|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
i kad to sve završi?
e pa ne znam...
danas sam se čula s osobom o kojoj sam pisala u dva posta prije...
onaj koji mi je zavrtio glavom...i svime što u njoj ima...
e pa, čuli smo se...i sve je počelo nekako formalno....s obzirom da se par dana nismo baš nešto posebno čuli, tek par poruka...
e pa krenulo je formalno, a završilo borbeno...zapravo još nije završilo...bar za njega...
kako sam ja lijepo prošla trodnevno izbacivanje tog parazita iz svog srca i sad sam bolesno zdrava, taj bacil tendira povratku...
rekla sam mu sve...da između nas ne može biti ništa...tj da neće biti...
najprije se ponašao frajerski pa je ipak pustio vodu da teče na moj mlin...
odjednom je postao fin...
rekla sam mu da mi je ostao dužan onaj poljubac, ali da mu opraštam...
na kraju je rekao da ću ga dobiti...
kad sam rekla da ću ga izbjegavati, rekao je da mogu bježati, ali da će me naći...
a sve što sam radila je : ostala pri zdravoj pameti...
a bila sam iskrena...potpuno...
rekla sam da neću s njim jer mi nije kao drugi...njega bi mogla voljeti...ali ne želim biti povrijeđena...
nije se nadao tim riječima...iznenadila sam ga na njegovom bojištu...
i na čemu smo sad...
ozbiljno mi se grozi pažnjom...da će me naći i ukrasti...
he dušo, nije bit pobijediti bitku već dobiti rat...
da se razumijemo, ni ja ga još nisam dobila, ali namjeravam....
istina, klin se klinom izbija, ali bitna je taktika...
sad mi je drago što nisam popustila...što sam ostala "ja" pod svaku cijenu...
hvala vam svima na podršci, bez vas bi mi bilo puno teže izdržati taj svoj put...
a stanje sada....hm...dobro je jer daljina nas dijeli...znam da me kući čeka konačna računica s njim, ali sad igramo s istih pozicija...
a da bi ponovno upravljao jedrima moga srca, morat će će dobru buru dignuti....
jeste li se osjećali tako?
da ste centar svijeta, a da ni sami ne znate zašto...
ma možda zvuči nekako uobraženo, ali ima nešto u tome...
dani kad jednostavno prštite nekom neshvatljivom energijom, a oko vas se kače ljudi...i oni za koje bi htjeli da se kače...i oni za koje ne bi...
ali imponirajuće je....
zašto o tome pišem....pa tako nešto mi se zbiva trenutno u mom smušenom životu....
da vam prepričam mojih par zadnjih dana....
u petak mi je došao frend...naime povodom one svadbe u kojoj sam mu bila pratnja...
taj dan smo proveli pričajući, malo u posjetama kod moje frendice pa kod njegove sestre...
e da htjela bi komentirati njegovu sestru i njezinu obitelj....žena ima šestero djece...ona ne radi...muž se bavi svim i svačim...kod kuće imaju pravo životinjsko carstvo...ne mislim u smislu da je nered, nego drže razne životinjice: koke, zečiće, koze...
nemaju puno novaca....imaju kombi da bi cijela obitelj stala kad nekuda idu:-)
muž je vjerski nastrojen....djece ima raznih uzrasta, od kojih mi je najdraža mala Marija koja je za nas održala i privatni koncert vjerskih pjesmi...najslađa je bila kad je pjevala: Marjo , o Marjo o kako jepa si ...zezde saju oko toje gaje, anđeji te svojom pjesmom sjave, o kakooooo jepa si....
još je mala i ne zna dobro izgovarati, ali srcem je pjevala tu pjesmu...
u svakakom slučaju, lijepo je vidjeti kad se djeca tako odgajaju...
a za nju smo se šalili da sam ju ja rodila jer je više nalikovala na mene i nije imala nikakve sličnosti s roditeljima ni s ostalim klincima...
no poanta cijele priče je da dam u toj obitelji osjetila kako ljubav struji....kako za sreću nije potrebno mnogo...jednostavno lijepo...takvo što želim i sebi...obitelj s puno ljubavi...
...frend i ja smo nastavili svoje dubokoumne razgovore do 5 ujutro...da nadoknadimo što smo propustili, a protresle su se i neke starije teme...sve u svemu sve je teklo nekako glatko...
osim...
morali smo se ustati u 8 ujutro jer ipak nije sve tako glatko na drugom planu...meni se nije dalo šetati samoj po dućanima i tražiti što ću nositi pa sam mu najavila već prije da to imamo obaviti u subotu ujutro, dakle svega par sati prije svadbe...sve u zadnji tren, spontano, ali najbolje-to je moja tarifa...
naravno da se izgubi više živaca,ali eto...
i tako sam ja čula alarm na svom mobitelu i stavila ga pod jastuk....zvonila je i budilica pa sam ju samo poklopila...dok nije nazvala uznemirena frendova mama, pitajući se što je s nama...ona je već bila i na frizuri, a ja još ne znam ni što ću nositi....btw najvaila se je da stižu ona i frendova seka kod nas na kavu....možete zamisliti koje je to rapidno ustajanje bilo...no sve se to sredilo, ali su nam oduzele već dosta vremena pa smo jurcali po dućanima tražeći što ću nositi...već sam bila malo luuda pa sam skoro dala 1200 kn za neku haljinicu, kaže prodavačica unikat...moš si misliti...
