ljudevitanja http://blog.dnevnik.hr/ljudevit

srijeda, 26.04.2006.

Prodaj po svaku cijenu

Nedavno sam bio svjedok kućne prodaje usisača za prašinu. Nakon upoznavanja i probijanja leda neobaveznim razgovorom, prodavač se pohvalio da se njihov proizvod nigdje ne reklamira, već ga odabrani smrtnici mogu naručiti samo osobno, od njega i njegovih putujućih kolega. Zatim je pola sata davio sa napamet naučenom, dosadnom pričom o čistoći, mikroorganizmima, šumama, zdravlju i svježini prostorija, koristeći se prigodnom slikovnicom sa shematskim prikazima. Slijedila je demonstracija praktičnih mogućnosti izuzetne naprave - uništavača svih prljavih i dišnim putevima škodljivih sranja u stanu. Nema vreća za prašinu, sve se rastvara u vodi i ne vraća se nazad u zrak, dodaje se i neko sredstvo blagotvorno za pluća i ostale organe, u prostoriji je svježije nego u Amazonskoj prašumi poslije dvomjesečne kiše itd.
A onda je mladac prešao na stvar. Rekao je cijenu usisača, koja je minimum pet puta veća od realne, a kada se potencijalni kupac skoro onesvijestio od šoka, nazvao je šefa i pitao ga kako pomoći čovjeku da brzinom vakuuma dosegne 22. vijek.
I sa nadređenim na vezi počeo je nesretnika ispitivati gdje radi, koliko zarađuje mjesečno, koliko troši, da li bi mu odgovaralo da plati 15% od cijene sada, a ostalo na rate u roku od jedne godine, ili 7,5% na ruke, plus dvije godine na rate. Ne može? Riječ dvije sa šefom - dobrom vilom, i tu je već, samo za tebe i samo sada, ponuda na 4 godine i bez učešća, pa, nakon pauze za razmišljanje, na 5, zatim, na sugestiju nevidljivog svemogućeg, opraštamo prvu ratu, poklanjamo nastavke za dubinsko čišćenje, sve ćemo ti pružiti, samo ti potpiši...
Kada je, poslije sat i pol žestoke borbe, lovac postao siguran da mu je žrtva odoljela, mirno je pokupio stroj, koji je po izgledu i kvalitetu, podsjećao na veliki plastični mlin za kavu, pristojno se zahvalio na pozornosti i ukazanom gostoprimstvu, i dostojanstveno otišao ostavivši domaćina potpuno iscrpljenog, ali i zadovoljnog činjenicom da nije podlegao iskušenju.
Mislim da je u ovim vremenima otuđenosti i nemilosrdnog obračunavanja oko pridobijanja stranaka, ovaj princip prodaje daleko najbeskrupulozniji. Jer zaista je krajnje bezobrazno ulaziti ljudima u domove i, koristeći se apsolutnom agresijom, izrabiti njihovu elementarnu kulturu i neke slabosti karaktera, i uvaliti im robu po višestruko većoj cijeni. Te prezentacijske prodaje vode osobe koje su obučavane najviše mjesec dana, i rade na postotak, tako da vlasnik nema nikakvih troškova. Jednostavno, nabriju početnike da grizu, obećanjem lake zarade, daju im adrese kupaca (dobili su je od vrijednih telefonista čiji je zadatak da nalaze mete) i puste ih na ulice u rojevima, poput muha ili komaraca. A onome tko se ne zna sam obraniti, ili nema Autan, neka Bog pomogne!

26.04.2006. u 00:52 • 3 KomentaraPrint#^

subota, 22.04.2006.

Maska

Iz igre u igru
pretače se dan,
sve si bolji igrač
što imaš bolji plan.

Ispeglaj odijelo
i razvedri lice,
da bi bio pravi
moraš imat živce.

Slučaju nikad
ništa ne prepusti,
sto puta premisli,
pa onda izusti.

