nedjelja, 25.02.2007.
Bossa Nova večer – Lisinski 24.02.2007.
Budući da, eto članovi naše zadruge sa zadovoljstvo pohađaju raznorazne kulturno-umjetničko-koncertne događaje u našoj maloj metropoli, i redovito Vas obaviještavaju o doživljajima i ugođajima sa istih, odlučili smo se javiti i nakon jučerašnjeg uživanca u zvukovim bossa nove u izvedbama Terese Salgueiro, portugalske pjevačice anđeoskog glasa, Jasne Bilušić, naše (stvarne) dive pozornice (i kao glumica i kao pjevačica), i velike španjolske glumačke zvijezde Victorie Abril, koja se dokazala kao solidna pjevačica ali još i više kao fantastični šou-maher.
Za one koji nisu upoznati sa bossa novom-to je vrsta samba-jazza iz 60-ih i 70-ih iz Brazila, a ako niste čuli originale zasigurno ste čuli raznorazne obrade „Mas que Nada“, „Brazil“, „Girl from Ipanema“, „Desafinada“ i dr.
Dakle – definitivno jedan od ponajboljih koncerata u zadnje vrijeme. Svaka od dama je imala 45 minuta da nas uvede u svoji pogled na bossa novu.
Kao domaćica prva je nastupala Jasna Bilušić koja nas je krasno uvela u ritam i lepršavost bossa nove i poznatih djela A.C.Jobima, de Moraesa, Chico Barquea i Caetana Velosa. Nakon nje svojih 45 minuta dobila je jedna od zvijezda fada Teresa Salgueiro koja je sa svojim Lusitania Ensemble-om prikazala jedan sasvim drukčiji doživljaj- kombinaciju gudačkog kvinteta, udaraljka i svog prekrasnog glasa.
I, naravno, za kraj ostala je velika Victoria Abril, većini poznatija kao jedna od omiljenih glumica Pedra Almodovara. Abril, nema velikog pjevačkog umijeća, ali strast i veselje njezinog pjevanja jednostavno je zarazno...nije se moglo a da ne vidite kako se svi lagano migolje u svojim stolicama (s time da su prije napravili pauzu tak da to nije bilo zbog wc-a.....molim lijepo). Za kraj izvela je i po pjesmu sa Teresom Salguiero – „Doralisa“, bossa nova obradu “Fly me to the Moon“ sa Jasnom Bilušić, i „Mas Que Nada“ uz isprva tihu ali kasnije svesrdnu pomoć publike.
Uglavnom, cijena karata od 240-280 kn uopće nije bila previše (isplatila se svaka lipa) za ovakve 3 dame koje su nas oduševljavale puna 2 i pol sata plus pauze.
Ako ste se oko 23:30 našli u blizini Lisinskog mogli ste čuti još mnoge kako pjevuše „oba...oba...oba...“.
Michelle 
ponedjeljak, 19.02.2007.
Pet stvari koje niste znali…
Ma dosta više i VayaCD svaki put kad otvorim taj blog! Kae koke!? Veljača vam je? Snap out of it! Ne bio ja – ja, jel, da like, totally kasnim (vidi naslov). Ergo, slijede meme iliti "speme". Tome, totalno neočekivano, mogu zahvaliti supertati malog Mačka: Skalonja, bome si me uvalio… Dugo nisam niti skužio "nominaciju" (…I would like to thank The Academy…), ondak dugo jednostavno nisam bio u prilici odazvati se tom izazovu. Unda triba i spensat ća god! Pa utopit te meme još petorki kandidata koji će nastaviti širiti rubriku nepoznato o poznatom. Naravno, ja bih odabrao pet kokoša (Svetlanaaa jaaa biraaam tebeee! Napad novim lapijem!) hihi. Ali! Onda bi sljedećih šest (slovima: šest) postova bilo: Pet stvari koje niste znali… Pet stvari koje niste znali… Pet stvari koje niste znali… Pet stvari koje niste znali… Pet stvari koje niste znali… Pet stvari koje niste znali… Aaaaaaaaaaaaaa! To bi dovelo do pada Kokošjeg Carstva i opće eutanazije pilića! Stoga: odlučih sljedeće (uz predivnu ideju i asistenciju ljupke Maje) – meme prestaju sada i ovdje, a neće biti o meni nego o… B3: Gallus gallus domesticus. Stupac A: meme. Ponudio bih konačno rješenje:
Pet stvari koje niste znali o Kokošjem sljepilu!
