madamvalentina

ponedjeljak, 13.10.2008.

2004 KLjuc ljubavi

Na vise upita od mojih citatelja kako i zasto sam se vratila u Hrvatsku, odlucila sam vam otkriti i ovu tajnu.

Neke stvari nemozemo tajiti zauvijek.

Tako ni ja, željela sam vam prešutiti zašto sam se vratila u Hrvatsku, ali izgleda da to nije moguće , zato ću početi ispočetka.

Kada sam nakon skandala otišla u mirovinu, Pier i ja smo se odlučili za vikendicu u Hrvatskoj. Neko vrijeme smo tražili odgovarajuću kuću i napokon smo je pronašli u jednom mirnom mjestu pokraj jednog lijepog grada na Jadranu.

Kuća nam se svidjela i kupili smo je prije ljeta. Isprva sam sanjala o povratu moje imovine koja je bila nacionalizirana za drugog rata, ali kada su počeli problemi, shvatila sam da će do toga teško doći i mislim da sam od te ideje odustala .

Najprije smo mislili da će nam ta kuća služiti kao ljetnikovac, ali kako sam ja bila pod traumom od mog skanadala , tako mi se ideja o povratku u Italiju sve manje sviđala .
Prvo ljeto je prošlo i ja sam zamislila da ću još neko vrijeme ostati u ljetnikovcu i tek kasnije vratiti u Italiju, kada me prođe depresija .

Kuća je ograđena zidom od ulične strane, a ogradom od susjednih kuća , tako da sam se i u rujnu mogla u miru sunčati i hodati po dvorištu gola ili polu gola, jer sam naturista, iako ne od mladosti nego u poznijim godinama .

Odmah u početku sam imala osjećaj da me neko gleda dok sam se sunčala u vrtu.
Za neke susjede sam doznala tko su, a za druge nisam, jer je kuća uvijek izgledala ili prazna ili puna, nikada mi nije bilo jasno ima li ili nema nekoga u njoj.

Zato sam se raspitala tko su susjedi, ali nisam uspjela doznati puno .
Rekli su mi da je to jedan neobičan susjed i da mu ponekad dođe obitelj,

Kao što je običaj, poželjela sam se upoznati s njim , ali ga dugo nisam uspjela ni vidjeti .
Jednog dana došli su mi neki majstori da poprave vanjski ogradni zid do ceste sve se promijenilo.

Počela sam raspravljati sa šefom, radnicima i majstorima o kvadraturama i dužinama, te cijenama tog popravka.
Majstori su bili toliko glasni, samouvjereni i bahati, da se diskusija rasplamsala do povišenih tonova. Točno kada smo se počeli prepirati o cijenama , što bi trebalo raditi a što ne, na zidu i ogradi, da li popuniti rupe i obojati ogradu.

Odjedanput tako reći od nikud, pojavio se ON.

Bio je to moj prvi susjed, kojeg do tad nisam nikad vidijela, ostala sam paf, i sad dok ovo pišem koža mi se naježila po cijelom tijelu.
Markantan gospodin, tada mu nisam mogla definirati godine, na tren sam mislila da ima 30, a kasnije 60 godina. U trenutku kada se pojavio, svi majstori su zašutjeli i on je rekao:

- Dobar dan .

Meni se predstavio:

- Ja sam Toni, a ovoj ekipi majstora se ne moram predstavljati jer me gospoda poznaju.
Napravit ćete ovako i ovako, zid je dugačak toliko metara visok toliko, površina toliko, radovi koje ćete napraviti , počeo je nabrajati po struci i po detaljima , a cijena će biti točno toliko po metru kvadratnom, što iznosi toliko tisuća kuna .

Majstori su ostali šutiti .

- Gospođo, da li je ta cijena prihvatljiva za vas ?

- Da i te kako, jer je u pola od one koju su mi govorili prije 15 minuta .

- Majstori, dolazite ovdje sutra ujutro.

Njihov šef je tiho rekao:

- Da gospodine, i dao pokretom ruke znak svojim radnicima da odlaze.

Majstori su se pokupili u sekundi i nestali kombijem .
Gospodin Toni mi je tada uzeo ruku i poljubio je rekavši:

- S majstorima treba postupati stručno, diplomatski i oštro.
Osobno ću ih kontolirati kada budu radili ...
Nadam se da ćete biti zadovoljni, bilo mi je jako drago upoznati vas, Nadam se da ćemo biti dobri susjedi .

Pružio mi je ruku, pozdravio se, okrenuo, i nestao u svom dvorištu .
Nisam ni shvatila što se dogodilo.
Tek kad sam ostala sama, počela sam razmišljati kako me taj muškarac fascinirao svime, a što sam više razmišljala, shvaćala sam da je ostavio duboki dojam na mene, a razmišljajući i dalje, sve više me oduševljavao.

Sama njegova pojava je zračila neobičnom snagom , nekom do tada neviđenom energijom , šarmom koji jednostavno nije moguće opisati .
Nije to bila neka posebna ljepota, ali taj je muskarac imao u sebi ono nesto sto me istog casa oborilo.

