Lako štivo https://blog.dnevnik.hr/lakostivo

ponedjeljak, 10.12.2007.

Utjeha .... (pastuh)

Život pred nas stavlja različite prepreke, kamenje za posrtanje, lokve za prljanje, krive puteljke, tajnovite kutke ... Ponekad nas udara jako, najjače, ruši nas dok hodamo, trčimo, udara po onome što nam je najvažnije. Pljuske se redaju jedna za drugom, ponizuje nas, a onda šalje utjehe na najčudnije načine.

Sjetila sam se danas jednog teškog dana i slatke utjehe nakon svega ... melema na živu ranu. Ruinu od života povezala sam ljepljivom trakom, posložila kockice na prividno pozitivan način, bila sam čvrsta, odvažna, a u duši tuga, strah, mržnja, očaj - razorni koktel od kojeg noge drhte, temelji se tresu.

Uspjela sam, koliko god bilo teško održala sam ruinu na kupu, održala je dok je trebalo ... a kad su cigle počele padati, traka popuštati ... tražila sam utjehu, tražila sam snagu.

Mogla sam otići na psihoterapiju i popiti čaj sa nogama uzdignutim na sofu, mogla sam u shoppingu zdrobiti previše novaca, mogla sam pojesti previše slatkiša i cijelu sacher tortu ili sam mogla nazvati pastuha i izbaciti sve t iz sebe. I uopće nije važno da li je pastuh mlad, važno je da je pastuh i da utjeha djeluje.

Pastuh je telefonski poziv dočekao spreman, znao je što mi život sprema i znao je kakav dan je predamnom. Kad god bi bilo takvo alarmantno stanje u mojoj duši, slao bi poruke podrške, a sada je bio spreman pomaziti bolno mjesto, poljubiti da brži oporavak, utješiti...
Pokupila sam ga putem do kuće. Miris muškarca rasuo se cijelim autom ... mekom, tek obrijanom bradom dotaknuo mi lice, poklonio poljubac vlažan i nježan ... znao je kako utješiti.

Stan pred nama nikada tiši i prazniji. Neobično sunčan dan za kraj listopada, stan je blistao pod svom tom sunčevom svjetlošću. Čak je i sunce punilo moje prazne baterije, čak je i sunce tješilo. Nespremna na razgovor izgovaram samo ono što moram izreći, samo ono što ljutnja gura u prvi plan, ono što mora izaći da se duša ne raspolovi.

Vruću kavu stavljam na stol, nek se malo ohladi. Nožem režem limun popola, pa još jednom napola, iako nemirna, uspijevam nasjeći na tanke šnitice. Svjež limun, hladan jeger u čašama, treba mi da me opusti, treba mi da me smiri, da me pripremi na dodir, na slast pastuha.

Ispijamo jeger, previše sam nervozna da sjednem, pa to činimo stojeći. Pastuh mi prilazi, odlaže čaše na stol, prima me u naručje, hvata oko struka. Ljubi me ... gotovo isto, gotov jednako kao što me i on nekada ljubio. Ljubi me i privija uz sebe, ljubi me i dodiruje, nježno i polako spušta me na trosjed iza mojih leđa.

- Ne, dragi. Ne još ... dan je bio naporan, moram pod tuš ... - izgovara između poljubaca.
Ali ne, ne pušta me, željan mene, željan moga mirisa, ne odustaje, ne prestaje me već ljubi me svuda i posvuda. Miris straha borbe, miris tuge i odvažnosti, miris snage i ponosa, miris žene, ranjene žene - sve pomiješano u jedno, sve na mojoj koži, bude u pastuhu želju, bude zvijer ...



Tijela gotovo nagog, tu pod sunčevim zrakama prepuštam mu se tako ranjiva. Radije bi da me sakrije mrak, radije bi da me ne vidi. Ali ne, sunce se toga dana pobrinulo da me razotkrije, da pokaže sve moje slabosti, život me tako slabu i povrijeđenu dao njemu u ruke da me utješi, da me iscrpi, da zalijepi flaster na ranu i udahne snagu za dalje, za novi početak.

Tijela umornog i oznojenog, zamršene kose, smirena u njegovom zagrljaju bila sam spremna otvoriti dušu, reći su sve i što treba i što ne treba čuti. Bila sam spremna sakupiti cigle i krenut ispočetka.

Psihički i fizički iscrpljena jedva sam smogla snage za oblačenje i popravljanje šminke. Osmijeh na licu pojavio se iskren zahvaljujući pastuhu, ali iako je zaslužan bilo je vrijeme da srkne kavu i ode kući. Bilo je vrijeme da oslobodi kraljevstvo za kraljevića, budućeg kralja, koji uskoro stiže kući.

Toga dana, nakon bezbroj testova, teških i mučnih razgovora, dobila sam i potvrdila skrbništvo nad sinom. Iako sam znala da će biti tako, iako se druga strana nije protivila, dok papir sa žigom i potpisom nije bio u mojoj ruci, duša je bila ranjiva, previše ranjiva. Sada, sa novom snagom i poticajem za dalje, kraljica majka i kraljević u naručju, pokorit će svijet.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opis bloga ...hmmm... jednom rijeci sladunjavo, melankolicno ... ups, to su vec dvije rijeci

lucy013@gmail.com

Crno i bijelo

Free Counters






to je najbitnije... da živiš... da nisi umrla iznutra... to ti treba dati nadu i snagu. netko je jednom lijepo napisao: kad dotakneš dno, put je samo prema gore... ti si svoje dno ostavila iza sebe



...od ljubavi na ovoj zemlji sve je lakše,
vatra čisto gori, cvijet se slađe razmnaža,
muškarac i žena idu kao jedno,
ne skreću očima ... (poslao Reggie)


Ljubavnici hodaju po tankoj žici, a ako su vjernici, onda su u još većoj neprilici. Da u zemlju propadnemo našli bi nas da nam sude. .... Otkad je ulaznica za raj nejebica? Seks nije prljav nego božanstven .... by Slaven



Povremeno svratim:
Freestyler
Top sicret
Auris
Crvena
Cro download mp3
Zitta
Moj obrok
Slaven
Putena mala
Wall
Mala_vragolanka
Funnelcloud (fotke sunca, mora, munja - savršene)
Lebowski

Moj najdrazi:
Postsecret

Licenca

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada