga dan. Kod nas se tata žrtvovao za maminu karijeru, nije napredovao u svom poslu koliko je mogao iako je daleko dogurao. Meni ne bi bio problem žrtvovati se za karijeru svoga muža jer uz pravilnu raspodjelu sve se stigne i može. Mislim da će mi tj sigurno će mi obitelj biti najvažnija, a karijeru ću izgraditi ako ništa kada djeca narastu ili po noći kada spavaju. Što vi mislite? |
18.01.2007., četvrtak
PERIFERIJA vs. GRAD
|
Hrvatska je jedna obična jebivjetrina da oprostite na izrazu. Evo za primjer u cijeloj zapadnoj Europi pošteni svijet hrli izvan gradova žudeći za mirom nakon cjelodnevne zbrke i strke dok kod nas svi žure u strku i zbrku odnosno u centar. Možda se ipak kod nas malo radi,možda.... Znam poprilično puno ljudi iz centra i bliže okolice koji su tolika sirotinja i koji žive u bijednih 40 kvadrata njih 4-7, a nitko se ne želi odseliti negdje izvan gdje bi možda tj sigurno imali komociju i još takvi se nama koji imamo u svojim kućama na periferiji praktički svoj kat i auto udostoje nešto zlobno prokomentirati. Naravno da blizina središta ima velike prednosti posebice zaobrazovanje i usavršavanja( jezici,sportovi i sl.) ali za one koji si to mogu priuštiti i omogućiti vlastitoj djeci makar 5 kvadrata njihove,ali samo njihove intime. Nadam se da nisam nikoga uvrijedila,nego sam samo iznjela svoje stajalište. Naravno da grad više ulaže u prometnu infraskturu,metroi, međugradska željeznica i sl da bi se situacija popravila. Dobar je primjer Velike Gorice koja je mali lepi gradić u kojem sam nažalost bila svega 3 toliko dobro povezan sa gradom plus što se najavljuje gradnja alternativnih ulaza u grad. Mah mah P.S : otkrila sam svoj talent za kuhanje. Naravno za druge jer provodim svoj spartanski život koji se sastoji od sporta i učenja, a kolegica me uputila da kad učim da manje jedem da me ne ulovi kasnije fjaka i pali. Na repertoaru su bile njoke u umaku oh vrhnja i puretina na naglo. Desert :crne palačinke sa tajnim sastojcima. |
09.01.2007., utorak
Naklapanja
|
Jeste li primjetili kako su žene i muškarci pomalo zamijenilu uloge? Nekada su macho muškarci pušili još iz vremena Jamesa Deana kada je on nabacio sexy stav sa cigaretom u ustima. Danas gotovo u velikoj većini puše žene. Barem društvo i drštva koja mene okružuju. Žene su te koje puše,a muškarci lamataju rukama i jamraju zbog toga. Također primjećujem čstu pojavi kod svojih prijateljica glede varanja partnera. Većina cura je nekada prevarila svog ljubljenog i uopće im nije žao, dok muški prijatelji za koje znam da ne muljaju nikada ne bih prevarili curu ( inače bi se pohvalili). Mi žene kao da smo se dosta izgoropadnile i sada kao da žene pobijaju onaj stari stereotip da su muškarci tikoji varaju. I češće se čula nekada riječ ljubavnica nego ljubavnik,barem u američkim filmovima. Mene ovo osobno pogađa jer kako su upustiti u vezu više kada znaš da osobe koje su divne i nisu tako divne prema jednoj osobi. Kako više ikome vjerovati.... |
06.01.2007., subota
MADemoiselle od Parisa
|
Vratila sam se sa putovanja i prvo što želim reči da je bilo upravo toliko odlično da mi je sada muka kad se sjetim da sam doma a ne u bijelom svijetu. Krenuli smo u 6 sati ujutro ja i moje dvije prijateljice sa autobusnog kolodvora. Inače nas tri se sve jednako zovemo tako da je i to zanimljivo. Sve oko nas su bili parovi i neka 4 tipa koje smo prozvali pederima. Jer eto tri cure mogu ići na romantični put u Pariz al 4 dečka,a to ne. Bus iako je najavljeno da će biti konforan ispao je malo preeeeskučen, tako da smo prijateljica i ja spavale u svim kombinacijama. Dok ova treća se borila sa vozačem i vodičem jer naima bila je nepar i taman na prvom sjedalu tako da joj je bilo veselo. Nakon cijelonoćnog putovanja došli smo u Munchen koji me stvarno ugodno iznenadio. Zapravo svrha Munchena je bilo da se malo odmorimo za nastavak puta u Paris. Malo smo zujali po dućanima, naravno H & M i Zara. Moja spretna prijateljica je kupila majicu za 170 kuna , a ostavila šal u dućanu za 200 kuna. Negativna ekonomska računica. Ja sam okolo hodala sa kamerom tako da sam podsjećala na Japanca i snimala sam ove dvije kako se blamiraju. Tako su nastojeći pričati njemački (ja se nisam ni trudila) izjavile da je Munchen glavni grad Austrije i da Nijemci misle da žive u Njemačkoj. Navečer smo otišli na večeru u pivnicu i to je stvarno