Pravo(m) u glavu

Tvrdim da na ovo postavljeno pitanje zakoni RH daju pozitivan odgovor. Odgovornost i sankcioniranje nezakonitog ponašanja tijela vlasti i odgovornih osoba u tim tijelima te utvrđivanje njihove kaznene odgovornosti utvrđeni su zakonima RH i ratificiranim konvencijama. Osim političke odgovornosti koja se testira svake četiri godine ( izbori ), njihova se ponašanja i odgovornosti kroz radnje kojima čine štetu građanima mogu podvesti i pod kaznenu odgovornost. Kaznena odgovornost za tijela vlasti kao i dužnosnike u tim tijelima navedena su u

***********************************************************************************************************************

Zakonu o odgovornosti pravnih osoba za kaznena dijela ( NN 151/03 ), kao i pripadajućim kaznenim odredbama u drugim zakonima:

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena djela prav¬nih osoba.
(2) Pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama.

Primjena kaznenog zakonodavstva

Članak 2.

Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na pravne se osobe primjenjuju odredbe Kaznenog zakonika, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Temelj
odgovornosti pravnih osoba

Članak 3.

(1) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.
(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonikom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.

Odgovorna osoba

Članak 4.

Odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe.
Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba

Članak 6.

(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.

*******************************************************************************************************************

Dakle odgovaraju svi osim Republike Hrvatske, Županija, gradova općina koja nisu počinjena, kao što reče zakon, u izvršavanju javnih ovlasti. Radnje kojima se povređuju osobna prava građana će se sankcionirati prema navedenim zakonima.
Neznanje nije opravdanje za urušavanje i bankrot države.
Kako građani na takvo postupanje i ponašanje nemaju pravo, onda nemaju ni osobe građani koje smo izabrali da nas zastupaju u vlasti na takvo postupanje i ponašanje..
Dapače oni, dakle zastupnici u tijelima vlasti, državni službenici i službenici u tijelima sa javnim ovlastima, imaju otežavajuću okolnost svoje krivnje jer su oni sami predlagatelji, donositelji i provoditelji zakona za sve građane.
Podsjećam da se i tim tijelima predviđa oduzimanje imovinske koristi:
Vidljiva ozbiljnost ovog zakona usklađenog sa EU zakonodavstvom ogleda se u slijedećem članku u kojem je navedeno kao i kod Kaznenog zakona da se tijelima može oduzeti imovinska korist :

**********************************************************************************************************************
Oduzimanje imovinske koristi

Članak 20.

(1) Sud će pravnoj osobi oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.
(2) Imovinska korist iz stavka 1. ovoga članka je svako povećanje ili sprječavanje smanjenja imovine pravne osobe do kojeg je došlo počinjenjem kaznenog djela.
(3) Imovinska korist ostvarena kaznenim djelom oduzet će se presudom kojom je utvrđeno počinjenje kaznenog djela. Visinu imovinske koristi sud će procijeniti uvidom u cjelokupnu imovinu pravne osobe i dovođenjem u svezu s počinjenim djelom.
(4) Ako se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od novca, prava ili stvari, sud će obvezati prav¬nu osobu na isplatu protuvrijednosti u novčanom iznosu. Sud će pri određivanju novčanog iznosa uzeti u obzir tržišnu vrijednost stvari ili prava u vrijeme donošenja odluke.
(5) Imovinska korist oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod drugoga, ako je prema okolnostima pod kojima je ostvario određene vrijednosti znao ili mogao i bio dužan znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom.
**********************************************************************************************************************

Osim navedenog zakona usvojen je novi zakon koji je stupio na snagu 01.01.2009. godine koji je uveo nove inkriminacije u naše zakonodavstvo. Počinitelji tih kaznenih dijela mogu biti, tijela vlasti i odgovorne osobe u njima.

************************************************************************************************************************

Novi Zakon o kaznenim djelima protiv tržišta kapitala (NN 152/08)

Članak 2.

Na kaznena djela propisana ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.).

Članak 3.

