Pravo(m) u glavu

Zakon o suzbijanju diskriminacije (nn 85/08/ donosi novine u pravni položaj diskriminiranih građana Republike Hrvatske?

Pada mi na um jedan kasno popodnevni razgovora malog društvanca u izlogu kavane hotela Dubrovnik 2006. godine. Ton razgovoru je davao sada pokojni don Branka Zbutega . Društvo uz čaj u kavani hotela Dubrovnik kao i obično pokušavalo je sagledati perspektive koje se otvaraju građanima Hrvatske ulaskom u EU. Nabacivali smo se idejama tražeći u našim promišljanjima što je to što bi ulaskom u EU dobili građani Hrvatske, koja bi to najvažnija stvar bila bitna u životima građana, znajući da najvažnija stvar je pronaći što je najvažnija stvar.
Tad sam od Don Branka čuo da EU imam pripremljen način kako da građani diskriminirani u svojim pravima po zakonima matičnih država dođu do svojih prava kroz domicilno i EU pravo. Složili smo se da su zaštita ljudskih prava i ne diskriminirajuća primjena propisa u okviru zakona EU zajednice možda najvažnija stvar koja će se dogoditi na ovim prostorima.
Da li je donošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije otvorio put svima kojima je to pravo uskraćivano od osamostaljivanja Hrvatske do danas.
Da li se zakoni kojim su pogodovani pojedinci i interesne grupe stavljeni van snage?
Pa da vidimo kako taj novi zakon regulira i štiti građane od diskriminacije:

Dakle što smo mi to usvojili i što je ratio legis est anima legis ili smisao zakona je duh zakona.

Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.
(3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

Izravna i neizravna diskriminacija

Članak 2.
(1) Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
(2) Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.


Područje primjene

Članak 8.
Ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima:
1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije,
2. obrazovanja, znanosti i športa,
3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti,
4. zdravstvene zaštite,
5. pravosuđa i uprave,
6. stanovanja,
7. javnog informiranja i medija,
8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih,
9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama,
10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.

Zabrana diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije

Članak 9.

(1) Diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u sljedećim slučajevima:
1. kada je takvo postupanje određeno zakonom u cilju očuvanja zdravlja i prevencije kaznenih i prekršajnih djela te kada su upotrijebljena sredstva primjerena i nužna cilju koji se želi postići,
2. pozitivne akcije, odnosno kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama zakona, podzakonskog akta, programa, mjera ili odluka u cilju poboljšanja položaja etničkih, vjerskih, jezičnih ili drugih manjina ili drugih skupina građana ili osoba diskriminiranih po osnovama iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona,
3. pogodovanja trudnicama, djeci, mladeži, starijim osobama, osobama s pravnom obvezom uzdržavanja koje redovito ispunjavaju obvezu uzdržavanja i osobama s invaliditetom u cilju njihove zaštite kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama zakona, podzakonskog akta, programa i mjera,
4. u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u takvim uvjetima da karakteristike povezane s nekim od osnova iz članka 1. ovoga Zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla pod uvjetom da je svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren,
5. pri zasnivanju radnog odnosa, uključenja u članstvo te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne organizacije koje djeluju u skladu s Ustavom i zakonima, ako tako zahtijevaju vjerska doktrina, uvjerenja ili ciljevi,
6. na temelju dobi i spola pri ugovaranju premija, osiguranina i drugih uvjeta u osiguranju u skladu s relevantnim i točnim statističkim podacima i pravilima aktuarske matematike, pri čemu troškovi vezani uz trudnoću i majčinstvo ne mogu opravdati razlike,
7. određivanja najniže dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih uz radni odnos kada je to predviđeno posebnim propisima,
8. određivanja prikladne i primjerene najviše dobi kao razlog za prestanak radnog odnosa te propisivanje dobi kao uvjeta za stjecanje prava na mirovinu,
9. na temelju državljanstva prema posebnim propisima,
10. stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveze iz obiteljskog odnosa kada je to određeno zakonom, a osobito u cilju zaštite prava i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.
(3) Sve iznimke iz stavka 2. ovoga članka trebaju se tumačiti razmjerno cilju i svrsi zbog kojih su određene.

