četvrtak, 29.05.2008.

Jedem gumene bombone...i neznam...

Zanimljivo je kako, kada je riječ o tuzi, tako lako nalazim riječi...
A sada kada sam sretna, neznam se izraziti.
Neznam izbaciti dio onih osjećaja koji trenutno pršte u meni...
Neopisivo nešto...
Rijetki primjećuju sjaj u očima drugih
ili ih jednostavno nije briga.
Treba se znati nesebično radovati tuđoj sreći.
Nekad sam to znala ovako raditi...sjela bi negdje u kraj parka i jednostavno promatrala..ljude, nijhove osmjehe, zaljubljene poglede, zagrljaje, držanje za ruke...hrpu djevojaka koje nasmijane idu u nove pobjede, stariji par sa bebom, malenu djevojčicu u ružičastoj haljinici sa psićem u rukama...
i ispunjena se vraćala kući u svoju tugu.
Sada to imam i nemam s kim podijeliti.
Smijem se vlastitom odrazu u zrcalu.
Moje glasnice konstantno ispuštaju nove melodije,
tijelo je uvijek u pokretu,
usnice titraju osmjehom pri svakoj pomisli na tebe.
Dugo se nisam vidjela ovakvu.
Koliko će još trajati, pitam se..?
Želim vrištati!
Vrtjeti se u krug u polju punom makova,
pasti ti u zagrljaj...

Moja plava zavjesa me mahnito udara po licu.
Propuh je, zatvorit ću prozor.


16:28 | Komentari (27) | Print | ^ |

srijeda, 28.05.2008.

Daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi! To nezna nitko, samo ti! Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dođi, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj svetu malo boje, čudo moje...

Lebdim.
Ispunjenje si svih mojih snova.
Želim te.
Trudim se.
I uskoro...
Ukoro ćemo imati sve...


Stat će vrijeme, oko nas sagradit ću zid,
točno znam koliko dug i visok treba da skrije nas od životinja.
Ugasi svjetla, privlače, dozivaju one najljuće..


13:58 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 18.05.2008.

Zašto tebe da nosim na duši, nema smisla da ratujem s tobom...dobra moja idi s milim Bogom, ja neznam šta ću sam sa samim sobom...

Čemu pretvaranje...
Dosta mi je toga...
Nekad smo bili prijatelji, oni najbolji.
Ti si bio jedina osoba s kojom sam mogla sjediti u potpunoj tišini i osjećati se kao da sam na najsavršenijem mjestu na svijetu...
A gdje je to sada?
Ne možemo sklopiti ni 3 poštene rečenice.
Želio si nešto više i dobio si to.
A sada si se tako okrenuo od mene.
Osjetim tvoji pogled na leđima.
Stojiš na suprotnoj strani prostorije.
Razgovaraš s njom.
Tvojom novom najboljom prijateljicom
A gledaš u mene preko njenog ramena.
Budi fer bar prema njoj, pa ju gledaj u oči dok razgovarate...
onako kao što si mene nekad gledao..
Poklonio si joj već 2 prstena.
Svi kažu da ste samo prijatelji..malo čudno, zar ne?
Ne smeta mi to ni najmanje, jer naše prijateljstvo nije bilo materijalno.
Jedinu stvar koju si mi poklonio je ona smiješna, gumena narukvica narančaste boje sa dupinom.
Rekao si "Takvu sada imamo samo ja i ti."
I baš zato što je tako dječija i smiješna, obožavam ju...
Da li znaš gdje je tvoja?
Sve što sam tražila od tebe je osmijeh i zagrljaj..da budeš uz mene kad te trebam...
Toliko si mogao napraviti.
Kome si plakao na ramenu?
Tko te pazio kada je bilo loše?
Razmisli malo...
Ti si to meni uskratio...

Hvala...


23:01 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 13.05.2008.

If you want to get out alive, RUN for your life!


Kockice života se slažu,
ali ne onako kako mi to želimo...

Suza.
Samo još jedna u moru njih...
Kraj?




12:04 | Komentari (23) | Print | ^ |

ponedjeljak, 05.05.2008.

Šta će od mene postati mali anđele moj..?

Sjedila sam u debelom hladu
Dok je moje osobno, malo ljubičasto sunce
sjalo najljepšim sjajem samo za mene.

Onda si se pojavio TI.

Zaklonio mi sunce u punom sjaju
Ugasio nadu
Napravio sjenu
Navukao oblake, doduše ne potpuno crne...

Posežeš za svim meni dragim
Lomiš me.
Proždireš komadić po komadić mog zamišljenog svijeta

Guta me vrtlog boli.

Pluća kolabiraju.
Nemoguće je udahnuti
Opusti malo te ruke koje mi držiš oko vrata.
Podižeš me od zemlje...

...

Napokon me ipak spuštaš natrag u moju sjenu.
Scena u predstavi kojoj smo mi glavni akteri naglo se mijenja.
Pogled ti se mijenja.
Nema više proždiranja.

JA
Malena naivna djevojčica
Ohrabrim se
I pružim ti nešto iz širom otvorenog dlana.


Što je to?

Krhotina mog malog srca, naravno...

Osmijeh na tvom licu.
Sve se vraća na staro.
Sjaj u tvojim očima.
Proždiranje.
Krv...
Bol...


20:16 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se