(1) Tko s ciljem da sebi ili drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist ili da drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi prouzroči štetu, raspolažući povlaštenom informacijom:
1. stekne ili otpusti financijski instrument na koji se ta informacija odnosi, za vlastiti račun ili za račun treće osobe, neposredno ili posredno,
2. neovlašteno otkrije, priopći, preda ili na drugi način učini dostupnom povlaštenu informaciju drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi,
3. preporuči drugoj osobi ili je navede da na temelju povlaštene informacije stekne ili otpusti financijski instrument na koji se ta informacija odnosi,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je drugome prouzročena znatna imovinska šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinila osoba koja je raspolagala povlaštenom informacijom na temelju:
1. svojeg članstva u upravnim, upravljačkim ili nadzornim tijelima izdavatelja,
2. svojeg udjela u kapitalu izdavatelja,
3. svojeg pristupa informaciji kroz obavljanje svojeg posla, profesije ili dužnosti,
4. na temelju počinjenog kaznenog djela,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 3. ovoga članka pribavljena znatna protupravna imovinska korist ili je drugome prouzročena znatna imovinska šteta, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(5) Za kazneno djelo iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, te stavka 2., 3., i 4. ovoga članka, kad se oni odnose na kazneno djelo iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, pokušaj je kažnjiv.

***********************************************************************************************************************
Vrlo precizno određena kaznena dijela i po ovom zakonu kao stvorena za maestralne postupke ili su na njih zaboravili ???
Da li se po ovom navedenim kaznenom zakonima radi ? Vrlo malo podignutih prijava, po prvom zašto? Neznanje ili prikrivanje vrag bi ga znao. Po drugom ? Tek je stupio na snagu, da li će biti provediv?
Pogledajmo sada svrsishodnost odredbi Kaznenog zakona sa svim novelama ( NN 110/97) Bez obzira na odredbe članaka koje obvezuju građane, ali i tijela progona DORH , Uskok i ostala tijela prema rezultatima njihovog djelovanja kao da se ništa ne događa sa evidentnim kaznenim djelima tijela vlast i odgovornih osoba u tijelima spram građana u kršenju Ustavnih i zakonskih prava građana. Notorna je činjenica da se pojedina kaznena dijela kao što su korupcija , zlouporaba položaja, itd mogu počiniti jedino u tijelima vlasti. Počinjenja tih kaznenih dijela mogu se staviti jedino odgovornim u tim tijelima na teret, da li se to dešava? Sve dosadašnje afere su dokazale da sami provoditelji postupaka u tijelima progona čine kažnjiva dijela zlouporabe položaja i ovlasti, kao i zlouporabu obavljanja dužnosti državne vlasti. Čime se to dokazuje? Prvi primjer bi bio, da tijela progona provode postupke protiv počinitelja kaznenih dijela tako da većina tih postupaka završe u zastari ili s nedostatkom dokaza. Što se dešava sa počiniteljima? Počinitelji bivaju završetkom postupka ekskulpirani i tim postupcima počiniteljima su legalizirani njihova nezakonita bogaćenja. Drugi način sudjelovanja tijela u kaznenim djelima je vođenje postupka radi reklame, pod parolom imamo pravnu državu koja obavlja svoju funkciju. Stvaraju se afere, novine su pune izjava svih relevantnih političkih čelnika i čelnika tijela vlasti. Otvaraju se istrage, pokreću se sudski procesi na kraju se ustanovi da nema argumenata za presudu i osudu. Posljedice ne dokazanih kaznenih dijela, su nemjerljiva bogatstva počinitelja kaznenih dijela i nikom ništa, idemo u novo ozakonjenje nezakonitih radnji.
Činjenične posljedice korupcije, mita, zlouporaba položaja su nemjerljiva bogaćenja sudionika tih kaznenih radnji koja djelovanjem tijela progona ostaju bez sankcija i oduzimanja imovinske koristi. Tko je odgovoran za takvo stanje? Zakon kaže oni koji zloporabljuju ovlasti i dužnost državne vlasti. Ima li osuđenih? Nema ! Ima li oduzete imovinske koristi takvih počinitelja? Nema!

***********************************************************************************************************************
Pogledajmo sada svrsishodnost odredbi Kaznenog zakona sa svim novelama ( NN 110/97)

Neprijavljivanje pripremanja kaznenog djela

Članak 299.

(1) Tko zna da se priprema počinjenje težeg kaznenog djela i to ne prijavi u vrijeme kad je još bilo moguće spriječiti njegovo počinjenje, a to djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora pet godina ili teža kazna, bude pokušano ili počinjeno,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko počini kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka glede kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom koja priprema počinjenje kaznenog djela, ili joj je ta osoba rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik.
(4) Za kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka može se blaže kazniti počinitelj koji je s osobom koja priprema počinjenje kaznenog djela u nekom od odnosa iz stavka 3. ovoga članka.

Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela

Članak 300.

