...a Place Beyond the Sun...

Nemojte si nikada dozvoliti da zavolite nekoga do te mjere da ne znate funkcionirati bez te osobe. Jer kada si to dozvolite, ta osoba će vas ostaviti.

End of story.

i won't blame you,
instead
i will remeber the kisses
our lips raw with love
and how you gave me
everything you had
and how I
offered you what was left of
me,
and I will remeber your small room
the feel of you
the light in the window
your recordds
your books
our morning coffee
our noons our nights
our bodies spilled together
sleeping
the tiny flowing currents
immediate and forever
your leg my leg
your arm my arm
your smile and the warmth
of you
who made me laugh
again.

Htjela bi da mi ovo uspije, tako jako bi to htjela. Ali možda bi mi pametnije bilo da to ne radim dok me gledaš. Ili ne gledaš? Ne gledaš. Drugačiji si kad me gledaš.. [s ovim zaključkom sam si upravo uljepšala dan. Samo da ostane tu dok ne utonem u san] Iako volim i ovaj izraz lica. Volim ih sve. Mali trag mrštenja vidljiv na tvom čelu (ponekad pomislim da je u obliku sitne borice koja je valjda samo meni uočljiva i koja nestaje prvim treptajem - mojim, ne tvojim). Baršunaste usnice skupljene u točku koju tako željno želim okusiti. Obrve, kao čuvari najljepših čokoladnih očiju, učine se onda još gušće i tamnije. Tako želim pokvariti tu koncentraciju i fokusiranost.
A kad mi uspije, čokolada se topi, razlijevajući se po rubovima, i tvori najsitnije smijalice. Točka se izduži u...nešto što mi sada ne želiš pokazati...u najfascinantniju krivulju.

Moje malo osobno Sunce u kojem se bez razmišljanja utapam.

Jel moguće da je meni trebalo godinu dana da shvatim da ne mogu sve imati, da se nekih stvari trebam i odreći kako bi imala ono što stvarno najviše želim? Jel moguće da je meni zapravo trebalo toliko dugo da shvatim šta to točno želim najviše od svega? Jel moguće da ljudska glupost seže do nezamislivih visina? Jel moguće da se treba dogodit nešto loše da bi počeli cijenit ono dobro? Jel moguće da uvijek želimo ono što ne možemo imati? Jel moguće da nikad nećemo bit sretni? Dobro sad, ne baš nikad..sreća je raspoloženje. Bolje pitanje je: Jel moguće da je čovjek koji je uvijek sretan, normalan čovjek? Jel moguće skriti traumu od svijeta? [ne od tebe ljubavi, mi nismo svijet] Jel moguće glumiti tako savršeno da bi sam sebe nominirao za Oscara? Jel moguće skinuti maske poslje predstave zvane "Život"?

Jel moguće izbjeći prstima sudbine?

Sve je moguće.

Iz spremišta naših smijehova
Izvađena je neka vrsta alata,
Možda nepoznata vrsta alata,
Možda ipak poznata..
Kopa kilometre između nas,
Nezaustavljivo.
Do jučer smo si doticali rupice od osmijeha na licu
Danas je ostala samo jeka.
Bojim se.
Do jučer smo bili nepobjedivi, nerazdvojni..
Danas prestajemo biti sigurni u to.
Prestaješ.
Do jučer si govorio da nema razloga za strah,
Danas si pokazao suprotno.
Odustaješ.
Do jučer si volio kako mirišem.
Danas su ti osjetila otupjela.

Do jučer si me trebao.
Danas...

I dalje se bojim.


*Can we pretend that airplanes in the night sky are like shooting stars?

U hladnoj sobi puštam da me bol pojede iznutra.
Zakopavam se u vlastitu nesposobnost da uspijem sama.
Sav ponos što je nekad bio, otputovao je prvim vlakom.
Sva snaga umrla je.

Yet again I'm missing you ..

Tražim način da ti na 365 papirića kažem koliko mi značiš. Idiotski i djetinjasto? Je. I sama sam idiot i dijete, valjda si to već prihvatio. Ma jesi. Ako ne možeš bit sa mnom, s kim možeš? Poslovica da je problem dobro prespavati je dobila i znanstvenu potvrdu. Mogli su bez problema vršiti to istraživanje na meni. I onda odjednom...nema više sna. Osjećam se kao luđak. Šta napravi čovjek kad shvati da niti može bez nekog, niti može s tim nekim? Mislim, da se pripremim, jer shvatio si ti to odavno. Dal se odluči za jedno ili drugo? Ma de ne znam šta pričam uopće ni šta me muči, ali muči me. Valjda činjenica da ti i danas kao i prije godinu dana ne uljepšavam rođendan i činjenica da svaku moju riječ uspiješ povezat s nečim od prije. Mislim da ne bi uspjela izbrisat tvoju gorčinu ni da se ispričavam svaki dan. A u svakom trenu imam potrebu ispričat se :s Da, pišem nasumične gluposti al nije mi pretjerano bitno. Samo želim doć kući i zagrlit te. Znam da ćeš odlučit da me i dalje voliš.



