barakokula

Jutro.
Dan koji moje misli nosi negdi drugo,ovo sivilo....sve me podsjeca na nju danas.Na moju juzinu...iman je u nosu.
Polako se spustan s noge na nogu priko partizanske,juzina mi buca kosu,nista ne vidin osin ples papira po cilon ulici.."ma aj kvragu sta ne gledas di ides"..sudaran se sa onima sta vec idu iz spize doma,kuvetat..i bas mi je lipo,uzbudljivo,sve je u pokretu..Prolazin priko velikoga Pazara,upijajuci sve sta se dogadja.."ajmo zene,jos malo pa nestalo","Ma,domace je iz Tugara..aj kupi jos ovo malo,jeftino dan samo da prodan..triba ic doma vis'koja juzina"
A mene vuce dalje...Pukne mi pogled da ti pamet stane...more valja,plese..tila bi ga malo cut i na muletu pokusavan upit sta mi prica i prepustan se..a ono prica,cereka se,brblja,sapuce,,pa se opet ljuti...ili se samo igra sa juzinon,nisan sigurna..osjecan samo da in je drago da san tu..a bome i meni je,puno mi je drago .
Mokre glave i napuvanih usiju prolazin od lucke i drito do peskarije..jer to je na najlipse misto na svitu!To je epicentar cile juzine...Sve,ali bas sve sta ti more more poklonit je tu...za vidit,cut,mirisat,okusit,samo ne mos pipat...ima ribe,nema ribe. utice na sve sta je tu ..sve se mora dogodit odma dok je frisko,kupit-prodat..grintavi svit i oni sta se samo za-zafrkaju na racun grintavaca...svi u metezu po mokrome,skliskome mramoru,sve u pokretu,suskaju plasticne kesice,broju se novci,vaze se na susidovoj vagi..ti miris peskarije kad je juzina..,to mos volit i nosit sa sobon ma di god bija i rec da ti mirise ili...ili ...ne postoji.
Dan je siv a meni mirise...