(1) Tko zna da je počinjeno teško kazneno djelo pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja, a za to djelo je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom koja je počinila neprijavljeno kazneno djelo ili je toj osobi rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik, odvjetnik, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik skrbništva, vjerski ispovjednik ili druge osobe u obavljanju svoga zvanja.

Sklapanje štetnog ugovora

Članak 294.

(1) Tko kao predstavnik ili zastupnik pravne osobe u kojoj nema većinski udio u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopi ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu, ili sklopi ugovor protivno ovlasti i time prouzroči štetu pravnoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka za takvo postupanje primio mito,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne d Izdavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne

Članak 295.

(1) Tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji su poslovna tajna, kao i tko pribavlja takve podatke s ciljem da ih preda nepozvanoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(2) Ako je odavanje, odnosno pribavljanje podataka koji su poslovna tajna počinjeno radi njihova odnošenja u stranu državu ili ako je počinitelj za takvo postupanje primio mito,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(3) Tko kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz nehaja,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.
o deset godina.

Zlouporaba položaja i ovlasti

Članak 337.

(1) Službena ili odgovorna osoba koja s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta ili je došlo do teže povrede prava drugoga,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena imovinska korist,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti

Članak 338.

Službena ili odgovorna osoba u tijelima državne vlasti i jedinicama lokalne samouprave i uprave, jedinicama lokalne samouprave i tijelima koja obavljaju javne ovlasti te službena ili odgovorna osoba u pravnim osobama koje su u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i uprave, koja radi pribavljanja imovinske koristi u svojoj privatnoj djelatnosti ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

*********************************************************************************************************************

Da rezimiramo: građanin počinjenjem kaznenog dijela biva procesuiran, ako mu se izrekne kazna za kazneno djelo gubi posao, oduzimaju mu se sredstva stečena kaznenim dijelom itd , dakle posljedice su predviđene i izrečene temeljem zakona.
Tijela vlasti i odgovorne osobe u njima imaju istu sudbinu kao i građani. Dakle tijela progona, iste ove naše države, u skladu sa zakonima morali su procesuirati tijela vlasti i odgovorne osobe u njima.. Tko procesuira tijela koja neće da rade svoj posao, nemoj te mi samo reći nitko? Tijela procesuiramo mi građani. Kako podnesimo kaznene prijave protiv svih tijela koja krše naša prava i protiv ministara koji su odgovorni za rušenje svojih proklamiranih politika koje kasnije proglašavaju pogreškom na štetu građana, zoran primjer II mirovinski stup. Sudjelovanje u dodjeljivanju poticajima stranim firmama, prodaji državnih udjela u poduzećima, Pliva, ne naplaćivanje poreza za prodana poduzeća Lura, ne naplaćivanje rudarske rente za eksploataciju kamena i šljunka. Zatrpajmo Sabor predstavkama i tražimo od naših zastupnika susjeda da obavljaju svoju dužnost, zastupanje interesa građana, a ne svojih pajdaških interesa na štetu svih pa i njih samih. Zaštitimo takvim akcijama i te nesvjesne građane zastupnike. Prijavimo DORH-u , USKOK-u i ostalim tijelima progona kazneno odgovorna tijela i pojedince u njima. Podnesimo prijave protiv odgovornih u tijelima progona za neizvršavanje njihovih obveza radnog mjesta. Podnesimo prijave protiv tijela progona tijelima progona za kršenje zakonskih prava građana.

Mislite da je to utopija?

U postu Kraj diskriminacijama? napisao sam put za ovaj postupak kroz međunarodne institute i sudove.
Zakoni koji se ne provode su mrtvo slovo na papiru .

Pozivam sve, provedimo zakone Lijepe naše to nam je i ljudska i građanska i moralna dužnost.

Da vas čujem, čekam prijedloge

Pravosuđe, svaka čast !!!!!