"San je zato da se spava." - Ana (7)

Spavanje je potrebno našem mozgu, no znanstvenici nisu suglasni kako točno najvažniji organ našeg tijela izvlači korist iz tog procesa. Prema jednoj teoriji, san omogućava mozgu da pregleda i utvrdi bujicu informacija kojima je bio izložen u budnom stanju.


A sad Vi meni recite, čemu STVARNO služi spavanje?

Strašna stvar je ta ljudska glupost. Svjesno ići protiv sebe i svjesno uzimati manje od onoga što ti treba. Uvjeravati se da je to baš to i da je sve baš onako kako treba biti. A podsvjest VRIŠTI ! No koga briga, vrištala sam i ja pa nitko nije obraćao pažnju. Ili je? Nebitno. Kad pogledaš malo bolje sve je postalo nebitno. Čak ni sreća više nije bitna. Jer ljudska glupost doseže toliku razinu da joj nikad nije dovoljno. Nikad ne možeš postići onaj trenutak kada si u potpunosti zadovoljan jer se onda pojavi onaj mali smrdljivi crvić i kopa ti po glavi. A ti se smiješ i pretvaraš se i sve je tako divno. Kome? Ljudima oko tebe, a ne tebi samom. Ajde, barem nekom. Neki dani su prošli tako da nisi znao tko si. No kao što rekoh, prošli su. Neki pak da si isuviše dobro znao tko si. Jedan dan se smješkaš prolaznicima, udjeliš koju kunu jadniku na ulici. Drugi dan si zuriš u prljave cipele, s gađenjem okrećeš glavu od jadnika. Jedino u čemu si ostao dobar je spavanje i sve tako brzo prođe, dani jedan drugog stižu. Vikendi bez alkohola jer ni to nije više što je nekad bilo. Više ne pijemo da zaboravimo. Jednostavno ne zaboravljamo. Jutro uvijek dođe, koliko god želiš da ne svane. Grč u želucu se uvijek javi kada se prva misao toga dana zavitla glavom. I shvatiš da su rijetki oni koji kad te pitaju "Kako si" to stvarno i žele znati. Onda jednostavno svima govoriš da si dobro. Jer kvragu, na šta da se požalim a da ne trebam objašnjavat svoje unutarnje stanje od zadnjih 5 mjeseci. Uostalom, odakle mi pravo da se požalim bez obzira kakvo moje stanje bilo kad je ONA bar 10 puta gore. I ne mogu joj pomoći. Koliko god htjela bit uz nju u tim trenucima, jednostavno nisam u mogućnosti. Bože, 11.06. je blizu, ako do tad ne bude sve dobro..ne znam.. Bit će. Mora.


Ali u vašoj glavi nema nikog drugog da bi gledao slike.


Teško je biti siguran, ali u ovo trenu to jesam.
Teško je biti sretan, ali u ovom trenu to jesam.

Kraj.

I sve pjesme sada tako tužno zvuče.

Dvije strane u jednom - prijatelj...i ono drugo.
Ponekad ćemo si možda dobro doći.
Na jedan kratki trenutak.
Smijati se.
A sutra opet biti najbolji.

Početak?

Distanca.

Promjene se događaju,
Promjene su moguće.
Kako očekivati od nekoga promjenu istoga trena?
Bezumno je.

Vrijeme.
Kažu, liječi sve.
Ne.

Razum.
To je to.
Ali ponekad..

Laž..
Nakon koje uvijek slijedi Istina.
Bijela laž?
Ne postoji.
Laž uvijek ostaje laž - bijela, crna, crvena...
Svejedno.

Šutnja.
Besmisao.
Tuga.
Samoća.
Kraj.


..samo kaos uredan, samo trzaj vremena i ništa više nikada..
..sada je tako sve dok ne bude drugačije..

And diferent it will be.

Izgubljena i zbunjena.
To već postaje normalno.
Naša svakodnevna rutina.

Mrzim rutinu.