1.
Mi (deset mladih ambicioznih zagrebačkih nada) studiramo (neki i završili) i (do ulaska u EU-hihi) bit ćemo ponosni nositelji sljedećih važnih dipl. titula:
pravnik, za ozbać
još jedan pravnik, s fensi šmensi gadgetsima
opet pravnik, ali i novinar, ozbiljan i plav
ekonomist, mlada nada marketinga (propali smo!)
ekonomist - menadžer u hotelijerstvu, turistički gonitelj
socijalni radnik, ali ne i slučaj, ili ipak…
psiholog, yada yada yada, wannabe sportski
inženjer fizike - teoretičar, atomski (buum!) / wannabe glumac
agronom – revni uređivač krajobraza i dikobraza
profesor francuskog i talijanskog jezika, s izraženim žaljenjem odabira fakulteta
2.
Udruženi smo u Zadrugu i skriveno sjedište nam je kod Sare na vrhu jedne zgrade u samom centru Zagreba gdje radimo tajne tulume, predavanja, seminare i rasprave te stručna usavršavanja i savjetovanja, a čuva ga Zvijer i dobri duh Stanko (kroz vjetar i dan danas zuji: "iooo sonooo stancooo mortooo!"). Također smo članovi tajnog društva disleksičara, disgrafičara i dislaličara – prvenstveno ovo potonje.
3.
Ako ste oduvijek željeli znati što je zapravo (medicinski) pojam kokošje sljepilo odlučno i samouvjereno ćete tu sintagmu ukucati u svoj najdraži pretraživač. He! Ali rezultati izbacuju samo – ta-da! – ovaj blog i sve ostale blogove gdje smo ostavljali komentare. Jer ipak, vama treba službeni naziv bolesti, zato se uvalite u stolac i nešto naučite:
kokošje sljepilo = noćno sljepilo = niktalopatija =
posljedica nedostatka vitamina A (hipovitaminoza); bolest koja nastaje smanjenjem vidnog pigmenta rodopsina u mrežnici oka. Nedostaci najčešće nastaju zbog neadekvatne prehrane ili pri kroničnim bolestima kod kojih je smanjena apsorpcija masti. Takvo pomanjkanje ovog vitamina smanjuje sposobnost adaptacije na tamu, tj. vid je pri slaboj svijetlosti jako oslabljen!
Retinitis pigmentosa, ili RP, je genetičko očno oboljenje. Retinitis pigmentosa je noćno sljepilo koje vodi na tunelski vid tokom godina. Mnogi oboljeli ne postanu "legalno" slijepi do 40-tih ili 50-tih godina i pretežno ostanu s vrlo malo vida. Totalno sljepilo se ponekad javlja ako je oboljeli u ranim godinama djetinjstva. RP uzlazi u kategoriju nasljednih bolesti u kojem fotoreceptori (rods i kone) ili retinski pigment epithelium (RPE) vodi veoma malom vidu i vremenom sljepilu. Oboljeli prvo imaju probleme s prijelazom u mrak ili noćno sljepilo koje vodi u skraćenje perifernog vida, i za vremena totalnom sljepilu. Najbolje rečeno kroz frazu: "Kao da gledate svijet kroz slamku".
4.
Mi (deset mladih ambicioznih zagrebačkih nada) NE bolujemo od kokošjeg sljepila!
5.
Tijekom kreiranja i pisanja ovog bloga nije stradala niti jedna kokoš, niti je povrijeđeno dostojanstvo istih!
S tajne lokacije, za blog.hr,
Bleki
nedjelja, 04.02.2007.
Vaya Con Dios, 04.02.'07., 17h, Lisinski, Zagreb
Sve je počelo velikim pripremama i beskrajnim preslušavanjem The best of… Skidanjem ostalih stvari preko neta i preslušavanjem istih unedogled. Sve je završilo danas!