ispalo super. Sva sreća da je tamo zaposlena konobariza iz Srbije tako da nam je prevela nazive jela. Ineča zovu je Heidi,moš si mislit. Konobarice su sve vrlo rasne i zaista su obučene u kariranu Heidi obleku. Nakon pivnice smo se zaputili u Paris, na noćno putovanje. I to je ispalo jako naporno. Ujutro smo stigli u hotel koji je jako pristojan. Nalazi su u četvrti Malakoff. Super nam je ispalo što nam je metro samo 200 metara od hotela. Nakon kartkog odmora i tuširanja smo otišli metroom u grad. Inače metro je izgrađen 1900 što znači da smo tako zaostali, i super je stvar taj metro jer se 14 kilometara pređe za 10 min. Navečer smo išli na Eiffelov toranj i naravno odmah smo primjetili stravičnu gužvu.  Savjet, skrpajte se nekoj grupi jer grupa ima prednost tako da smo mi dosta brzo došli na red no caka je u tom da lift vozi do 2 kata, a na treći se treba ići sa posebnim liftom. Taj prelazak sa drugog na treći lift je bilo najgore iskustvo jer nas je sve toliko vjetar propuhao no pogled sa trećega kata je veličanstven tako da se isplatilo. Poslije smo se odvojile od grupe i tražile McDonalds. Prešli smo Seinu i tražili Rue de Passy gdje se nalazio McDonalds. To je malo potrajalo no naše oduševljenje Parizom je raslo. Ulica je prepuna pekarnica, voćarni, malih dućana...Na povratku smo kupili nekoliko litara francuskog vina za navečer. Naravno da smo ga popile i malo nam je bilo prekiselon no valjda koliko para toliko muzike.Idući dan smo išle u Notre Dame i na izlasku iz crkve su nam uletila dva Francuza. Jedan je zbilja Francuz i natuca engleski, a drugi je kambođansko- tajlandski Francuz koji ne zna ni zucnuti ingliš. Super su ispali jer su nas furali do Latinske četvrti ( to je studentski dio gdje je sveučilište Sorbonne. To silno hodanje nas je izmorilo tako da smo ogladnili i otišli u ulicu St. Michele gdje ima na stotine malih restorana. Dečki su odlučili odvest nas u grčki. Čim smo ušli, odma se čuje istočnjački melos, i uređenje. Jeli smo jelo «Pita» Nešto kako kebap. Nakon toga smo se odlučili riješiti momaka no olučili su nas otpratiti do Luvrea, tek smo ih se tamo riješili. Malo nas je uhvatilia grižnja savjeti dok smo gledale Mona Lisu što smo dečke tak otpirile no kaj ćeš. Nakon Luvrea smo pješačile do Place de Concorde na Metro i u hotel. Malo si popile vina i bailey's pa u krpe. Iduči dan smo išle u Versailles koji je stvarno velik i čekali smo na ulaz 3 sata no isplatilo se iako je sve previše kičasto za moj ukus. Kada smo se vratile u hotel čekala nas je na krevetu poruka. Naime naša dva heroja iz odlomka ispred, dakle Francuz i kambođanski- tajlanđanin su našli naš hotel, došli do njega i ostavili poruku da smo divne i krasne i svoj broj. Mi smo bile ljubazne pa se javile no pozvli su nas na novu godinu da s njima slavimo kako mi nismo odgovarali na poziv DOŠLI su do hotela, no otkantali smo ih i krenuli sa grupom na Champs Elysees gdje je doček podbacio. I zadnji dan su nas dečki zvali al ovaj put na telefon u sobu, stvarno su uporni. No nismo im imali vremena naći se sa njima, iako kada se vratimo u Pariz ćemo im se javiti.Išli u Moulin Rouge  na brdašce Montmartre odkud puca najlijepši pogled na Paris. Tamo je Red light zona gdje je sve u znaku sexa.Sexodrome, sex museum, sex shopovi, sex robna kuća na par katova i sex Mc Donalds, pogađate opet smo jeli u Mc-u po milijunti put. U sex muzeju se nalazi sprava za žensko samozadovoljavanje.  Inače u ovom kvartu je snimana večina scena filma Amelie ...Nakon toga navečer smo se uputili prema Salzburgu gdje smo došli ujutro naravno dorukovali pogađate Mc i malo kupovaili. REZIME : Bilo je odlično, želim se vratiti, i zlo mi je od Mc Donaldsa. U Novoj godini želim vam zdravlje i sreću, sebi želim zdravlje i želim si neku ljubav ;) |
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (1)
Ožujak 2006 (1)
Lipanj 2005 (6)
Svibanj 2005 (12)
Travanj 2005 (15)
Ožujak 2005 (30)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
NESA je bila najveća blog kraljica
VOLIM...čokoladu (lindt od naranče), meso (izvrsno pravim bifteke,ramsteke i ostalu mesinu), smijeh, zabavu, Macao za izlaske, .....muškarce a oni moraju biti : čokoladoljpci, mesoljupci, zabavoljupci,meneljupci i možda dalmatinskog podrijetla
svi koji dođu na ovaj blog su dobrodošli
,ja ću se truditi ponekad vas 
i opskrbiti informacijama