Znam da su me tada, kada sam ga ugledala prošli trnci cijelim tijelom, što mi se do tada nije nikada dogodilo, a jedina usporedba tog osjecaja je kao da sam ugledala scenu iz horor filma, ali u pozitivnom smislu .

Kada sam malo bolje razmislila, postavila sam sama sebi stotine pitanja, kako je taj čovjek mogao znati koliki je veliki moj zid, kako je znao koje su cijene, kako je znao puno bolje od majstora što sve treba napraviti, kako je tom brzinom mogao izračunati sve, kako se pojavio, kako je nestao, gdje je bio svo ovo vrijeme ....?.

Tek tada sam shvatila koliko je bio poseban, a kasnije sam shvatila koliko je genijalan i koliko ce mi promijeniti zivot.

Prdvečer kad sam se malo pribrala uzela sam metar, bilježnicu i olovku u ruke i otišla ispred dvorišta na cestu . Mjerila sam i sve zapisivala .
Kada sam se vratila u kuću , sjela sam za stol i počela računati, a jedino čega sam se sjetila bila je cijena po jednom metru i kad sam je unijela , nisam mogla vjerovati svojim očima . Iznos na mom kalkulatoru je bio isti onaj koji je Toni rekao radnicima i meni .

Idućeg dana su došli radnici i šutke počeli raditi na mojoj ogradi, a sve što bi ih pitala, odgovarali su sa :

- Da gospođo , bit će kako vi želite .

Idućih dana sam uzaludno pokušavala sresti mog susjeda , ali nikako mi nije uspijevalo. Kada bi priupitala radnike:

- Da li je gospodin Toni bio tu?

Radnici bi odgovorili da je bio jutros, uvečer ili maloprije, da je pogledao i otišao.
Kada su radnici završili posao, šefu sam platila dogovoreni iznos, a on je na odlasku ponizno rekao:

- Gospođo, nadam se da su poslovi obavljeni prema vašim željama, i ispričavamo se ako smo vas uznemirili .

Ovo je bila potpuna suprotnost onom nastupu koji su imali kada su došli raditi , a jedini razlog njihove promjene je mogao biti samo gospodin Toni .
Idućih mjesec dana sam pokušavala nekako sresti mog susjeda , ali to nikako nisam uspijevala.

Bila sam toliko zaintrigirana, da sam odgodila povratak u Italiju , misleći da ću ga susresti danas ili sutra , a dani su prolazili .
Pokušavala sam mu pozvoniti na vrata dvorišta i smišljala neko pametno ili blesavo pitanje koje bi mu mogla postaviti , ali sve je bilo uzalud, nikad se nitko nije pojavio na vratima .

Dok sam hodala, sjedila ili ležala u vrtu , cijelo vrijeme sam imala osjećaj da me moj susjed gleda , ponekad mi se činilo da se zastori ili prozori ponekad pomiču, ali nikad nisam uspjela nekog vidjeti na prozoru iako mi se činilo da je nekad i otvoren .

Jednog dana sam odlučila da moram vidjeti da li moj susjed uopće postoji, spustila sam rolete prigušila grilje , pritvorila prozore , navukla zavjese i zamračila sobu , sjela sam na sjedalicu i gledala, i gledala, i gledala i gledala ...

Kada sam uhvatila ritam gledanja od jutra pa sve do večeri, jedino što sam uspjela vidjeti je bila jedna zena .
Ujutro bi ta žena ušla i ista žena bi izašla popodne i tako iz dana u dan , osim nedjeljom. Ponekad bi uspjela vidjeti susjeda kako izlazi autom i nestaje na cesti, a nakon nekoliko sati bi se vratio.

Jednog dana sam pričekala tu ženu i rekla joj :

- Dobar dan , vi tu živite ?
Ona je odgovorila , kratko:

- Ne.

I otišla bez pozdrava.
Idući put sam susjeda vidjela kako izlazi iz kuće i kao na prstima da izlazi iz dvorista , osvrčući se na sve strane , a kada bi vidio da ga nitko ne gleda, uz zid bi jednostavno nestao .

Nekoliko dana sam studirala njegove običaje i napokon kada sam uspjela uhvatiti neki ritam izlazaka mog susjeda , izašla sam na ulicu i sjela ispod zidića kao da nešto radim , a kada se pojavio, ustala sam i pozdravila ga .
Pogledao me iznenađen , primio za ruku i poljubio je, u tom sam trenutku osjetila nešto posebno , energija je zračila iz njega , a u trenu dodira me protresla struja . Sva sam se naježila od uzbuđenja i tog neobičnog dodira .

Ovakvu gestu ljubljenja ruke, od kada sam došla u Hrvatsku nisam doživjela , vidjelo se da je pravi gentlmen koji dolazi iz bečke škole .

- Željela sam vam se zahvaliti za intervenciju kada ste dogovarali oko popravka moje ograde....

- Bilo mi je drago da vam mogu pomoći .

- Upravo sam nešto gledala na vratima , a vi ?

- Idem u šetnju .

- Željela bi i ja prošetati , samo ne znam kuda i do sada nisam imala s kim prošetati . Ako nisam previše nametljiva , da li bi mi mogli pokazati kamo je najbolje šetati?