(veliki uzdah)
Okej, ajmo lagano krenuti… krcata dvorana ljudi koji su zapravo sretnici što je otvoren i treći termin i što nisu popušili izvanrednu priliku poslušati nevjerojatan glas Dani Klein i neke od njihovih najvećih hitova u živo… Počela je s Just a Friend of Mine u neprepoznatljivoj i laganoj verziji. Ajde. Dobro. Laganica na početku. Zagrijavaju se. Pjesma je i inače lagana. Super štih su s tim dobili. Uuuu, tek dolaze najhitovi… No, sve nešto mrlji brlji jazz, za jedva pomaknut se. Dobro, takav joj je novi album: jazz i soul-pop, ali zna se zašto su ljudi došli… Et finalement! Johnny! "Hej, Džoni, Džoni, nisi neki anđeo…" pjevahu frankofone mase s partera i tribina. Ho, ho… krenuli smo, sad će žarit i palit! No eto, lagano opet u smiraj glazbe… Šuši muši… novi album, stari album, sve neki novi aranžmani, lagano, lagano… Kadli: Don't cry for Love - jeeee, super! Opet malo sporije, ali to je stvar koju smo htjeli čuti! Onda nešto-nešto, neke zgođušne stvarčice – dobra laganini atmosferica i krene neka stvar koja mi s čini poznatom, ali nekako ju ne razabirem… aj, aj, aj ,aj, aj ,aj Puerto Rico??? Molim?! Moli-m!? M!! What the f*!? Reakcija je samo: ajajaj… Što je njima bilo!? Ja bih sam sebe tužio za nanošenje duševne boli da si tako obradim stvar! Unakazili do neprepoznatljivosti!! Pa ipak je to Puerto Rico! Žao mi je što sam to morao čuti! U šoku nastavljamo pratiti dalje koncert, pitajući se što se dogodilo s famoznom grupom iz Belgije koju smo prije slušali. No, nisam siguran je li to bio vrhunac ili možda obrada Đelem, Đelem (na francuskom) ?! Cigane mnogo vooolim, al ovo je valjda najgora verzija koju sam ikad čuo… "[Želem želem], depuis toujours, [želem želem], je sais pas pourquoi…" !? I ja se pitam zašto?!
Okej, fakat sam se razočarao, makar su svirali i hitove At the Parallel (to je bilo predivno – al to ni nisu mogli sporije izvesti) i What's a Woman? isto u sporijoj verziji, ali to je takva stvar da ne smeta… Bilo je jasno radi čega je rasprodala tri puta Lisinski – radi dobre mjuze i atmosfere koje te stvari imaju! Alaj smo se usosili! ! Nakon sat i dvadeset je završila. Iako je otpjevala bar šest hitova s The best of albuma, samo sam se uspio nažuljati na sjedalu i dobro načaskati s frendovima. Jedini razlog zašto uopće pišem ovaj post, umjesto da sadrži samo jednu riječ – dosadno! – je bissssss! Izašli oni i komentira Dani kako je večeras bilo malo laganini, a da je vidjela da smo se malko trzali željni plesa (ma jok, ne!) i kako se sad slobodno možemo ustati i zaplesati! I krene Nah neh nah… Gracias A Dio Vaya Con Dios na tako lijepoj gesti – uživali smo 1:30 minuta u 1:30 h koncerta! Dobro…pretjerujem, ali zašto nisu mogli sve stvari ostaviti u originalu i napraviti cijeli koncert da SVI stoje na nogama oduševljeni, a ne da kopaju nos… ILI... možda su trebali umjesto 3 koncerta za 6000 ljudi napraviti 100 koncerata za 60 ljudi u BP klubu! Da ukradem misao oca djevojke ispred mene (tribina lijevo, red 2, sjedalo 6): "Pa kaj ste očekivali za tridest eura!?"
Vaya Con Dios, odi zbogom!
Bleki
petak, 02.02.2007.
Za sve one profesore koji misle da studenti pobožno pišu za vrijeme predavanja koje traje tri i nešto sata BEZ PAUZE, u petak, kada su predavanja već gotova... 
prvi dio:
drugi dio:
Za one koji žele pogledati sliku u punoj veličini, ljepoti i snazi:
I nemojte mi onda tvrdit da vam faks ne potiče kreativnost 
maja