***********************************************************************************************************************

Pokušat ću navesti primjere zakona koje su na određeni način vršile diskriminaciju građana:

Dakle krenimo redom, Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (nn 80/02 sa novelama) „pao“ i da svi koji su tim zakonom oštećeni, dakle uža i šira rodbina sada dobivaju pravo na obiteljsko nasljeđe, prema

Zakonu o nasljeđivanju (nn 48/03 ) koji kaže kako se prema tom zakonu vrši nasljeđivanje
****************************************************************************************************************
Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje pravo nasljeđivanja.
(2) Ovim se Zakonom uređuju pravila po kojima sud, druga tijela i ovlaštene osobe postupaju u nas¬¬jednim stvarima.

Zakonski nas¬¬lednici

Članak 8.

(1) Na temelju zakona ostavitelj nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci, i njegovi ostali predci.
(2) Na temeulju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđiva izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispu¬njene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.
(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju po nasljednim redovima.
(4) Nasljednici bližega nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda.

Članak 105.

Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima.



Prelazak ostavine na naslednike

Članak 129.

(1) U času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.
(2) U istom času naslednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi.
(3) Naslednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva).
(4) Isto vrijedi i za stjecanje prava na zapis, kao i za stjecanje zapisa.


Pa naravno da će moći tražiti svoje pravo koje ne zastarijeva, prema navedenim rokovima zakona koji je diskriminirao njih i njihovo pravo.
Pitam se pitam,
da li stanari koji stanuju u zgradama u vlasništvu kojima je oduzeto pravo na otkup stanova, opet zakonom, Zakon o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo (NN-43/92 sa novelama ) to pravo vraćeno. Praksa EU sudova je da je stanarsko pravo imovinsko pravo, a u našem pravnom nasljeđu je bilo i ustavna kategorija. Dakle da li je njima sada ovaj zakon napokon omogućio da ne budu više diskriminirani i da imaju kao i drugi građani pravo na otkup stanova? Mislim da su ovim zakonom napokon spašeni.
Novo pitanje,
Da li će ovim zakonom stanari koji su imali stanarska prva pa ih izgubili ne svojom krivicom, oduzimanjem prava na državljanstvo ili preseljenja zbog ratnih događanja dobiti pravo na svoje stanove?
Naravno da hoće jer ti stanovi su izgrađeni njihovim sredstvima iz zajedničkih fondova za zadovoljavanje stambenih potreba radnika u društvenom poduzeću, dakle zajedničke imovine koja se pretvarala na zakonit način ? Da li je i to pod znakom pitanja? Normalno da jeste, o tome sam pisao u postovima prije.

Da sad vidimo što kaže usvojeni protokol i konvencija koji su isto tako sastavni dijelovi našeg zakonodavstva.

*******************************************************************************************************************
PROTOKOL BR. 12 UZ KONVENCIJU
ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

Države članice Vijeća Europe potpisnice ove Konvencije,
Uzimajući u obzir temeljna načela prema kojima su sve osobe jednake pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu;

Članak 1.

OPĆA ZABRANA DISKRIMINACIJE

1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.
2. Nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1.
********************************************************************************************************************
Citirat ću tumačenje članka Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda:
čl. 6., Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prvi stavak se primjenjuje na sve postupke koji se tiču utvrđivanja pojedinačnih prava, odnosno obveza, dok se drugi i treći stavak članka 6., primjenjuju isključivo na slučajeve kaznenog postupka.

Sud pravde Europske unije ima specifičan stav u pogledu odnosa između prava Unije i prava zemalja članica. Prema mišljenju suda, direktno primjenjive odredbe sporazuma o Europskoj uniji i odluke institucija, imaju interni efekt u pravnim sustavima država potpisnica, neovisno o tome kako su u tom pogledu uređeni pravni sustavi pojedine države potpisnice. Uz to prema viđenju suda, odredbe koje imaju samoizvršivi karakter uživaju prioritet nad odredbama nacionalnih zakona, čak i nad odredbama nacionalnih ustava. Sud ovo izvlači iz karaktera prava Unije, te svoj stav zasniva na načelu odanosti Europskoj uniji, određenim člankom 5. Sporazuma o Uniji, kao i samom načelu efikasnosti.