no frend me odgovorio...sjeli smo na kavu, razbistrili glavu i krenuli ponovno...i našli sve u roku 45 minuta...kombinacija: crna haljinica, bijeli remen, pismo torbica, srebreni nakit, bijele na petu cipelice...ma crno-bijelo je uvijek dobitna kombinacija...
došli smo doma...frend se prvi spremao i bio gotov za 20 minuta....ah ti muškarci,nemaju pojma kako im je lako: tuširanje, dezedorans, košulja,hlače, gel, parfem, sunčane naočale i super...
e zato je meni trebalo 3 sata...
najviše vremena mi je oduzelo spremanje frizure....ni sama nisam znala što će od nje ispasti, ali kako kažem, spontano je the best...stavila sam viklere:-) da malo uvijem kosu, jedan dio podigla, a ostalo pustila i ispalo je super...
u biti sve je bilo orginalno s obzirom na brzinu spremanja....
e onda smo se zaputili na odredište...koje smo btw tražili pola sata, kružeći oko njega...mrzim male zabite ulice...a vani +37...
no snašli smo...kad smo stigli, shvatili smo da smo stvarno uspjeli u svom uređivanju jer smo bili daleko najzgodinji...nije da se hvalim , ali tako je bilo...u prilog tomu govori i činjenica da nas frendova rodbina nije prepoznala....dan prije smo oboje bili u sportskoj obleki, no make up, umorni...koma...ali eto ispravili smo to...
dočekli su nas tamburaši i to ciganski...ajme majci kakvu feštu znaju napraviti....frendov ujak nam je slagao pića...htjelo smo jack daniels, ali kako njega nije na početku bilo, pili smo ballantines+cola....i puno, puno toga...
cijelo vrijeme smo pjevali i plesali, izveli sve one tradicionalne sheme s kupnjom mlade itd...ali s eod tamburaša nismo odmicali...ma zakon je bilo...
e, ali je i piće već udarilo u glavu...
no u svoj toj priči, ja sam zamijetila jednu osobu...muškarac...srednjih godina ( po mom mišljenju najviše 30) i par puta sam ga odmjerila i pogledi su nam se susreli...kasnije nisam vidjela sebe, a kamoli njega...
u međuvremenu mi se kum počeo nabacvati....bio je opčaran samnom, ali baš onakvom kakva sam...bez ukočenosti i ostalih shema...lijepo je kad možete biti vi, a da to nekoga privuče...
no onda je došla na red vožnja po gradu i u crkvu...
dobili smo svoju bocu jack danielsa, dvije čaše, colu i led za put...koja privilegija, ustupljena od frendova ujaka...
cugali smo cijelo vrijeme, a već smo bili pripiti...naravno vozila sam se na prozoru, pa malo slikala, pa malo miksala piće...cijeli put je bio zanimljiv...
došli pred crkvu, u nju nismo ušli, ali smo uredno poslali mladence unutra i dočekali ih vani...
u međuvremenu smo sabrali ekipu i feštali ispred....uspjeli smo čak i časne natjerati d apiju s nama...
e pa onda znate kakva smo ekipa bili...
kad smo došli pred hotel više nisam bila u autu, pa ni na prozoru već na krovu....a kako sam tamo završila...ne sjećam se baš potanko:-)
zanimljivo je što smo cijelo to vrijeme pili, ali nismo nikako došli do one granice da budemo mortu već onako baš solidno...
u hotelu je najprije bilo malo dosadno pa smo se frend i ja preselili u predvorje na kavicu...
e onda je krenula fešta....
i bila je odlična...
kum se cijelo vrijeme nabacivao, što se pak nije svidjelo njegovoj dragoj, koja je pa moja imenjakinja i isti horoskopski znak kao i ja....samo 3 godine mlađa...odbila sam njegov poziv da se izgubimo s isprikom: e ovu ne možeš imati...:-)
kad smo se umorili onda smo malo sjeli i tad sam ugledal na kraju svog stola osobu X....muškarac s kojim sam izmjenjivala poglede....uf...inače nije moj tip jer je visok i snažan, obrijana glava...onako opasno izgleda....on je bio ful skuliran za razliku od mog frenda i mene...
no dao mi je signal rukom da mu dam br mobitela...i još jednom da izađem vanka s njim...
odbijala sam ,ali mi inat nije dao mira pa sam mu napisala ceduljicu sa svojim brojem mobitela i imenom...moj frend ( ako se sjećate iz prošlog posta, zaljubljen je već dugo u mene) onako pod utjecajem alkohola to sve shvati i počne lagano ludjeti....prigovarati....kao da mi je dečko , a ne frend...počeli smo se svađati , a osoba x je to sve promatrala...nisam htjela puno raspravljati pa sam se ustala i otišla plesati..ugledala sam kod izlaznih vrata svog muškarca koji me pozvao k sebi...
pitao me hoću prošetati s njim..pristala sam...izgubili smo se na sat vremena....
