Tek nocu se budim.
Otvaram oci i pustam mastu na slobodu.
U tim satima kuca mi srce brze.
Nepravda je prava sto radim tako rano i po ranoranilackom skolskom rasporedu. Ja sam stvorena za kasne prve jutarnje kave i za bauljanje po praznom stanu dok grad tone u san. Tada me ne muce radna vremena kojekakvih ureda koje sam trebala stici nazvati ili obici po danu. Kasno je za sve neucinjene obaveze, kupovine i kuhanja. Dragi vec duboko hrce. Ja sam na slobodi. Sama u neometanoj tisini.
Vec mjesecima se budim u 23 sata. Bas u tom trenu zelim iscitati citavu policu nepoznatih mi knjiga u vlastitom ormaru. Zelim si natociti crveni port i obici blogovsko drustvo. Napisati knjigu. Poslusati cd. Nazvati prijtelje koje sam zapustila. Otici do videoteke. Ma cak bi i do fitnessa. Jednostavno ne mogu spavati .
Iako pijem caj.
Iako citam sa glavom polozenom na jastuk.
Iako se budim se svaki dan u 6 ujutro.
I skacem po citave dane sa djecurlijom po skoli.
Naslucujem uzrok:
Ili ne volim svoje mjesto u nasem krevetu ili sam postala hiperaktivna otkako sam prije dva mjeseca prestala pusiti.
Post je objavljen 12.07.2006. u 23:58 sati.