E sad da se nadovežemo na međunarodne propise koji su uneseni u zakonodavstvo RH:

Zakon o sudovima ( NN 150/05 ) na tu temu je jasan:

Članak 5.
(1) Sudovi sude na osnovi Ustava i zakona.
(2) Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske.
(3) Sudovi primjenjuju i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru ili zakonu Republike Hrvatske.

Ima li što nejasno gospodo koja provodite zakone, koja sudite, koja donosite odluke u pravnim stvarima građana?
Začinimo ovo pravno razmatranje sa već pomalo dosadnim i mnogo puta citiranim :

Zakon o potvrđiva¬nju Ugovora o pita¬njima sukcesije (MU NN 2/04)

Članak 6.

Aneksi ovome Ugovoru i Dodaci Ugovoru i Aneksima sastavni su dio Ugovora.

Članak 9.

Ovaj Ugovor države slijednice moraju provoditi u dobroj vije¬ri u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i u skladu s me¬đu¬na¬rodnim pravom.

Članak 10.

Na ovaj Ugovor ne mogu se stavljati rezerve.

Članak 12.

(1) Ovaj Ugovor stupa na snagu trideset dana nakon polaganja pete ratifikacijske isprave. Depozitar će obavijestiti države slijednice, kao i Ured Visokoga predstavnika, o datumu njegovog stupanja na snagu.
(2) Bez obzira na stavak (1) ovoga članka, članak 4. (3) ovoga Ugovora, članak 5. Aneksa A, članci 1. te 5.-6. Aneksa B, kao i članak 6. te Dodatak Aneksa C, privremeno će se primjenjivati nakon potpisivanja ovoga Ugovora, u skladu s odredbama sadržanima u njima.

Članak 13.

(1) Jedan izvorni primjerak ovoga Ugovora Visoki predstavnik će položiti kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji će djelovati kao depozitar.
(2) Depozitar nakon stupanja ovoga Ugovora na snagu osigurava njegovu registraciju u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

ANEX- G
PRIVATNA IMOVINA I STEČENA PRAVA

Članak 1.

Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države sljednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.

Što na sve ovo reći? Građani Republike Hrvatske su opljačkani u pretvorbi i privatizaciji od manjine koja je razvlastila većinu. Manjina su političke elite i njihovi tajkuni. U svom pohodu na vlasništvo građana, jer su građani Republike Hrvatske bili vlasnici svih dobara u Republici Hrvatskoj, nisu birali sredstva kako bi opljačkali većinu građana RH. Donosili su zakone kojih se sami nisu pridržavali, opljačkali su banke vlasnicima; dakle poduzećima koja su bili vlasnici tih banaka, opljačkali su PTT današnji HT jer su građani bili ugovorni vlasnici PTT-a .
Opljačkali su kroz HFP, HMO, ministarstvo privatizacije uz asistenciju: Trgovačkih sudova, Općinskih sudova, Gruntovnica , DORH-a i ostalih javnih i upravnih tijela Narodne banke i poslovnih banaka svoje građane.
Usvajanjem EU zakona, kao što je i ovaj zakon, morat će vraćati građanima ono što im je opljačkano. Postavlja se pitanje od kojih novaca? Od onog što su opljačkali i sada iskazuju kao štednju građana u milijardama samo se njima ne postavlja pitanje kako su došli do tih bogatstava ? Nitko nije odgovoran za Maestro, Brodosplit, Plivu, INA-u, Robne rezerve, HT, Arenu, TDR, TDZ, NAMU, Zagrebačku banku, Privrednu banku, Sunčani Hvar sjetimo se bar nekih. Ma ne, neće bogatuni tajkuni vratiti stečena lena i novac, ako ih provedba zakona na to ne prisili. Prema sadašnjoj konstelaciji mi građani bi trebali sami sebe isplatiti, normalno sa njima na vlasti jer će nam opet oni isti koji su nas opljačkali od 90-tih namiriti našim novcima. Malo sutra.
Mislite li vi dragi blogeri da je to moguće ?
Moguće je da su svi instrumenti doneseni za povrat opljačkanog ali novi muzičari moraju uzeti instrumente u ruke i zasvirati novu muziku inače zaključak je jednostavan netko je tu lud pa sve ovo trpi.

Znam što ćete pomisliti i reći, ali svejedno napišite svoje mišljenje.