NOC BEZ SNA
Tek nocu se budim. Otvaram oci i pustam mastu na slobodu. U tim satima kuca mi srce brze. Nepravda je prava sto radim tako rano i po ranoranilackom skolskom rasporedu. Ja sam stvorena za kasne prve jutarnje kave i za bauljanje po praznom stanu dok grad tone u san. Tada me ne muce radna vremena kojekakvih ureda koje sam trebala stici nazvati ili obici po danu. Kasno je za sve neucinjene obaveze, kupovine i kuhanja. Dragi vec duboko hrce. Ja sam na slobodi. Sama u neometanoj tisini. Vec mjesecima se budim u 23 sata. Bas u tom trenu zelim iscitati citavu policu nepoznatih mi knjiga u vlastitom ormaru. Zelim si natociti crveni port i obici blogovsko drustvo. Napisati knjigu. Poslusati cd. Nazvati prijtelje koje sam zapustila. Otici do videoteke. Ma cak bi i do fitnessa. Jednostavno ne mogu spavati . Iako pijem caj. Iako citam sa glavom polozenom na jastuk. Iako se budim se svaki dan u 6 ujutro. I skacem po citave dane sa djecurlijom po skoli. Naslucujem uzrok: Ili ne volim svoje mjesto u nasem krevetu ili sam postala hiperaktivna otkako sam prije dva mjeseca prestala pusiti. |