Sjedila sam u debelom hladu
Dok je moje osobno, malo ljubičasto sunce
sjalo najljepšim sjajem samo za mene.
Onda si se pojavio TI.
Zaklonio mi sunce u punom sjaju
Ugasio nadu
Napravio sjenu
Navukao oblake, doduše ne potpuno crne...
Posežeš za svim meni dragim
Lomiš me.
Proždireš komadić po komadić mog zamišljenog svijeta
Guta me vrtlog boli.
Pluća kolabiraju.
Nemoguće je udahnuti
Opusti malo te ruke koje mi držiš oko vrata.
Podižeš me od zemlje...
...
Napokon me ipak spuštaš natrag u moju sjenu.
Scena u predstavi kojoj smo mi glavni akteri naglo se mijenja.
Pogled ti se mijenja.
Nema više proždiranja.
JA
Malena naivna djevojčica
Ohrabrim se
I pružim ti nešto iz širom otvorenog dlana.
Što je to?
Krhotina mog malog srca, naravno...
Osmijeh na tvom licu.
Sve se vraća na staro.
Sjaj u tvojim očima.
Proždiranje.
Krv...
Bol...
Post je objavljen 05.05.2008. u 20:16 sati.