Ja vičem..
Ali danas me očito nisi želio čuti.
I tako šutnja radi svoje.
Vodiš glupe razgovore o kokicama [zaboga..o kokicama!] s onom koja se zove kao ja. A ja se pravim da mi ne smeta što nas dvije ne dijelimo šutnju jednako kao ime.
I sutra će sve bit odlično i u najboljem redu.
Danas kiša,sutra sunce. [Vakula kaže da će i sutra kiša..nažalost.]
Sjedim,a ti mirno spavaš.
I dobro je dokle god ti se vratim u krevet kad to zatrebaš.
Žalosno.
Jeftino.
Tako se osjećam.
Zašto bi to tebe zanimalo..
Bojim se stalnosti i nepromjenjivosti tvog "volim te".
Uvijek zvuči tako istrenirano..Kao da je izgubilo pravi smisao.
A opet ga tako željno iščekujem čuti svaki dan..
danas..niti jedno..
A od mene za tebe,po ko zna koji put danas.. : Volim te

ummm..zapravo i ne znam zašto ne pišem..
Trenutak prije nego sam otvorila stranicu pomislila sam da se pozdravim sa svima jer..ne znam..riječi jednostavno ne dolaze više na vrške mojih jagodica..ipak nešto..

***


Ali moj anđeo je tu..konačno..
Da mi podigne glavu visoko prema suncu kada ona krene tonuti u sjene.
Da mi poljupcima zatvara stare rane.
Da me uhvati za ramena i protrese.
Da me ugrize!
I da, nakon svega, nikada ne odustane od nas...


I opet se događa ono isto.

Sreća.
Zašto mi je tako teško pisati o sreći..
..kao da se ne znam izraziti..
Pružam ruke,želim te doseći.
Nakon svega ostaje samo prazan papir.
Da li uopće želim govoriti o tebi.
Bojim se.
Ne,ne sramim te se.
Naprotiv,ponosim se tobom.
Obožavam te.
Volim te.
Možda...sebičnost..
Da...možda ipak jesam sebična kako si i rekao...



Slagalica je složena..da li koristimo ljepilo? [ono kojim se možeš zalijepiti na strop i to viseći naopačke??]




*Kao što me i zamolila...samo za Saru [osmijeh]

Nema povratka.
Trudimo se.
Budimo si baš ono što sada trebamo.
Dio slagalice koji nedostaje - ti meni, ja tebi.
Shvati me.
Hoćeš to ikada moći?
Rekla sam da je dovoljno da me voliš,ali...je li je?





Love, M.

Samo još jedan neuspjeli pokušaj i uzaludno otvaranje blogeditora.. :S
Možda drugi put?




Da,neki drugi put..

"Zavoljet ću ga..pa makar i na silu.."
Ona ju je pogledala i nasmješila se.."Uvijek si bila blesava,ali ako misliš da to možeš.."
Naravno da može..uvijek se ohrabrivala..
To joj je trebalo sada,da svoje lice lišeno svih emocija ponovno ukrasi blistavim osmijehom..
Toliko sranja u zadnje vrijeme si joj pružio,ali nije ju bilo briga..imala je osjećaj da je u svakom trenu imala onaj blesavi osmijeh na licu..onaj koji uvijek ima kad je izgubljena u situaciji i kad ne zna kako bi reagirala..
Nada se da je bar tebi pomogao..da misliš kako joj nije bilo baš tako teško prolaziti kroz sve poglede i optužbe..
Previše puta u danu se nalazila sa glavom u dlanovima..
Sad je dobro..štoviše,odlično!
Voli kad ju zagrliš..
Koliko god mislila da se morala truditi da se zaljubi u tebe,to je bila najlakša stvar na svijetu i dogodila se bez imalo truda..
DA, ZALJUBILA SE!
Uvukao si joj se pod kožu svojim osmijehom,bezbrižnim pričama,čak i sjedenjem u tišini..a to nije dugo dobila od nekog..
Želi te uvijek imati uza se..sebično,ali neka..smije valjda nekada biti i sebična..
Uz tebe joj se sve činilo tako jednostavno..ili si joj ti to samo tako predočavao..važno je samo ne misliti na druge i svu pažnju usredotočiti na vas..dobro,čini se lako..
Stvar se promijeni u trenu,ali ovaj će se puta ponovno baciti u sve glavom bez obzira..očiju širom zatvorenih..
A ti dobro pazi..iako poslje tako nečeg nema snage za osvetu..pazi!
Povrijedi ju i smoći će snage da ti vrati..makar joj zadnje bilo!
Nije u mogućnosti da trpi ponavljanje prošlosti..nema želuca da iznova guta komade srca koji joj žele izaći na usta..
A dat će ti sve..samo zatraži,dobit ćeš..
Ona ne traži ništa za uzvrat..samo da bude voljena..

Sutra,točno u 14:40 će se priviti uz tebe i uputiti ti prvi poljubac nakon 5 dana..
Dokazat će svima da je vrijedna tebe i da si ti vrijedan nje..oglušiti se na sve zle jezike koji klepeću s namjerom da ih rastave...čiji otrov reže i ostavlja tragove..a zapravo..
"Sva ta lica na njenim večerama i čajevima,sve su to mračne i neshvatljive pojave! Nekakvi ekscentrici,koji piju vino iz lubanja..."