Ima li itko normalan u državi tko nije ponosan na pravosuđe i ostala tijela progona u RH ? Zar je moguće da se ne ponosimo pravosuđem i ostalim tijelima progona u RH ? To je naš najbolji brand koji treba samo patentirati i izvesti u svijet. Po definiciji, brand je skup opipljivih i neopipljivih obilježja nekog proizvoda ili usluge. Dakle opipljivo obilježje branda bio bi logotip gola djeva, kao pištolj u kockastim crvenim i plavim kockicama. Neopipljivi elementi podrazumijevaju niz asocijacija, vrijednosti i simbola povezanih uz brand. Pretvorba, privatizacija, kuponska privatizacija, peti ortaci, brodosplit, grunrovčani, indeks, maestro, samo neki od postupaka na ponos pravosuđa i tijela progona. Sinergija branda mora stvarati snažni i trajni identitet, sažimati osobnost i poticati osjećaje povjerenja, korisnosti, dobrobiti i sigurnosti. Pravosuđe ovim postupcima ima sve to, ima sve ono što je potrebno brandu . Krasno, eureka, imamo brand „pravosuđe“ kojem će se diviti svi od zapadne demokracije do država u tranziciji . Jedinstveni i neponovljivi proizvod, pa domaće je domaće, ponos i dika naših umotvorina .

Zakon o suzbijanju diskriminacije (nn 85/08/ donosi novine u pravni položaj diskriminiranih građana Republike Hrvatske?

Pada mi na um jedan kasno popodnevni razgovora malog društvanca u izlogu kavane hotela Dubrovnik 2006. godine. Ton razgovoru je davao sada pokojni don Branka Zbutega . Društvo uz čaj u kavani hotela Dubrovnik kao i obično pokušavalo je sagledati perspektive koje se otvaraju građanima Hrvatske ulaskom u EU. Nabacivali smo se idejama tražeći u našim promišljanjima što je to što bi ulaskom u EU dobili građani Hrvatske, koja bi to najvažnija stvar bila bitna u životima građana, znajući da najvažnija stvar je pronaći što je najvažnija stvar.
Tad sam od Don Branka čuo da EU imam pripremljen način kako da građani diskriminirani u svojim pravima po zakonima matičnih država dođu do svojih prava kroz domicilno i EU pravo. Složili smo se da su zaštita ljudskih prava i ne diskriminirajuća primjena propisa u okviru zakona EU zajednice možda najvažnija stvar koja će se dogoditi na ovim prostorima.
Da li je donošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije otvorio put svima kojima je to pravo uskraćivano od osamostaljivanja Hrvatske do danas.
Da li se zakoni kojim su pogodovani pojedinci i interesne grupe stavljeni van snage?
Pa da vidimo kako taj novi zakon regulira i štiti građane od diskriminacije:

Dakle što smo mi to usvojili i što je ratio legis est anima legis ili smisao zakona je duh zakona.

Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.
(3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

Izravna i neizravna diskriminacija

Članak 2.
(1) Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
(2) Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.


Područje primjene

Članak 8.
Ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima:
1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije,
2. obrazovanja, znanosti i športa,
3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti,
4. zdravstvene zaštite,
5. pravosuđa i uprave,
6. stanovanja,
7. javnog informiranja i medija,
8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih,
9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama,
10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.

Zabrana diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije

Članak 9.

(1) Diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u sljedećim slučajevima:
1. kada je takvo postupanje određeno zakonom u cilju očuvanja zdravlja i prevencije kaznenih i prekršajnih djela te kada su upotrijebljena sredstva primjerena i nužna cilju koji se želi postići,
2. pozitivne akcije, odnosno kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama zakona, podzakonskog akta, programa, mjera ili odluka u cilju poboljšanja položaja etničkih, vjerskih, jezičnih ili drugih manjina ili drugih skupina građana ili osoba diskriminiranih po osnovama iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona,
3. pogodovanja trudnicama, djeci, mladeži, starijim osobama, osobama s pravnom obvezom uzdržavanja koje redovito ispunjavaju obvezu uzdržavanja i osobama s invaliditetom u cilju njihove zaštite kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama zakona, podzakonskog akta, programa i mjera,
4. u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u takvim uvjetima da karakteristike povezane s nekim od osnova iz članka 1. ovoga Zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla pod uvjetom da je svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren,
5. pri zasnivanju radnog odnosa, uključenja u članstvo te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne organizacije koje djeluju u skladu s Ustavom i zakonima, ako tako zahtijevaju vjerska doktrina, uvjerenja ili ciljevi,
6. na temelju dobi i spola pri ugovaranju premija, osiguranina i drugih uvjeta u osiguranju u skladu s relevantnim i točnim statističkim podacima i pravilima aktuarske matematike, pri čemu troškovi vezani uz trudnoću i majčinstvo ne mogu opravdati razlike,
7. određivanja najniže dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih uz radni odnos kada je to predviđeno posebnim propisima,
8. određivanja prikladne i primjerene najviše dobi kao razlog za prestanak radnog odnosa te propisivanje dobi kao uvjeta za stjecanje prava na mirovinu,
9. na temelju državljanstva prema posebnim propisima,
10. stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveze iz obiteljskog odnosa kada je to određeno zakonom, a osobito u cilju zaštite prava i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.
(3) Sve iznimke iz stavka 2. ovoga članka trebaju se tumačiti razmjerno cilju i svrsi zbog kojih su određene.