Od jutra do mraka
sa vala na val,
sve je ovo jedan
velik maskenbal.

Ako želiš plivat,
osjećaj isklopi,
tko poštuje pravila
tu se ne utopi.

Odglumi ovdje,
pretvaraj se tamo,
ponosan si na se,
ma, pogledaj me samo.

I kad kući dođeš,
željan dobrog sna,
prestraši te pitanje:
da li sam to ja?

22.04.2006. u 00:05 • 1 KomentaraPrint#^

srijeda, 19.04.2006.

Put

Dok nervozno lutaš između perona
i uplašen gledaš
za odlazećim vlakom,
misli se miješaju u košmaru,
i jedino si siguran
da nikad nećeš znati
da li je baš ovaj bio tvoj.

Prilika je sve manje,
i sve je veći nemir
koji guši želju.
Ne možeš ovdje,
ne smiješ tamo.
Otići - voli me,
ostati - ne voli me,
e, da je sve samo igra.

Jesi li ikada pomislio
da staza nema kraja,
a pitanja nemaju odgovora?
Donesi odluku, ne čekaj na spas,
ti si na svakom vlaku,
jer stvar nije u odredištu,
nego u putovanju.




19.04.2006. u 02:25 • 3 KomentaraPrint#^

nedjelja, 16.04.2006.

Prozor u svijet

Iako je televizija već desetljećima najpopularniji elektronski medij, ne bih rekao da u svom razvitku, generalno gledano, pridobiva na kvaliteti programa, već se jednostavno raslojava poput sunčeve svjetlosti pri prolasku kroz prizmu, sa tom razlikom da je većina tako dobijenih boja jedna od nijansi sive. Premda ni izdaleka nisam amater u praćenju raznih TV sadržaja, uvijek se iznova iznenadim količinom beskorisnog materijala kojom nas preplavljuju sa maloga ekrana.
Obično uključim svoj TV ne bih li se informirao što se dogadja u ovom sve manjem i sve ludjem svijetu i onda kombiniram sve domaće, susjedne, europske i svjetske kanale ne bih li izmedju redova spoznao istinu, i tako izbjegao sve globalističke, unitarističke, lokalno-političke, turističke i druge zamke postavljene u namjeri da nam se tok razmišljanja skrene u neprirodnom smjeru. Kada, prilično iscrpljen, shvatim da je naš svjetski brod i definitivno ostao bez kormilara, to me malo smiri, jer od sudbine se ne može pobjeći, i tada me ne mogu uplašiti ni svi teroristi sa Bin Ladenom i Ali Babom na čelu, a bogami ni ptičja gripa, vodene kozice, Iranci, Sjeverni Korejanci, Eskimi, pingvini i amebe.
Sigurnom rukom pritisnem dugme na daljincu i krenem na zabavno- sportski program da se opustim i zaboravim na svakodnevne probleme. E, tu tek ima svega. Glazbeni program je, i u domaćim i u svjetskim razmjerama, poplavljen šundom, shit-folkom i ultra-shit popom mnogo više nego Vukovar Dunavom, i najčešće ga vade stare dobre stvari iz doba gramofonskih ploča i kaseta, uz nešto klasične glazbe, i vrlo rijetko, ponekom edukativnom emisijom iz ove oblasti, i sa gostima koji znaju sastaviti dvije rečenice u nizu, a da pri tom ne opsuju ili ne podrignu. Filmski program na nacionalnoj TV je prilično solidan uz možda pretjerana ponavljanja, na stranim je to vrlo varijabilno, dok na lokalnom nivou, naravno, nema nivoa. Ovdje moram konstatirati da je kvalitet filmskog programa u zadnje vrijeme jako opao, barem što se tiče dostupnog nam repertoara iz holivudske prezasićene produkcije.
Dok se na nekim programima ekipe mehaničara utrkuju u sastavljanju najnevjerojatnijih vozila iz brda željeza i smeća, na drugim vrijedne ruke mladih sportaša od gotovih strojeva ponovno stvaraju otpad.
Eto, tako ciklički funkcionira život. A što reći na skrivene kamere u kojima se poznati i nepoznati ismijavaju do besvjesti ili na potpuno isprazna isticanja debilizma koja su učestala i vrlo popularna na nekim poznatim kanalima (Jackass). A Jerry Springer i ostali? Od naših početaka, preko antičkih vremena pa do sada, gladni smo kruha i igara, i što su te igre bile bizarnije i surovije više su budile ono životinjsko u nama i imale su veću privlačnost. I ljudi sa televizije često zaborave na svoju obrazovnu i odgojnu misiju i ugode požudi publike, ne bi li podigli gledanost.
No, treba pohvaliti i pozitivne primjere i dosta dobrih sadržaja na kanalima kao npr. Discovery, National geographic, Animal planet (mislim da bi u Africi trebalo uvesti barem popodnevni odmor od 14 do 17 h, kako bi jadni lavovi, hijene, majmuni i zmije predahnuli od ovih TV ludaka koji ih nemilice uznemiravaju).
Najveća katastrofa su lokalne mini postaje čiji program se svodi na blijedo kopiranje velikih uzora, a mnogi od njih, pokušavajući da povećaju svoju proizvodnju programa, idu ispod svih granica dobrog ukusa i tolerancije. Treba cijeniti pokušaje da se opstane u ovom surovom svijetu, ali kada ne postoji nikakav kvalitet koji bi privukao pažnju TV konzumenata, a samim tim i sponzore i kada se poseže za svakojakim senzacionalizmima i idiotizmima, onda se tu ne može govoriti o nekom novinarstvu i mediju.
Zbog svega ovoga je moj zaključak da televizijski program treba pratiti što rjedje, uz izrazito selektivan pristup, pa ako baš nemate pametnija posla sjednite, prepustite se svojim mislima i gledajte u zrak. Zdravije je.