svu me je iznenadio...rekao mi je svoje ime, a ostalo odlučio reći na kavi...sva ta tajanstvenost...očito je imao puno pojašnjavati...tajanstvene su ostale i njegove godine pa i naredna dva dana dok nisam saznala...no dosta smo pričali, malo se poljubili, malo skrivali od mog frenda koji je tražio mene...
onda mi se otvrila krv na nos pa sam morala natrag u hotel...koja blamaža...
kad sam došla imala sam što čuti i vidjeti...najprije sam otišla u wc da zaustavim krv...tamo me napala frendica od kumove cure s pitanjem : jesam li ja otišla s njim van...ništa mi nije bilo jasno...lik je otišao spavati u auto jer je bio pijan , a treba je napala mene...no to sam ubrzo razjasnila...
kad sam ušla u dvoranu vidjela sam da nema frenda, a ni moje torbice...nisam ga imala s čega zvati pa sam posudila mobitel...javio mi se nakon 15 minuta...onako pijan je otišao Bog zna kud...naredila sam mu da se nacrta pred mojim stanom...mene su dovezli njegova sestra i zet...
e onda je nastao fajer i svađanje do 8 ujutro...naravno on je poludio što sam ja otišla s ovim...pa smo se od toga vratili na stari problem da mi on zagorčava život s time što se miješa u svaku moju vezu...onda smo došli do trenutka odluke: ili će s epomiriti s tim da nikad neću biti s njim i da mi se neće miješati u te stvari ili nećemo uopće komunicirati...
ništa nismo odlučili tu večer...ni dan poslije...ali smo se konstantno kačili...osjetila sam olakšanje kad je otišao kući....
u međuvremenu mi se javila Osoba x i izrazila želju za boljim upoznavanjem...i sve bi bilo svršeno da opet nisam saznala neke stvari kao npr: ima 37 godina, umirovljeni vojnik s mogućim PTSP-om....to mi je reako frend da mu je sestrična tako rekla o njemu...no nisam mogla vjerovati svemu pa sam ga lijepo pitala priznao mi je i godine i da je umirovljen, ali se izjasnio da PTSP nema i da ne guta nikakve tablete..
zaboravila sam reći da sam kod njega osjetila neke tragove agresive, ali on je to objasni na način: ti s ene bi ponašala agresivno da svaki tren oečkuješ napad ljubomorne osobe...
to je istina, ali meni je drago da frend nije naišao jer bi bilo krvi s obzirom da je Oosba x 10 puta snažnija od njega...
no ja nisam otišla na ispit...spavala sam 3 sata i ustajala se samo na jelo i po vodu, ali mi nije žao...
no jučer sam otišla kući jer sam morala na pregled...sve je ok...vratila sam se odmah danas i to sam putovala sama...pustila si muziku, uplovila u svoja razmišljanja...no kući me proganajo jedan lik da idem s njim na kavu...a ima curu...a uopće mi se ne sviđa i znam ga tako-tako...ali mi nije dao mira...spasio me autoput...užas....
no sad smo došli i do osobe iz prošlog posta...uspjela sam u svom naumu..99% izbačen iz srca i misli...
ignorirala sam ga i tehnika je upalila...on je prvi poslao poruku...ali kasno ...već sam bila stiga u Zg...e neka sad trpi do mog ponovnog dolaska...ali sad je voda na mom mlinu...pa da vidimo dokle ćemo ovako...
večeras mi se javio i kum...tražio je mladu moj broj...eto od svih njih sam s njime dogovrila kavu..i baš ću se s guštom naći s njim...nije mi nešto privlačan, ali je sipma i zanimljiv...pa da vidimo...
u toj svoj priči sam se čula porukama s jednim koji me također špijao kod kuće, ali prije 3 tjedna...
i što sad...
čini vam se da sam ih mnogo nabrojala?
e pa to je istina...
od kuda svi oni u mom životu? e pa to se i ja pitam...
i sad sam došla na ono: jeste li se ikad osjećali kao centar svijeta, a da ni sami ne znate zašto?
ne znam, ali ja bi voljela da imam takvu energiju u sebi cijelo vrijeme...
sad samveć malo umorna i idem spavati jer s eovih dana moram posvetiti učenju i to najaktivnije što mogu...
ako sam u ovome postu puno griješila u pisanju, ispričavam se ali kriv je umor....
sve vas puno volim i želim vam da budete -centar svijeta-
u posjeti kod jedne svoje blog frendice čujem ovu stvar i jednostavno se zarazim s njom....tako je puno osjećaja...tako lijepo opisiva ljubav...poistovjećujem se...
mrzim kad sam slaba...mrzim kad mi se po mislima šeta ON, a ja ga tamo ne želi...
ma u biti želim, ali niti je mjesto niti vrijeme....
još samo sutra do ponoći....
pitate se što je sutra...odredila sam sebi tri dana "čupanja iz srca" navedene osobe....tako se lako ušetao, a nikako da izađe...ali sutra je sve gotovo...poslije toga mi ne može ništa...