***********************************************************************************************************************

Pokušat ću navesti primjere zakona koje su na određeni način vršile diskriminaciju građana:

Dakle krenimo redom, Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (nn 80/02 sa novelama) „pao“ i da svi koji su tim zakonom oštećeni, dakle uža i šira rodbina sada dobivaju pravo na obiteljsko nasljeđe, prema

Zakonu o nasljeđivanju (nn 48/03 ) koji kaže kako se prema tom zakonu vrši nasljeđivanje
****************************************************************************************************************
Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje pravo nasljeđivanja.
(2) Ovim se Zakonom uređuju pravila po kojima sud, druga tijela i ovlaštene osobe postupaju u nas¬¬jednim stvarima.

Zakonski nas¬¬lednici

Članak 8.

(1) Na temelju zakona ostavitelj nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci, i njegovi ostali predci.
(2) Na temeulju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđiva izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispu¬njene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.
(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju po nasljednim redovima.
(4) Nasljednici bližega nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda.

Članak 105.

Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima.



Prelazak ostavine na naslednike

Članak 129.

(1) U času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.
(2) U istom času naslednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi.
(3) Naslednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva).
(4) Isto vrijedi i za stjecanje prava na zapis, kao i za stjecanje zapisa.


Pa naravno da će moći tražiti svoje pravo koje ne zastarijeva, prema navedenim rokovima zakona koji je diskriminirao njih i njihovo pravo.
Pitam se pitam,
da li stanari koji stanuju u zgradama u vlasništvu kojima je oduzeto pravo na otkup stanova, opet zakonom, Zakon o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo (NN-43/92 sa novelama ) to pravo vraćeno. Praksa EU sudova je da je stanarsko pravo imovinsko pravo, a u našem pravnom nasljeđu je bilo i ustavna kategorija. Dakle da li je njima sada ovaj zakon napokon omogućio da ne budu više diskriminirani i da imaju kao i drugi građani pravo na otkup stanova? Mislim da su ovim zakonom napokon spašeni.
Novo pitanje,
Da li će ovim zakonom stanari koji su imali stanarska prva pa ih izgubili ne svojom krivicom, oduzimanjem prava na državljanstvo ili preseljenja zbog ratnih događanja dobiti pravo na svoje stanove?
Naravno da hoće jer ti stanovi su izgrađeni njihovim sredstvima iz zajedničkih fondova za zadovoljavanje stambenih potreba radnika u društvenom poduzeću, dakle zajedničke imovine koja se pretvarala na zakonit način ? Da li je i to pod znakom pitanja? Normalno da jeste, o tome sam pisao u postovima prije.

Da sad vidimo što kaže usvojeni protokol i konvencija koji su isto tako sastavni dijelovi našeg zakonodavstva.

*******************************************************************************************************************
PROTOKOL BR. 12 UZ KONVENCIJU
ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

Države članice Vijeća Europe potpisnice ove Konvencije,
Uzimajući u obzir temeljna načela prema kojima su sve osobe jednake pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu;

Članak 1.

OPĆA ZABRANA DISKRIMINACIJE

1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.
2. Nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1.
********************************************************************************************************************
Citirat ću tumačenje članka Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda:
čl. 6., Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prvi stavak se primjenjuje na sve postupke koji se tiču utvrđivanja pojedinačnih prava, odnosno obveza, dok se drugi i treći stavak članka 6., primjenjuju isključivo na slučajeve kaznenog postupka.

Sud pravde Europske unije ima specifičan stav u pogledu odnosa između prava Unije i prava zemalja članica. Prema mišljenju suda, direktno primjenjive odredbe sporazuma o Europskoj uniji i odluke institucija, imaju interni efekt u pravnim sustavima država potpisnica, neovisno o tome kako su u tom pogledu uređeni pravni sustavi pojedine države potpisnice. Uz to prema viđenju suda, odredbe koje imaju samoizvršivi karakter uživaju prioritet nad odredbama nacionalnih zakona, čak i nad odredbama nacionalnih ustava. Sud ovo izvlači iz karaktera prava Unije, te svoj stav zasniva na načelu odanosti Europskoj uniji, određenim člankom 5. Sporazuma o Uniji, kao i samom načelu efikasnosti.

E sad da se nadovežemo na međunarodne propise koji su uneseni u zakonodavstvo RH:

Zakon o sudovima ( NN 150/05 ) na tu temu je jasan:

Članak 5.
(1) Sudovi sude na osnovi Ustava i zakona.
(2) Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske.
(3) Sudovi primjenjuju i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru ili zakonu Republike Hrvatske.

Ima li što nejasno gospodo koja provodite zakone, koja sudite, koja donosite odluke u pravnim stvarima građana?
Začinimo ovo pravno razmatranje sa već pomalo dosadnim i mnogo puta citiranim :

Zakon o potvrđiva¬nju Ugovora o pita¬njima sukcesije (MU NN 2/04)

Članak 6.

Aneksi ovome Ugovoru i Dodaci Ugovoru i Aneksima sastavni su dio Ugovora.

Članak 9.

Ovaj Ugovor države slijednice moraju provoditi u dobroj vije¬ri u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i u skladu s me¬đu¬na¬rodnim pravom.

Članak 10.

Na ovaj Ugovor ne mogu se stavljati rezerve.

Članak 12.

(1) Ovaj Ugovor stupa na snagu trideset dana nakon polaganja pete ratifikacijske isprave. Depozitar će obavijestiti države slijednice, kao i Ured Visokoga predstavnika, o datumu njegovog stupanja na snagu.
(2) Bez obzira na stavak (1) ovoga članka, članak 4. (3) ovoga Ugovora, članak 5. Aneksa A, članci 1. te 5.-6. Aneksa B, kao i članak 6. te Dodatak Aneksa C, privremeno će se primjenjivati nakon potpisivanja ovoga Ugovora, u skladu s odredbama sadržanima u njima.

Članak 13.

(1) Jedan izvorni primjerak ovoga Ugovora Visoki predstavnik će položiti kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji će djelovati kao depozitar.
(2) Depozitar nakon stupanja ovoga Ugovora na snagu osigurava njegovu registraciju u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

ANEX- G
PRIVATNA IMOVINA I STEČENA PRAVA

Članak 1.

Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države sljednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.

Što na sve ovo reći? Građani Republike Hrvatske su opljačkani u pretvorbi i privatizaciji od manjine koja je razvlastila većinu. Manjina su političke elite i njihovi tajkuni. U svom pohodu na vlasništvo građana, jer su građani Republike Hrvatske bili vlasnici svih dobara u Republici Hrvatskoj, nisu birali sredstva kako bi opljačkali većinu građana RH. Donosili su zakone kojih se sami nisu pridržavali, opljačkali su banke vlasnicima; dakle poduzećima koja su bili vlasnici tih banaka, opljačkali su PTT današnji HT jer su građani bili ugovorni vlasnici PTT-a .
Opljačkali su kroz HFP, HMO, ministarstvo privatizacije uz asistenciju: Trgovačkih sudova, Općinskih sudova, Gruntovnica , DORH-a i ostalih javnih i upravnih tijela Narodne banke i poslovnih banaka svoje građane.
Usvajanjem EU zakona, kao što je i ovaj zakon, morat će vraćati građanima ono što im je opljačkano. Postavlja se pitanje od kojih novaca? Od onog što su opljačkali i sada iskazuju kao štednju građana u milijardama samo se njima ne postavlja pitanje kako su došli do tih bogatstava ? Nitko nije odgovoran za Maestro, Brodosplit, Plivu, INA-u, Robne rezerve, HT, Arenu, TDR, TDZ, NAMU, Zagrebačku banku, Privrednu banku, Sunčani Hvar sjetimo se bar nekih. Ma ne, neće bogatuni tajkuni vratiti stečena lena i novac, ako ih provedba zakona na to ne prisili. Prema sadašnjoj konstelaciji mi građani bi trebali sami sebe isplatiti, normalno sa njima na vlasti jer će nam opet oni isti koji su nas opljačkali od 90-tih namiriti našim novcima. Malo sutra.
Mislite li vi dragi blogeri da je to moguće ?
Moguće je da su svi instrumenti doneseni za povrat opljačkanog ali novi muzičari moraju uzeti instrumente u ruke i zasvirati novu muziku inače zaključak je jednostavan netko je tu lud pa sve ovo trpi.

Znam što ćete pomisliti i reći, ali svejedno napišite svoje mišljenje.