16.04.2006. u 00:53 • 4 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Ne daj se, Ines

Ne daj se, Ines.
Ne daj se godinama,
moja Ines, drugačijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla;
prijatan raspored i rijetki predmeti.
Imala si više ukusa od mene.
Tvoja soba - divota - gazdarica ti je u bolnici.
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me slijedećeg jutra oko devet do stanice.
I ruši se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom, kao list,
niz jednu beogradsku padinu.
U večernjem sam odijelu i
opkoljen pogledima.
Ne daj se, mladosti moja,
ne daj se, Ines.
Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda, slučajno, uz vruću rakiju,
i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja.
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke.
Prostakušo i plemkinjo moja!
Pa tvoje grudi, krevet,
I moja soba obješena u zraku kao naranča,
kao narančasta svjetiljka,
nad zelenom i modrom vodom Zagreba;
Proleterskih brigada 39, kod Grković.
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih
tramvaja.
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva,
upotreba zajedničke kupaonice
i - molim vas ako me tko traži...
Ne daj se, Ines - evo me,
ustajem tek da okrenem ploču.
Da li je nepristojno u ovakvom času,
Mozart, Requiem, Agnus Dei.
Meni je ipak najdraži početak.
Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih
podataka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima vara i krade i napušta.
Ne daj se, Ines,
poderi pozivnicu, otkaži večeru,
prevari muža odlazeći da se počešljaš
u nekom boljem hotelu.
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da će biti još mladosti, ali ne više ovakve;
u prosjeku 1938a.
Ja neću imati s kim ostati mlad,
ako svi ostarite,
i ta će mi mladost teško pasti,
a bit će ipak da ste vi u pravu,
jer ja sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno,
a ponovo počinje kiša kao što već kiši u listopadu
na otocima.
More od olova i nebo od borova.
Udaljeni glasovi koji se miješaju:
glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata.
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla s tom bjelinom.
Još malo šetnje uz more i gotovo;
ne daj se, Ines.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se