čudna tehnika, ha?
takva sam....
neki bi rekli da nisam zaljubljena kad tako lako mogu nekoga izbaciti iz stanarstva u mom srcu...
ma nije tako kako zvuči...nije problem nekoga izbaciti kad znate da morate...problem je što i nakon toga ostaju "mirisi, sjećanja i ostalo "....e to je korak 2...s tim se jako, jako teško boriti....zbog tih mogu ponovno pasti....otvoriti vrata ili dopustiti da proviri kroz ključanicu...
ma k vragu zazidati ću i vrata ako treba:-)
sutra mi dolazi best frend...bumo se družili za viken...idem s njim kao pratnja u neku svadbu...
problem je što mi je ispit u utorak...luda sam totalno, ali ne mogu ga iznevjeriti jer sam mu dala obećanje da ću ići s njim....ali već ćemo mi naći izlaz...
super je taj moj frend....
natjerati ću ga da me ispitiva cijelu noć....:-)
stvarno treba čuvati prijatelje....kad nikog nema oni su tu...
davati i primati u iskrenom prijateljstvu nije problem....samo kad se na istome temelji...
e sad...nisam mu rekla za NJEGA....
zato jer bi mi sve pokvario...
a reći ću mu, ali ne sad...
istina, on mi je best frend, o meni sve zna...ali za NJEGA ne smije znati....iz razloga što bi ga to povrijedilo....jer osim što mi je best frend, on je i zaljubljen u mene...oboje to znamo...100 puta smo se svađali oko toga zašto ne želim biti s njim...nikad nisam ni pokušala niti ne želim...on mi je kao brat...samo je njemu unatoč tome što sam mu to 1000 puta objasnila i dalje neshvatljivo...neprežaljivo...
stoga preko toga prelazimo šutke....sve je jasno i nema pomoći...
drugi razlog je upravo taj kad bi mu rekla, sigurna sam da bi napravio nešto sa mi to zezne....
tako je uvijek... kad zna da se netko za mene zanima ili da ću s nekim brijati šizi....sve mu opraštam jer znam da on tad igra srcem...ali nisam mu mogla reći za ovo...
on me dobro zna...zna da su ovi drugi bili nebitni...zna da bi ovog baš mogla voljeti....
a sad ionako nije važno.....
imam užasne snove zadnjih noći...sve sluti na neko zlo....iako kažu da ako loše sanjaš da se dogodi obratno, ja više ne znam što misliti....ma nema veze, nek ovo sve samo prođe...
danas sam s NJIM razmijenila samo jednu rečenicu preko chata...žurio se ili me izbjegava ili se Bog igra samnom...
danas sam mu htjela reći da je kraj naše priče...iako nije ni započela ništa posebno, točnije kako za koga...
i to nije prvi put da kad sam htjela sve prekinuti da mi se dogodi kontra zbog koje popustim....
prvu večer skoro da se nismo ni našli jer je bio s motorom...tad sam mu rekla da ako izađe kroz vrata da izbriše moj broj....izašao je, ali uz napomenu da nastavak slijedi i da me čeka poruka na mobitelu...napisao je da id ekući po auto pa dođe po mene....
drugi put je bilo kad mi je napisao poruku : kuda se vozaš; ja odgovorila: hoćeš da ti pokažem; i on nije odgovorio...i ja skroz poludjela i htjela opet finiširati stanje i on počne pisati...hm...kao da ima osjećaj pa onda napravi to da ja promijenim mišljenje...
i sad ovaj treći put...bio je u žurbi, što je pak dvojbeno....
sutra ne radi pa ni neće biti na netu pa se ni nećemo čuti osim ako ne bude posalo poruku...koju ću pak uvažiti samo ako bude poslana do ponoći....
što da kažem na to sve...što kažete vi?
hvala vam svima na savjetima....drago mi je da ste uz mene i nadam se da ću i ja biti uz vas...bili sretni bili tužni trenutci...
i kako je moja draga blogerica srce na pauzi imala ideju da se nađemo negdje u stvarnosti, svakim danom sve više mislim da je ideja super....
no sad idem gubiti živce na učenje....
kia se zaljubila....kao malo dijete....opet u krivu osobu....
zašto i kako...e pa nemam pojma....
ali moram bježati....
što prije....čim dalje...
je li crno ili bijelo....možda više crno....ali nije sve negativno....
dok sam tako surfala internetom, odlučih pogledati imam li poruka na iskrici...kad ono netko piše...i ta me osoba zna...
par puta sam pitala tko je....nije odgovorio....
no jednom je počeo odgovarati...
i to iz razloga što sam ga podbola s par komentara na račun njegova hobija...
i tako malo po malo i klupko se odmotavalo.....
i saznala sam tko je...
ma frajer je nema šta...
no ima tu i cijela povijest mene i njega....
naime znamo se mi iz srednje škole....
i čak smo jednom trebali i zabrijati...
ali on je bio sav neodlučan...
iz inata njemu, samo njemu ja sam otišla i poljubila njegova prijatelja...
hm...loš izbor...
taj poljubac i dan danas pamtim...još nitko ga nije uspio skinuti s ljestvice najgorih na kojoj nosi no 1...
no vrijeme je išlo....sve se to nekako stopilo s godinama...
i otkud on opet u mom životu....
e ne valja se inatiti....stalno me zeza zbog toga...ili zato što mu je fora ili zato što sam tu večer otišla poljubiti drugoga
vratio mi se kao bumerang u glavu....
ovaj vikend sam nenadano otišla kući....