- Može , pođite.sa mnom.

Toni me poveo u šetnju pokraj obale, iako je hodao jako sporo i nekako teško polako smo se udaljavali ..
Šetali smo dugo skoro bez riječi . Inače sam jako razgovorljiva osoba , ali u društvu s Tonijem sve je bilo potpuno drugačije , nisam znala ni što bi rekla , niti sam osjećala potrebu da nešto kažem. Hodali smo uz more daleko od onih puteljaka za koje sam znala, ja iza Tonija jer je puteljak nestajao i pretvarao se u stazicu koja je jedva bila vidljiva. Nisam bila svjesna ni udaljenosti ni vremena.

Odjedanput smo se našli na vrhu jednog brijega s kojeg se otvarao pogled u daljinu odakle su se vidjeli otoci i more koje je nestajalo u beskraju horizonta .

- Ovdje dolazim često i meditiram.

Rekao je glasom od kojeg bi se uzbudila svaka žena .

- Obzirom da slabo govorite hrvatski bi li želili da pričamo na talijanskom?

Ostala sm iznenađena , odakle je on znao da sam ja talijanka , kako je znao da govorim talijanski , odakle je on znao taj jezik, stotine pitanja mi je odjednom došlo na um.

Htjela sam mu prići bliže , ali nisam imala hrabrosti , taj me muškarac očarao na prvi pogled, ali ne njegovom ljepotom koja je bila recimo prosječna , nego nečim neopisivim i nedodirljivim. Ulijevao mi je nekakvo poštovanje i nedostižnost kakvu nisam osjetila kod nijednog muškarca do tada.

Kao opijena nakon nekog vremena sam mu odgovorila:

- Da, lakše bi mi bilo na talijanskom.

- Idemo nazad tako da stignemo prije zalaza sunca.

Skoro bez riječi smo se vratili nazad do naših kuća .
Na kraju sam jedva uspjela izustiti :

- Željela bi i sutra prošetati s vama .

- Moze oko 18h ? Čekajte me ovdje , bilo mi je jako ugodno prošetati s vama . Doviđenja.

Odgovorio mi je kratko i nestao u svom dvorištu.
Cijelo večer sam mislila na tog muškarca, pogledavala kroz prozor i silazila u dvorište , ne bi li vidjela bilo koji prozor koji se osvijetli , ali nisam ništa vidjela .

Sutradan sam cijeli dan bila na dvorištu kako bi ga vidjela na prozoru ili on mene u dvoru , ali ništa mi nije polazilo za rukom.
Predvečer sam izašla pred kuću kako je bilo dogovoreno i točno u sekundu kao duh se stvorio iza mene .
Jedva primjetno se nasmiješio i zapitao me :

- Idemo li ?

Odmah sam krenula pokraj njega , ali smo se držali na pristojnoj udaljenosti jedan od drugog. Ovaj put me vodio na drugu stranu, ali opet na vrh jednog brda s kojeg su se vidjeli otoci i beskrajni horizont.
Tada je sjeo na stijenu i gledao u beskraj a ja sam ga bez riječi oponašala i počela shvaćati.

Meditirali bi tako pola sata ili sat i onda bi se vratili do naših kuća i pozdravili.

- Sutra opet u isto vrijeme ?

- Da.

Sutradan je skoro sve bilo isto , osim što bi jedan dan isli na sjever , drugi na jug i svaki dan po stotinjak metara dalje. Ove šetnje su bile skoro svakodnevne , osim kad je padala kiša, tad bi mi mahnuo sa prozora da danas ne idemo radi kiše , a ja sam ga promatrala sa svog trijema u nadi da će kiša prestati.

Mjesecima tijekom šetnji ili sjedenja smo izmijenjivali samo nekoliko riječi . Taj muškarac je bio šutljiv i nekako tajnovit za mene .
Do sada sam svakog muškarca mogla navesti ne samo na razgovor , nego na bilo što sam zamislila, sve do kreveta , kad god sam poželila.

Toni je bio naprvi pogled isti, kao i ostali muskarci, ali ipak potpuno različit od svih ljudi koje sam do tad upoznala. Pred njim sam se osjećala kao mala djevojčica pred profesorom .

Nakon nekoliko mjeseci naše su se šetnje produžile ne vremenski nego po udaljnosti koje smo prešli jer je Toni uspjevao hodati sve brže, a tako smo počeli i malo više pričati.

Fasciniralo me njegovo poznavanje povijesti i zemljopisa cijelog svijeta .
Jednom prilikom sam uspjela doznati tko je ona žena koja dolazi kod njega a kao što sam i prepostavila, to je bila sluškinja , a on ju je zvao domaćica .

Uglavnom smo vodili neutralne ragovore , ana moja pitanja o politici nikad nije odgovorio ništa konkretno , već bi samo rekao da je tako kako oni zakuhaju.

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (12)
Srpanj 2009 (13)
Lipanj 2009 (19)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (21)
Ožujak 2009 (14)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (25)
Kolovoz 2008 (16)
Srpanj 2008 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv