Čemu pretvaranje...
Dosta mi je toga...
Nekad smo bili prijatelji, oni najbolji.
Ti si bio jedina osoba s kojom sam mogla sjediti u potpunoj tišini i osjećati se kao da sam na najsavršenijem mjestu na svijetu...
A gdje je to sada?
Ne možemo sklopiti ni 3 poštene rečenice.
Želio si nešto više i dobio si to.
A sada si se tako okrenuo od mene.
Osjetim tvoji pogled na leđima.
Stojiš na suprotnoj strani prostorije.
Razgovaraš s njom.
Tvojom novom najboljom prijateljicom
A gledaš u mene preko njenog ramena.
Budi fer bar prema njoj, pa ju gledaj u oči dok razgovarate...
onako kao što si mene nekad gledao..
Poklonio si joj već 2 prstena.
Svi kažu da ste samo prijatelji..malo čudno, zar ne?
Ne smeta mi to ni najmanje, jer naše prijateljstvo nije bilo materijalno.
Jedinu stvar koju si mi poklonio je ona smiješna, gumena narukvica narančaste boje sa dupinom.
Rekao si "Takvu sada imamo samo ja i ti."
I baš zato što je tako dječija i smiješna, obožavam ju...
Da li znaš gdje je tvoja?
Sve što sam tražila od tebe je osmijeh i zagrljaj..da budeš uz mene kad te trebam...
Toliko si mogao napraviti.
Kome si plakao na ramenu?
Tko te pazio kada je bilo loše?
Razmisli malo...
Ti si to meni uskratio...
Hvala...
Post je objavljen 18.05.2008. u 23:01 sati.