naravno izašla s prijateljem, malo se popilo iako sam obećala da neću zbog onog zadnjeg pijanstva...no tad sam bila juice votku, a za vikend sam se vratila starom dobrom jack danielsu...i naravno sve je bilo ok...
bio je ovo najluđi vikend u zadnjih godinu dana....
u petak sam otišla s njim....dočekali smo jutro skupa....e, a nije me ni poljubio....
ja sam mu rekla da mi ne bi bio zanimljiv da nije tako kompliciran...pa se on našao inatiti...i tako ostalo...
htjela sam poludjeti...
u subotu sam izašla vanka s best frendom.....opet se došlo kući jako kasno...ovaj put je debelo svanulo....bilo je ludnica vanka....
njega sam čekala...nije ga bilo....
poslala sam mu poruku...i dobila odgovor...
e sad tu slijedi onaj razlog zbog kojeg ja moram bježati glavom bez obzira....
bio je s curom...
to ga nije spriječilo da mi odgovori....
a nije ni neka utjeha...
veza je duga oko 7 godina....o njoj ne želi komentirati...niti voli da se to spominje....
a ja se zaljubila...prosto kao malo dijete...
a ni sama ne znam zašto....
da ne bi rekla da je sve crno evo jedan razlog zašto nije: pa shvatila sam da opet mogu osjećati to za nekoga...
situacija je napeta....
planiram mu sutra reći da ne želim dalje....
u igri su srce i razum...
karta odluke je pala...igram razumom....povrijedio bi me...
ja ga želim cijelog, a on to ne može dati....
a ja ne mogu i neću biti povrijeđena....
da je neki drugi, kao što je npr bio "prijatelj" bilo bi mi svejedno...danas te ima, sutra te nema....ništa ne boli....
ali za ovoga znam da ne može tako završiti....
pa da ne bi bilo povrijeđenih...bolje pobjeći....
bila sam mu napisala preksinoć poruku : ako nekoga ne možeš potpuno imati, bolje ga je potpuno izgubit....
razlog je bio što mi nije odgovarao na poruku i već mi je bilo svega preko glave....ali tad je on počeo pisati..
on me malo bi, malo ne bi...
a moji su živci takni....
uf...bježim...bježim od njega...
nemam što izgubiti....
ako me želi , truditi će se da me ne izgubi...
ako me pustim nije me ni želio....
al je ovo teško pisati, a kamoli izgovoriti....
moram tako napraviti...
a na vremenu je da pokaže svoje....
znam da mu ne mogu davati ultimatum na temelju ovoga svega...pa nismo se ni poljubili....samo smo puno pričali...
i znam da je teško prekinuti dugu vezu....
ali znate kad je ono nešto u vama...jače....gore...spremno na sve...
e taj dio mene moram ovaj put zaključati pod okove...
jer bez obzira na taj dio, teško da bi dobila bitku....
a ovako mogu ili dobiti rat...
ili sramotno pobjeći....ali ne patiti...
biti će ovo dugo i vruće ljeto...
uf....
kia se nije opet javljala neko vrijeme....imala sam ispit pa sam svu koncentraciju usmjeravala na učenje....
imala sam i neku virozu, još uvijek jako kašljem, ali bar je temperatura spala....
no ispit sam pala....na pismenom....brzopleta sam, a problem kod ovog pismenog je što profesor križa odgovor zbog jedne riječi, a kamoli radi nečega više....bila sam ljuta na cijeli svijet...
bila sam i tužna....jučer bi moj tata imao 50 godina da je živ....htjela sam taj ispit posvetiti njemu....
i naravno sve lađe su mi pale u vodu kad sam vidjela pad....
također i pms čini svoje...
k tome mama me skroz razljutila svojom reakcijom na pad...ne, nikad mi nije prigovarala zbog ispita, mada bi više voljela da jest....kad sam ju nazvala i rekla joj, ona je samo rekla : dobro, ajde onda čujemo se....
u tom momentu sam stajala ispred faksa...došlo mi je da razbijem mobitel...kažem vam, više bi voljela da mi je nešto prigovorila, nego ta pasivnost...
no nije to sve dovelo do toga da mi je dan u bedu...za to su krivi osjećaji u meni...da sam razočarala sama sebe, tatu, mamu, cijeli svijet...uglavnom nisam joj se poslije htjela javiti na mobitel pa je zvala manično....nisam se htjela javiti nikome....
odjednom se sve preokrenulo...
kroz slike mi je prolazilo zadnjih 1,5 godina mog života.....više ni ne zbrajam loše stvari u životu...gledam samo kad će iza ugla sreća....gubitci, razočarenja i slično sam jednostavno ignorirala...ignorirala sam činjenicu da je tata umro...pravila se da je živ i negdje tu...sve me je lupilo u glavu...
pasivnost....mrzim ju...
živjela sam u pasivnosti...
bez aktivne radnje da poduzmem nešto i da se izvučem iz tog vakuma....
kod mene nije slučaj da mi se "na tenane" događaju loše stvari ili da ih postanem svjesna...kad me krene krene me...i onda sav taj nakupljeni teret treba odriješiti sa svojih ramena.....no sve to nije me pokopalo dublje....bar se nadam...odjednom sam se trgla....rekla sama sebi ni sama ne znam što...dogodio se klik...želja za dalje....idem..moram....ma to je jednostavno tako....pasivnost je prestala...završena epoha...
puklo me...
no zašto sam naslovila ovaj post -umirovljenici....
morala sam napisati uvod i zbivanje tog dana....o padu...o odluci da opozicioniram padu....o cilju, o svrsi... ma svemu...
vozila sam se svojom uobičajnom rutom prema doma....bus je bio pun....vani je pakleno žarilo....razni mirisi u kombinaciji sa sparinom...nemam zraka....jedva sam čekala svoju stanicu...
stajala sam tako tupo čekajući....i nisam mogla ne čuti razgovor dva babca....nji dvije su se potrgale oko sjedala....nisu se svađale, ali je razgovor počeo koja je od njih mlađa i koja je više hodala....
naime obje su išle na Kamenita vrata na zagovor sv.Anti....
mlađa (72) je bila i brža i zauzela je mjesto...starija ( 80) joj je rekla da je mogla njoj prepustiti mjesto jer je starija....na što se ova potužila da i nju noge bole....onda su uslijedila pitanja koja se ima duže voziti....na to je ova starija rekla da ona treba ići do staračkog doma...mlađoj je bilo dalje...kad je mlađa čula koliko je stara ova druga smilovala se i dogovorila se s starijom da će pola puta sjediti ona, a pola ova druga...
u svakom slučaju lijepa gesta...
iako obje dame na prvi pogled izgledaju čisto osjetio se onaj "starački miris"...ne znam da li me razumijete o čemu govorim...moja frendica kaže da je to od lijekova koje piju pa se to izlučiva kroz znoj i na kraju rezultira tim mirisom...ma nije nešto posebno neugoda, samo specifičan...vjerujem da oni koji se voze javnim prijevozom znaju da su u većem broju slučajeva mlađi oni koji "vonjaju"...
no privukla me sijeda kosa "starije" dame...privukle su me neke crne točkice na njezinom tjemenu...e tad me uhvatila bruka...nisu valjda buhe...malo sam promatrala, ništa se nije micalo...ne , nisu buhe..nešt je drugo...ali ne mogu odrediti podrijetlo...možda zbog netemeljito oprane kose...ova druga je imala ful neke žute zube....obje su odjevene u skladu sa svojim godinama-ništa posebno....veću pažnju sam usmjerila na njihovu kožu...smeružana...pjegava....mlohava...posebno su me privukle uši "starije" dame...imala je uvučene naušnice...morice...ali kako su one dosta teške, a koža je omlitavila tako se i konstrukcija ušnice promijenila --prema dolje...
dok sam ja zamijećivala te "sitnice" dame su ugodno vodile razgovor...kad je mlađa dama ( koja je btw Hercegovka i pozna Ljubicu iz doma koja ima dvije unuke, dosta je visoka i crna) čula da je starija smještena u dom skroz se zainteresirala za stanje u njemu...zato jer i sama namjerava uskoro preći živjeti u dom i već je dala zamolbu...rasprava je krenula oko toga da li ova starija živi sama u sobi ili je s njom još netko...i što je bolje...nazirala se senilnost kod obadvije jer se u tih 20 minuta to pitanje postavilo bar 5 puta...onda je dama iz doma opisivala čime se bave tamo, je li potrebno kupovati dodatno hranu, putuju li kuda....iz svega je proizašla konstatacija da je bolje biti kući dok se je u stanju brinuti sama za sebe...
palo je tu i par starih izreka poučnog sadržaja: "kad roditelji daju novce djeci, nitko sretniji, a kad djeca trebaju davati novce roditeljima, nitko nesretniji", "poštuj sam sebe da bi te drugi poštovali"...zadnja izreka je ujedno i naputak za dulji život+ aktivnost...treba biti snažan...baš...
naravno tema malih mirovina se dotakla...bez toga ne ide....
svaka od njih je majka troje djece i kako obje kažu: sve otišlo..poženilo se...imaju svoju djecu i život..
iako mi mladi često ne razmišljamo o tim ljudima treće dobi, možda bi ponekad trebali stati i razmisliti o tome kako ćemo jednog dana i mi biti oni...ako itko od nas doživi te godine s obzirom na stres, način prehrane, brzinu života i zagađenost svega...sve su to čimbenici koje vidim kao razlog zbog kojeg će se životni vijek u narednih 10-20 godina smanjiti na nekih 50 godina...svaka godina preko toga biti će lutrija...
kad su dame govrile da su djeca otišla ,u glasu im je bio neki nazor ljutnje...kao da su ih napustili...ili im ne posvećuju dosta pažnje..imaju li pravo na takve osjećaje? kad smo sretni ne mislimo kako je drugima, ali i kad smo tužni to isto može biti tako....i one su ostavile svoje roditelje, udale se i otišle....jesu li se one pitale kako je tim roditeljima u starosti i treba li im posvećivati dovoljno pažnje...
zaboravila sam reći da je i bolest aktualna tema...uz mirovine i najaktualnija...
život u domu...kaže ona starija dama: život u žici....
i tako se nekako bližio kraj tog ugodnog druženja...dame su se pozdravile i otišle svaka na svojoj stanici...moja je bila zadnja....
tako sam iz busa izašla još pokmušenija....Bože sveti...jednog dana biti ću stara i meružava, bolesna i napuštena, smještena u žicu uz uvjet da doživim te godine...
koja koma...
žao mi je tih ljudi....ali opet znam da su oni imali svoj život i mladost i da su imali pravo živjeti ga kako hoće...jesu li ili nisu, njihova je stvar...nije da nitko ne mari što su stari i bolesni i usamljeni, ali mladi jure svoje živote....ne mogu im posvetiti svoj život...i njih čeka starost...
proistječe iz toga: čuvajte svoje prijatelje, bračne drugove....nemojte zapuštati te odnose...to su ipak ljudi koji vas slijede do kraja....
život je prolazan i to je jasno...ja se ovamo tovarim svim glupostima, a starost će nastupiti već sutra....
treba u mladosti razmišljati što ćeš u starosti...
kad to sve pogledam, stvarno ne želim doživjeti neku podmaklu starost, a ne daj Bože biti k tome još osuđen na krevet ili kolica...
iako sam vjernica i znam da je najveći grijeh oduzeti si život ( jer nije na meni, nego na NJemu da mi sudi) mislim da bi to ipak u toj situaciji učinila....previše mi je gnjusna činjenica tog stanja....
žao mi je umirovljenika i starih ljudi...pogaženog dostojanstva....samo ljušture onoga što su nekad predstavljali i bili....kaže netko da je duh bitan...e pa ja bi svog svakako toga oslobodila....sveta je smrt...
SVETA I PRAVEDNA...TO JE ISTINA.....
evo proletjelo je.....dragi moji prijatelji blogeri, nemojte se ljutiti što vas nisam posjećivala...jednostavno sam trebala psihički odmor, a dodatni razlog je i taj što kući nisam uvela brzi internet pa lagano izluđujem čekajući dok mi se stranice otvore....ako se otvore:-)
no svakako vas planiram ovih dana čitati i naravno po običaju opširno komentirati.....
trenutno sam zauzeta spremanjem ispita...jedva čekam 7 mjesec da idem kući i na more...nešto me stalno vuče tamo.....nekako mi je ova godina krenula zbrda zdola....neke stvari sam svakako promijenila nabolje, ali se čini da je to bilo na uštrb ostalih...teško je održati koncentraciju i sve stvari držati u redu....
totalno sam pogubila konce po pitanju faksa...to nikako nije dobro....i pod hitno moram usmjeriti pažnju na to....
evo malo riječi o mom putu u Gardaland: bilo je apsolutno super, a i vrijeme nas je poslužilo jer je cijeli dan bilo sunčano....
odsjeli smo u jednom hotelu u mjestu Garda....u biti tu je neko veliko jezero pa ostavlja utisak kao da ste na moru....ali naravno fali miris mora....u svakom slučaju sve je izgledalo tako romantično....
poslije večere smo šetali uz obalu....ma prelijepo...
prvi dan smo svratili u Veronu i osim što smo tamo hvatali Juliju i slikali se, imalo se što i pogledati na ulicama....koji muškarci....Verona me u biti podsjeća dosta na Zadar, samo je puno više dućana i sve žive markice, naravno i cijene su za pasti u nesvijest....
stvarno ticalo se to odjeće ili hrane i ostalih stvari fakat je sve skupo...ne shvaćam stvarno kad ti ljudi iz zemlja članica EU dođu u RH i komentiraju da je skupo...hellllllooooooooo?
kod njih je kuglica sladoleda 2,5 Eura , a kod nas 5 kn najviše....u svakom slučaju najviše se love i trošilo na hranu....jednostavno ne možete odoljeti svim tim delicijama....
najviše su me se dojmili ti ljudi tamo...izgledaju tako opušteno...svi izgledaju tako super...bili mršavi, što uglavnom i jesu, bili malo deblji svi imaju onaj neki štih...ne znam kako to objasniti...dosta su pomodni, muškarci čak više nego žene.....iako ima puno auta, većinom se voze skuterima ili biciklom....
u tom mjestu Garda koje je u biti kao neko "selo" u koje odlaze bogataši za vikend glavni hobi je biciklizam...i to ne samo puko bavljenje s time...sve su to profesionalni bicikli, oprema i na cesti ih je hrpa....
stvarno kad bolje razmislim, ti ljudi uživaju u životu.....mi Hrvati ni nemamo pojma kako bogatstvo imamo dok ne odemo malo dalje granice....
oni od ničega naprave nešto...atrakciju...poanta je nešto lijepo upakirati i to znati promovirati i prodati...možda bi na tome trebali poraditi u našoj državi jer iako je kod nas sve lijepo onako kakvo jest, bolje nego njihovo, nekako još uvijek zaostajemo...stvarno se turisti u RH imaju čemu diviti....
sve me to navelo da svoju Hrvatsku volim i cijenim više nego prije....
