Dok nervozno lutaš između perona
i uplašen gledaš
za odlazećim vlakom,
misli se miješaju u košmaru,
i jedino si siguran
da nikad nećeš znati
da li je baš ovaj bio tvoj.
Prilika je sve manje,
i sve je veći nemir
koji guši želju.
Ne možeš ovdje,
ne smiješ tamo.
Otići - voli me,
ostati - ne voli me,
e, da je sve samo igra.
Jesi li ikada pomislio
da staza nema kraja,
a pitanja nemaju odgovora?
Donesi odluku, ne čekaj na spas,
ti si na svakom vlaku,
jer stvar nije u odredištu,
nego u putovanju.
Post je objavljen 19.04.2006. u 02:25 sati.