čak kad sam došla, nisam kao po običaju sjela u auto i s njim brujalo svuda....išla sam s frendicom u vožnju biciklom kroz prirodu...i super sam se osjećala...ali nažalost, vrijeme nas nije poslužilo ostalih dana jer je nastupilo kišno vrijeme, čak je znalo biti i hladno pa smo ipak bile osuđene na auto....ali zato jedva čekam ljeto....tad ću definitivno puno više vremena provoditi u prirodi...bilo da ću se baviti biciklizmom, rolanjem i slično, bilo da ću se potruditi organizirati roštiljade sa društvancem....
svakako je postao trend: povratak prirodi i svemu što je prirodno....tržište je zagađeno raznim stvarima koje objektivno gledajući nikako ne vode na dobro....no tu temu ću ostavit za neki drugi post...
malo o mojih 2 tjedna kod kuće: bilo mi je baš dobro...zapravo i nisam izlazila baš toliko...inače kad dođem stalno visim na nekim kavama i kafići mi se popnu na vrh glave...većinu sam vremena provela kod kuće, u krugu obitelji, s prijateljima....i baš mi je godilo...naravno da sam izlazila vikendom...to se ne može propustiti jer se tamo živi za petak i subotu...
generalno govoreći nije bilo loše...osim što me u jednoj situaciji "prijatelj" tako razočarao pa nismo pričali skoro cijeli tjedan...ostavio me na cjedilu baš kad nije trebao i unatoč tome što mu je bilo žao i što se ispričavao, nisam mu mogla odmah oprostiti...naravno do oprosta smo imali žučnih rasprava gdje sam mu svašta izgovorila....no sad je sve ok...zapravo to što me je razočarao ne mogu zaboraviti jer ga više ne mogu gledati istim očima i ne mogu mu vjerovati kao što sam mu prije vjerovala, ali eto, što je tu je...
i što mi se dogodilo u subotu? osim toga što sam se osramotila pred najmanje 150 ljudi, uspjela sam se opiti od svega 5 pića...užas...
mjesto radnje: klub mog bratića, krcat ljudima....ja sam sa best frendom bila na šanku i htjela sam otići pozdraviti jednu osobu...u cijeloj priči tu je bio i "prijatelj", ali tad još nismo razgovarali zbog spomenute svađe....
ja sam rekla frendu da idem pozdraviti tu osobu i naravno krenula, kad mi je netko podmetnuo nogu...pala sam ili bolje rečeno legla sam na pod...koja sramota...što je najbolja stvar tad još nisam bila ni pripita...da jesam ne bi mi bilo žao....i tako se ja krenem ustajati, trudeći se da ne pogledam oko sebe, kad shvatim da sam zapravo pala ravno "prijatelju" pod noge....naravno pružio mi je ruku da se ustanem....koja blamaža...
best frend i ja smo ostali do fajrunta i puno smo pričali...kasnije smo otišli u disco, a poslije toga na pumpu da popijemo kavu...no mene je tad sastavilo onih par pića i ja sam ostala spavati kod njega u autu....kasnije kad sam povratila bilo je sve ok....nemam pojma što se dogodilo....je li to utjecaj ove prehrane ili dugo nisam pila pa zbog toga, ali u svakom slučaju, jedno je sigurno : ne bum tako skoro pila!!!!! trebala sam drugi dan putovati, ali zbog mamurluka se nisam bila u stanju ni maknuti iz kreveta, a kamoli što slično...stvarno koma....
no, malo ću o svojim rezultatima prehrane:
držala sam se uglavnom svega....znalo se zalomiit da tu i tamo prekršim...sve je to bio razlog, što kad bi stala na vagu promjene skoro da nije ni bilo; 1-2 kg...ali unatoč tome, ja sam promjene vidjela na odjeći....i drugi su ih vidjeli i dobila sam puno komentara na svoju liniju...meni je sve to bilo neshvatljivo: kako to da se brojka nije drastično pomakla, a da sam opet smršavjela...
rekla mi je frendica, još prije, da je njezina tetka bila na dijeti i da joj je bilo isto tako....skroz je smršavjela, ali na vagi to i nije bilo toliko primjetno; kako je to moguće? ako netko zna odgovor, nek se javi....
no da su promjene bile pozitivne, dokazalo je to da me jedan bivši nije prepoznao...naravno opet mi se upucavao, kao što je to običavao davno prije....
bilo je tu i drugih koji su išli njegovim koracima...
jedan od njih mi je upao u oko...ili sam ja njemu...ali definitvno ima nešto u njegovim očima...nismo izustili skoro ni riječi, ali me zavodio očima.....u biti to se odvija još od Nove godine, a sad se radnja slatko razvija...čuli smo se preko poruka...skroz je tajnoviti i to mi se kod njega fakat sviđa....
istodbno se dopisujem s još jednom osobom iz mog mjesta, ali preko neta,......koja situacija...svakako ga planiram šarmirati...tko zna, možda baš on bude onaj kojeg ću izabrati ovo ljeto za brijanje....
e da, to je moj plan...staviti na popis par frajera....odmjeriti im pozitvine i negativne osobine....i izabrati jednog koji će mi ispuniti ovo ljeto....jer ovo ljeto mi svakako mora biti odlično...
dogovaram se s frendicama da odemo na more u 8 mjesecu, par dana, samo mi ženskice....biti će ludilo....
eto to je "kratko " javljanje od mene za ovaj put....detaljnije ću u narednim danima....
idem sad krenuti čitati vaše blogove:)
